SVE OPASNIJI SUKOB VLADARA UKRAJINE Porošenko u ratu s moćnim oligarhom koji ima vojsku

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko posebnim je ukazom smijenio s dužnosti Igora Kolomojskog. Riječ je o guverneru Dnjepropetrovska, regije koja graniči s pobunjeničkim proruskim područjima na istoku zemlje Donjeckom i Luganskom, jednom od najbogatijih tamošnjih oligarha, predsjedniku Židovske zajednice i vlasniku privatne vojske od nekoliko tisuća pripadnika koji su angažirani u ratnim sukobima. To je kulminacija sve opasnijeg političkog sukoba između aktualnog ukrajinskog predsjednika Porošenka, koji je također proizašao iz “oligarhijskog kaputa”, te moćnog poduzetnika Kolomojskog, neupitnog vlastelina svoje regije, koji prijeti time da ionako kompliciranu i kontroverznu situaciju u Ukrajini dovede do usijanja.

U Ukrajini je na snazi krhko primirje, a ekonomska situacija na rubu je provalije. Inflacija, devalvacija, veliki unutarnji i vanjski dug, nezaposlenost, drastičan pad BDP-a, napeta unutarpolitička situacija, ratno profiterstvo i korupcija u najvišim vrhovima vlasti (usred sjednice vlade uhićeni su predsjednik Ureda za izvanredne situacije Serhi Bočkovski i njegov zamjenik Vasili Stroecki) - tako izgleda nezavidna pozicija te 50-milijunske postsovjetske države.

Pakleni plan

Zemlja je iscrpljena i izmučena ratom i neizvjesnošću, Porošenko nastoji držati sve konce krize u svojim rukama, ali otkad je došao na vlast, traju priče o otporu “u vlastitim redovima”. Zasad se, zbog rata i opasnosti s Istoka (iz Rusije), iz pragmatičnih razloga političke proukrajinske snage drže zajedno, no pitanje je kada će unutarnje razmirice isplivati na vidjelo. A smjena Igora Kolomojskog očito je početak tih unutarnjih razračunavanja.

- Kolomojski i njegovi ljudi trenutačno su jedina snaga koja može ugroziti predsjednika Porošenka - ističe poznata ukrajinska publicistica i novinarka Sonja Koškina, pravim imenom Ksenija Vasilenko, autorica trenutačno najtraženije knjige u ukrajinskim knjižarama - “Majdan: neispričana priča”. Riječ je o događajima na kijevskom Trgu neovisnosti, Majdanu nezaležnosti, otprije godinu dana, koji su potresli Ukrajinu i gurnuli je u žrvanj svjetske politike i interesa te zakomplicirali sigurnosno-političko stanje na rubovima Europe.

Razlog Porošenkova poteza je discipliniranje i odstranjivanje sve samostalnijeg konkurenta koji ne samo da je pravi gubernator u sigurnosno delikatnoj ukrajinskoj regiji i jednoj od industrijski najrazvijenijih u “slobodnom dijelu Ukrajine”, nego uz to još ima i vlastitu vojsku. Kolomojskog Forbes procjenjuje na 3,8 milijardi dolara, a ukrajinski list Korespodent navodi da je njegovo carstvo vrednije od šest milijardi dolara. Kako pišu ukrajinski mediji, Kolomojski je vladar života i smrti u Dnjepropetrovsku, koji djeluje sve samostalnije poput šerifa. Anatolij Šari, ukrajinski slobodni istraživački novinar, smatra da je Kolomojski našao “računicu u što duljem trajanju rata” te ga optužuje da je ratni profiter i da preko svoga medijskog carstva - u kojem je jedna od najgledanijih komercijalnih TV postaja 1+1 - stvara lažnu sliku o stanju na bojištu.

Uklanjanje konkurencije

Tako potiče “povoljnu” ratnu histeriju te djeluje kao propagandna mašinerija za sebe i svoje plaćeničke postrojbe Dnjepar 1, Dnjepar 2 i Šturm. Prema pisanju kijevskih medija, Kolomojski stvara svojevrsnu vlastitu “pobunjeničku regiju” od Dnjepropetrovska do Odese, što se smatra najbogatijim područjem Ukrajine, kako bi zapravo postao vladar najmanje pola države.

Petro Porošenko je nakon smjene Kolomojskog izjavio kako je došlo vrijeme da se “okonča s privatnim vojskama” i da je to nedopustivo. To pokazuje da se Porošenko osjetio dovoljno snažnim da se pokuša obračunati sa svojim glavnim konkurentima sada kad se koliko-toliko poštuje mirovni sporazum. Predsjednik je očito odlučio u tom ratnom interregnumu srediti situaciju u vlastitom dvorištu i riješiti se konkurencije.

Još od kraja prošle godine aktualni je predsjednik, kažu, ispitivao sve moguće načine da se riješi Kolomojskog koji sve češće iskazuje ne samo poslovne, nego i političke ambicije. Iako se, naravno, iza svega kriju političko-poslovni motivi Petra Porošenka, jer mu je Kolomojski počeo opasno “dihat za ovratnik”, detonator sukoba bio je novi zakon o dioničkim društvima koji je oligarha direktno lupio po prstima jer je država sebi dala veća prava za nadgledanje i uplitanje u poslove tvrtki u kojima posjeduje manje od 50 posto vlasništva. To je razbjesnilo Kolomojskog jer mu je Porošenko preko “državnog udjela” u mnogim njegovim strateškim tvrtkama, koje se bave naftom i plinom, poremetio poslove i utjecaj.

