Sve što trebate znati o sivoj eminenciji AfD-a jest da je profesor povijesti koji se svaki put pravi glup pred istim pitanjem...

Sve što trebate znati o 52-godišnjem Björnu Höckeu, nositelju liste radikalno desne stranke Alternativa za Njemačku koja je u saveznoj državi Tiringiji ove nedjelje ostvarila svoj povijesni uspjeh, može se svesti na jednu jedinu rečenicu - on je profesor povijesti koji "nije znao" da je poklik "Sve za Njemačku" zabranjen jer su ga svojedobno koristile nacističke jedinice SA.

"Da nisam političar kojemu nezaustavljivo raste rejting, ovakve mi se stvari ne bi događale", tvrdi Höcke, no uzalud. Naime, 14. svibnja ove godine je - nepravomoćno - osuđen na regionalnom sudu u Halleu i morao je platiti kaznu veću od 1000 eura, i to upravo zbog te povijesne crtice koja mu je taktički promaknula tijekom višegodišnjeg studija. Osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da prosječni poznavatelji povijesti znaju da je Adolf Hitler dao ugravirati upravo tu krilaticu na noževe svojih članova.

Höcke je čelnik tirinškog ogranka AfD-a, istog onog koji su njemačke obavještajne službe etiketirale kao "prijetnju ustavnom poretku Republike", ali je i jedna od najprominentnijih figura na trenutačnoj političkoj sceni Njemačke. Naime, baš kao što je autorica Jutarnjeg lista Snježana Pavić u svom nedavno objavljenom profilu Björna Höckea sjajno istaknula, stranka koja neskriveno koketira s ekstremizmom upravo je njega odlučila uzeti kao svoje "umivenije lice" u javnosti, zbog čega mu je dnevnik Spiegel 2022. dao nadimak "pravi šef AfD-a", referirajući se time na činjenicu kako su supredsjednici Tino Chrupalla i Alice Weidel samo administrativni potrčci.

Rođen je 1972. godine u gradu Lünenu na zapadu Njemačke, a potječe iz obitelji istočnih Prusa koji su bili među milijunima Nijemaca pobjeglih pred Crvenom armijom. U prve okršaje s izuzetno strogim odredbama oko glorifikacije nacizma upao je još 2003. kada je u novinskim rubrikama počeo objavljivati tekstove koji su relativizirali Holokaust. Nekoliko godina poslije sudjelovao je na svom prvom neonacističkom skupu.

U Tiringiju na istoku Njemačke preselio se 2013. kako bi pomogao u osnutku ogranka stranke te je, kako god to okrenuli, uvelike zaslužan za uspjeh koji je ta stranka postigla na ovim izborima.