IZBORI U KATALONIJI

STRANKE KOJE SU ZA NEZAVISNOST OSVOJILE VEĆINU U PARLAMENTU Nezapamćen odaziv birača koji su od jutra bili u redovima

 
Muškarac nosi "barretinu", tradicionalnu katalonsku kapu, dok ubacuje svoj glas na jednom od biračkih mjesta u Barceloni, Španjolska, 21.12.2017.
 Albert Gea / REUTERS

Birači u Kataloniji u četvrtak su čekali u dugim redovima pred biralištima kako bi glasali na novim regionalnim parlamentarnim izborima i potencijalno okončali višemjesečnu političku krizu.

Iako su šanse za to, kako su se gotovo svi slagali, bile iznimno male jer je postojala velika vjerojatnost da nijedna od stranaka neće uspjeti osvojiti većinu koja bi joj dopustila da samostalno vlada - večer je donijela preokret.

Stranke koje traže nezavisnost Katalonije od Španjolske osvojile su većinu mjesta u katalonskom parlamentu na prijevremenim izborima održanima u četvrtak u toj pokrajini.

Tri stranke za koje traže nezavisnost Kataloniej dobile su ukupno 70 od 135 mjesta u parlamentu, čime su potvrdile dominaciju ostvarenu na posljednjim redovnim izborima 2015. godine od kada su imale 72 zastupnika. Za natpolovičnu većinu bilo je potrebno dobiti 68 zastupnika.

Ovaj rezultat znači nastavak neizvjesnosti u Španjolskoj koja se prije dva mjeseca našla u najvećoj političkoj krizi u posljednja četiri desetljeća nakon što je u katalonskom parlamentu bila izglasana nezavisnost.

Pobjednik izbora je stranka centra Građani koja brani cjelovitost Španjolske jer je dobila najviše glasova što joj je donijelo 36 mjesta u parlamentu. No s obzirom da su ostale stranke koje se protive nezavisnosti dobile zajedno samo 29 mjesta, stranka Građani s njima ne dolazi do 68 zastupnika te neće moći formirati koalicijsku vladu.

Stranke za nezavisnost su, za razliku od posljednjih izbora, krenule odvojeno u ovo natjecanje a najbolje je prošla koalicija Zajedno za Kataloniju smijenjenog predsjednika vlade Carlesa Puigdemonta.

Puigdemontova koalicija je osvojila 34 mjesta , dva više od Katalonske republikanske ljevice (ERC) koja također poziva na nezavisnost i koja je bila favorit izbora. Ta je stranka, čiji je vođa Oriol Junqueras u pritvoru pored Madrida, dobila 32 mjesta. Pridodaju li im se četiri zastupnika antikapitalističke stranke Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), snage za samostalnost dolaze do 70 mjesta.

Stvaranje koalicije tih triju formacija, te uspostavljanje njihove vlade, dalo bi novi impuls pokretu za nezavisnost kojeg je suzbila španjolska vlada 28. listopada. Naime, dan nakon što je u katalonskom parlamentu izglasano uspostavljanje nezavisne republike Katalonije, španjolska vlada je posegnula za ustavom te smijenila katalonsku vladu i sazvala ove izbore nadajući se da će pobornici republike biti poraženi.

I zagovornici i protivnici nezavisnosti mobilizirali su 5,5 milijuna stanovnika s pravom glasa, od kojih se odazvalo 82 posto odazvalo, što je rekordno visok izlaz na izbore u Kataloniji. Taj broj je još značajniji s obzirom da su stanovnici pokrajine gdje se godišnje proizvede 20 posto roba i usluga u Španjolskoj izašli na izbore na radni dan.

Mnogi od njih vidjeli su ove izbore kao Da ili Ne za nezavisnost, ili referendum o nezavisnosti, iako je španjolska vlada i prije izbora poručila kako to nije opcija jer je protivna ustavu.