Smijenili šefa

Tako je država, koja s Kolomojskim dijeli tvrtku za transport nafte Ukrtransnafta, nekoliko sati nakon donesenog zakona smijenila šefa Upravnog odbora Aleksandra Lazorka, čovjeka od najvećeg povjerenja Kolomojskog, te imenovala Jurija Mirošnika, bliskog Porošenku i bivšeg šefa državne tajne službe za Lugansk. Lazorko se bio zabarikadirao u uredu, ne dopuštajući novoimenovanom šefu da preuzme dužnost i navodno čekajući da Kolomojski stigne sa svojim odredima. Osim toga, nekoliko je desetaka naoružanih ljudi, pišu kijevski portali, upalo i zauzelo urede najveće naftne tvrtke u Ukrajini, Ukranafta, u kojoj su također suvlasnici država i Kolomojski. Ukrajina je tako, uz velike probleme s ratom i financijskom likvidnošću, opterećena raznim interesima na pučističkom rubu. Igor Kolomojski rodio se prije 52 godine u židovskoj obitelji u Dnjepropetrovsku. Roditelji su mu bili “tehnička inteligencija”, a on sposoban i spretan. Bio je talentiran šahist, a za odličan uspjeh u školi dobio je zlatnu značku Komsomola.

Kapitalistička zora

Završio je metalurški fakultet, ali ga je komercijalna djelatnost više privlačila. Čim je Mihail Gorbačov u perestrojci dopustio naznake blagog poduzetništva, Igor se u kaosu i propasti komunizma i SSSR-a dobro snašao te osnovao “prve privatne kooperative”. Prvo je u Dnjepropetrovsku prodavao deficitarnu robu koju je nabavljao iz Moskve, a kada su se okovi planske ekonomije urušili, već je imao dovoljno sredstava da spremno dočeka buđenje nove kapitalističke zore te pokrene biznis u tadašnjim ljudožderskim uvjetima prvobitnog kapitala koji su vladali Ukrajinom koja se privikavala na vlastitu neovisnost. Ubrzo se etablirao kao jedan od vodećih ukrajinskih tajkuna.

Spremno je dočekao i promjene koje je donio revolucionarno raspoloženi Majdan 2. Bio je jedan, uz Porošenka, od glavnih financijera proukrajinske pobune, a kada je Viktor Janukovič dao petama vjetra, novi ukrajinski vlastodršci odmah su Kolomojskom dali ono što je tražio: neograničenu političku moć u Dnjepropetrovsku, tada vrlo trusnoj političkoj regiji koja je u tadašnjim prevratničkim vremenima naginjala prema Moskvi. Postojala je opasnost da se i ta regija priključi ustaničkom Donjecku.

Paradržavni sustav

Kolomojski je odmah shvatio da se ne može osloniti na “stare” sigurnosno- vojne i političke potencijale regije pa je vlastitim sredstvima stvorio svoju obavještajno-sigurnosnu i političku strukturu, dijelom paravojnu i paradržavnu. Takvim je načinom uspio zaustaviti da i ta regija ne otkliže u secesiju i pobunu poput Donjecka i Luganska. Kad je bilo jasno da Ukrajina neće izbjeći “balkanski” ili abhaški scenarij, Kolomojski nije čekao - uložio je vlastita sredstva te osnovao i naoružao nekoliko pukova na koje, tvrdi se, mjesečno troši više od deset milijuna dolara. Sada je pitanje kamo će mnogi strani “dragovoljci”, a među njima i Hrvati, kojih je bilo najviše upravo u vojsci Kolomojskog. Te privatne vojske uključene su u ustroj Ministarstva unutarnjih poslova, a nisu dio regularne ukrajinske vojske.

Igor Kolomojski vlasnik je najveće ukrajinske industrijsko-financijske grupe Privat koja ima prste u bankarskom, naftnom, plinskom, kemijskom i prehrambenom sektoru te pokriva medije, sport, turizam i avioprijevoznike. Njegova banka Privat, prema podacima Narodne banke Ukrajine, najjača je u zemlji, a Financial Times je svrstava na 315. mjesto među svjetskim bankama, s 22 milijuna klijenata i podružnicama u 12 zemalja. Kolomojski je vlasnik i ovogodišnjeg četvrtfinalista Lige Europe, Dnjipra, za koji igraju naši igrači Mladen Bratulović i povremeni reprezentativac Nikola Kalinić. Osim toga, suvlasnik je još tri ukrajinska nogometna kluba: Volinja iz Lucka, Arsenala iz Kijeva te Krivbasa iz Krivog Roga.

On je i manji dioničar Central European Media Enterprisea (CME). Riječ je o medijskom carstvu Ronalda Laudera, registriranom na Bermudskim otocima, koje je, kako pišu ukrajinski mediji, vlasnik TV postaja u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji (Kanal A, Pop TV), Rumunjskoj, Moldaviji i Ukrajini, ali i u Hrvatskoj - Nove TV i Dome TV.