‘Svaka namirnica ima klimatski trošak, stanovnici EU žele jedinstvene eko-oznake za hranu‘

Svaka hrana nosi određene klimatske troškove. Kupci i kada žele biti odgovorni prema okolišu, često ne mogu, jer se ne snalaze s postojećim oznakama.

Istraživanja pokazuju da su Europljani zabrinuti zbog ekološkog otiska hrane koju konzumiraju i očekuju detaljne informacije o održivosti proizvoda. Kako bi im to bilo omogućeno, potrebno je uvesti eko-oznake kako bi lakše donosili odluke pri kupnji.

One označavaju proizvode i usluge koje poštuju visoke standarde zaštite okoliša i važan su instrument u promicanju politike održive proizvodnje i potrošnje.

„Možemo reći da danas postoji 'džungla' oznaka, u Europskoj uniji ih ima oko 200“, navodi Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu koja se bavi pitanjima vezanima uz hranu.

Dobar dio tih oznaka nije dobio zeleno svjetlo nadležne institucije koja bi potvrdila proizvodnju pod određenim pravilima.

„Često se koriste i kao marketinški trik jer proizvođači znaju da su današnji potrošači sve osvješteniji i da paze na ekološku komponentu“, dodaje.

Navodi kako je u dosta zemalja EU zaživjela nutricionistička oznaka kojom se hrana označava slovima od A do E, pri čemu A podrazumijeva najzdraviju namirnicu.

Ekološka koristi isti princip - slovo A označava namirnicu s najmanjim ekološkim otiskom.

Borzan ističe da je zbog vjerodostojnosti i povjerenja potrošača neophodan jedinstveni sustav označavanja na temelju jasnih kriterija.

'Greenwashing'

Hrvatska zastupnica upozorava da trenutna nedovoljna regulacija proizvođačima daje mogućnost da osmisle oznaku koja može stvoriti dojam da se radi o proizvodu izrađenom na neki, ciljanoj skupini, prihvatljiv način.

Međutim, često se radi o 'greenwashingu'.

Pojam se proširio iz građevinskog sektora gdje se koristi 'whitewashing', pojašnjava. Kako nedostaci građevine ne bi bili vidljivi, oboji se u bijelo kako bi djelovala kao nova. Međutim, protekom vremena nedostaci izbijaju na površinu.

Danas je na snazi princip presumpcije nevinosti koji štiti proizvođača.

„Naime, kupac treba dokazati da proizvođač nije rekao istinu. Ispravno bi bilo da je proizvođač dužan dokazati da njegova oznaka zaslužuje biti na tom proizvodu zbog kvaliteta koje deklarira“, ističe.

Šuma oznaka

Od rujna se u Europskoj uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu provodi pilot-projekt vezan za ocjenu utjecaja proizvoda na okoliš. Na temelju rezultata od sljedeće godine bi se trebao uspostaviti optimalan sustav označavanja.

No, može se dogoditi da će biti obvezne i druge oznake, primjerice o hranjivosti te ona za ambalažu - kako je i od čega proizvedena.

„Postoji opasnost da cijelu prednju stranu prekrivaju razne oznake. Stoga treba osigurati da kupac na brz i jednostavan način dobije što potpuniju informaciju“, kazuje Borzan.

Još nije definirano što će eko-oznake obuhvaćati. Puno parametara dolazi u obzir pa prije stavljanja proizvoda na police treba raščlaniti svaki segment. Primjerice, nešto se može proizvesti uz poštivanje svih ekoloških standarda, a transportirati s jednog dijela svijeta na drugi na način koji izuzetno zagađuje.

Klimatski troškovi hrane

Svi proizvodi u sebi sadrže klimatske troškove. Prehrambeni sustavi odgovorni su za otprilike trećinu globalnih emisija stakleničkih plinova. Većina se odnosi na korištenje zemljišta, kao što je krčenje šuma, te proizvodnju na farmama.

Osim emisija, ekološki utjecaji suvremene poljoprivrede također uključuju njezin vodeni otisak, eutrofikaciju vode, degradaciju tla i gubitak biološke raznolikosti.

U cilju borbe protiv klimatskih promjena, očuvanja bioraznolikosti i sigurnosti hrane, Europski parlament je u travnju podržao Rezoluciju o zaštiti tla. Činjenica da je tlo domaćin 25% svjetske biološke raznolikosti govori o ogromnoj važnosti njegove zaštite.

Parlament je, osim toga, u lipnju podržao strategiju za bioraznolikost upozorivši na podršku poljoprivrednicima. Zastupnici su se tada usprotivili ponovnom odobrenju upotrebe glifosata od 2023.

Zeleni plan

Eko-oznake su važan instrument u promicanju politike održive proizvodnje i potrošnje. Osim smanjenja negativnog učinka na okoliš, zdravlje, klimu i prirodna dobra, cilj je poticati društveno odgovorno poslovanje i održive stilove života.

Kao što potrošačima mogu signalizirati izbor ekološki prihvatljive hrane, proizvođačima mogu biti poticaj za održivu poljoprivredu, ponovno promišljanje lanaca opskrbe i preformuliranje proizvoda.

U EU je označavanje hrane već regulirano s obzirom na prehrambene i zdravstvene činjenice. Kako je najavljeno u strategiji Od polja do stola, očekuje se da će Europska komisija 2024. predložiti održivi okvir označavanja koji će pokriti prehrambene, klimatske, ekološke i socijalne aspekte proizvoda.

Strategija sadrži 27 zakonskih prijedloga i politika koje će u sljedećih desetak godina mijenjati načine na koje se u Uniji proizvodi, prerađuje, kupuje i konzumira hrana. Cilj je zaštita okoliša, potrošača, ali u konačnici i proizvođača.

„Na početku mandata smo dosta ambiciozno krenuli u Zeleni plan, međutim pandemija je sve usporila i vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. U svakom slučaju, ambicije postoje i nadam se da, kada budemo podvlačili crtu, neće biti veliki raskorak između planiranog i postignutog“, rekla je Biljana Borzan Hini.