Bivši članovi katalonske vlade optuženi su za pobunu protiv Španjolske te se nalaze na uvjetnoj slobodi, pritvoru pored Madrida i u Belgiji dok traje postupak protiv njih.

U petak bi trebali početi razgovori među strankama oko formiranja koalicija koji će biti nastavljeni nakon za Božića.

Stranka Građani dobila je najviše glasova no ostale stranke za cjelovitost Španjolske nisu zadovoljne rezultatima.

Stranka lijevog centra PSC završila je na četvrtom mjestu s 17 mjesta a odmah iza nje "Catalunya en Comú-Podem", podružnica lijevog Podemosa, s osam zastupnika. Na posljednjem mjestu sa četiri mjesta je Narodna stranka desnog centra, koja upravlja Španjolskom, i tradicionalno nema veliku podršku u Kataloniji.

Kronologija

1978.

prvi demokratski Ustav Španjolske

30. rujna 2005.

katalonski parlament odobrio je reformu katalonskog Statuta o autonomiji; žele proširiti ovlasti regionalne vlade, priznati Kataloniju kao naciju, dati prioritet katalonskom jeziku, definirati područja koja su pod izričitom nadležnošću regionalnih vlasti i uspostaviti novo tijelo koje će direktno prikupljati poreze

18. lipnja 2006.

Katalonija ratificira razvodnjeni Statut o autonomiji

2009.

recesija teško pogađa Kataloniju i nezaposlenost skače na više od 16 posto (i nastavlja s rastom sve do 24,5 posto početkom 2013. godine)

2010.

Ustavni sud mijenja i osporava interpretaciju Statuta, oko milijun Katalonaca izlazi na ulice

2012.

stranke koje se zalažu za referendum o neovisnosti dobivaju 80 posto mjesta u katalonskom parlamentu

2014.

katalonski predsjednik Artur Mas poziva na održavanje neobvezujućeg referenduma, Ustavni sud zabranjuje referendum, ali on se ipak održava: glasa više od 2,3 milijuna Katalonaca, a 80,8 posto njih podržava neovisnost

2015.

stranke koje se zalažu za neovisnost osvajaju apsolutnu većinu u katalonskom parlamentu

Listopad 2017.

referendum o neovisnosti, parlament usvaja rezoluciju i odmah je suspendira

Vjerojatna budućnost: Izjednačene obje strane pa zbog toga novi izbori

1. Pobjeda opcije za neovisnost

Saga se nastavlja. Španjolski premijer Mariano Rajoy pristaje na potencijalne pregovore o većoj autonomiji (središnjica u Madridu je tome uvijek pristupala s figom u džepu) ili se nastavlja aktivacija Članka 155 u nedogled. Potpuno je nejasno kako će se postaviti opcije koje zagovaraju neovisnost: dio njih tvrdi da su simbolična proglašenja neovisnosti stvar prošlosti, a dio je postao spremniji za potencijalne pregovore sa središnjicom u Madridu.

2. Pobjeda unionista

Španjolski premijer Mariano Rajoy može biti sretan. Ne treba se više brinuti oko zahtjeva za neovisnost, a smiruje se i ekonomska neizvjesnost vezana uz budućnost Katalonije. Problem oko davanja većih ovlasti najbogatijoj španjolskoj regiji se odgađa i, posljedično, nestaje briga da bi to mogle tražiti i ostale regije. Možda bi mogla stići neka financijska nagrada kako bi se do kraja smirile strasti i utišali oni koji pozivaju na neovisnost.

3. 'Izjednačenost'

Najizglednija opcija, prema mišljenju analitičara. Niti jedna od stranaka neće uspjeti dobiti većinu, što znači da se kreće u potencijalno mučna natezanja o postizbornim koalicijama. Ako se ne dođe do nekog rješenja - a svi su međusobno suprotstavljeni i posvađani - parlament se ponovno raspušta i ide se na nove izbore. U tom se slučaju neizvjesnost prolongira u nedogled.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 08:54