VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Sve teže stanje na bojišnici, otpušten i popularni general: ‘Hitno nam treba 160.000 dodatnih ljudi ili - kapitulacija‘

Ne bi čudilo da se za koji mjesec (nakon transfera vlasti u SAD tijekom siječnja) veći teret podrške Ukrajini završi na zemljama EU
 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Srijeda 6. studenog ujedno je 987. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, a val hladnog vremena koji je zadnjih dana donio prvo zimsko vrijeme i jače padaline (pa i prvi snijeg) teško da se mogao mjeriti s vijestima koje su iz Sjedinjenih Američkih Država „smrznule“ ukrajinske branitelje. Naime, kako se do danas ujutro moglo i službeno ustanoviti, Donald Trump je premoćno pobijedio Kamalu Harris, pa će se idućih mjeseci i u praksi vidjeti je li moguće najveći sukob od Drugog svjetskog rata zaustaviti u jednome danu – te kakvi će to pritisci biti na repertoaru ne bi li se Ukrajinu (ali i Rusku Federaciju) privoljelo na primirje o kojem je Trump višestruko pričao. Sve je to posebno problematično ako se sagledaju rezultati socioloških istraživanja, provedenih početkom listopada ove godine (i objavljenih 4. studenog), prema kojima je i dalje oko 63 posto Ukrajinaca spremno izdržati rat „koliko god je potrebno“. Iako je registriran pad takvog raspoloženja tijekom ove godine, riječ je ipak o promjeni za tek nekoliko postotaka, što ovisi i o predloženom periodu trajanja rata iz podrobnijeg ispitivanja.

Uz sve to, ne bi čudilo da se za koji mjesec (nakon transfera vlasti u SAD tijekom siječnja iduće godine) veći teret podrške Ukrajini završi na zemljama EU – za koje se već i ovih dana moglo čuti najave iz Finske kako će trebati „u novčanicima europskih poreznih obveznika pronaći više novca za potporu Ukrajini“ kako bi se nadomjestio barem dio političkog i financijskog vrludanja SAD. Naravno, sve se to potpuno drugačije doživljava u Mađarskoj gdje je premijer Viktor Orban već unaprijed najavljivao kako očekuje i ukupno preispitivanje politike EU prema Ukrajini „jer kontinent ne može sam podnijeti teret rata“ (dok je svoju državu iz takvih troškova odavno isključio) – o čemu bi se sutra 7. studenog trebalo raspravljati i na sastanku Europske političke zajednice te neformalnom susretu čelnika EU u Budimpešti.

Ipak, iz dana u dan bilježilo se nove ratne štete na energetskoj infrastrukturi Ukrajine (prvenstveno dronovima i granatiranjem) koja je ipak ostala uravnotežena, među ostalim i redovitim uvozom struje iz Poljske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske i Moldove. Radi hladnijeg vremena započeo je i očekivani porast potrošnje (oko 8,5 posto od petka 1. do ponedjeljka 4. studenog) – potom ublažen u utorak 5. studenog, navodno radi sunčanog vremena koje je pogodovalo proizvodnji iz solarnih elektrana. Sve to ipak pokazuje i koliko je zapravo slab taj sustav, ovisan o detaljima da bi barem donekle uspio zadovoljiti već pomalo zimske potrebe građanstva – gdje će gubitak 8 elektrana (ukupno oko 9 KW proizvodnih kapaciteta, uz još oko 800 toplinskih objekata) vjerojatno korisnike ipak natjerati na dnevne redukcije struje u trajanju od 10 do 16 sati dnevno kad dodatno zahladi.

Sve se to nastojalo dopuniti i pripremom dovoljnih zaliha plina, čija se cijena do daljnjeg neće mijenjati, kao i programom „zimske potpore“. U njegovu okviru predviđene su zimske subvencije za oko 2,8 milijuna ukrajinskih obitelji, za što je odvojeno oko 42 milijarde UAH (oko 946 milijuna eura) – čija će isplata biti olakšana novim sporazumom Ukrajine sa Svjetskom bankom (600 milijuna USD), kao i dodatnom donacijom oko 200 milijuna eura iz Njemačke (prvenstveno za grijanje te strujne generatore). Ujedno je SR Njemačka, čija je ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock posjetila Kijev u ponedjeljak 4. studenog, objavila početak rada prve od planirane 4 vojne tvornice koncerna Rheinmetall u Ukrajini (proizvodnja borbenih vozila pješaštva Lynx). Tek treba vidjeti hoće li jednako uspješno proći i navodna diskusija o savezničkom presretanju ruskih raketa nad Ukrajinom – o čemu navodno idućeg tjedna Poljska planira pokrenuti raspravu na ministarskom sastanku NATO-a.

Razni aspekti rata

Ipak, u takvim okolnostima teško je zaobići spomen ukrajinskih problema u mobilizaciji dodatnog ljudstva za obranu, koja je navodno išla relativno ravnomjerno od svibnja do rujna, da bi u listopadu usporila – što je odmah bilo praćeno i raznim paničnim objavama. Riječ je o raznim objavama kako se mora pod hitno prikupiti 160 tisuća dodatnih ljudi (ili kapitulacija), gdje su neke od borbenih brigada počele i javno pozivati razne bjegunce i dezertere da se vrate u postrojbe bez sankcija. Istovremeno, dubinu problema naznačavaju i ustrajne vijesti o bolnom slanju osoblja iz zračnih snaga (pa i „stručnjaka“) u deficitarno pješaštvo – o čemu je opet u javnost izlazila i famozna ukrajinska političarka Marjana Bezugla (ujedno opet spominjući i neslaganje Vrhovnog zapovjednika Sirskog s načelnikom vojne obavještajne uprave Budanovim).

image
Thibault Camus/Afp

Sve se to događa u sjeni sve težeg stanja na bojišnici, praćenog i vijestima o otpustu iz vojske generala Jurija Sodola, kojeg su krajem lipnja smijenili radi zanemarivanja dužnosti te posljedičnih velikih gubitaka u njemu podređenom ljudstvu. Malo će tu pomoći biti i od službenog izdavanja dozvole za 60 Čeha da se pridruže oružanim snagama Ukrajine 2. studenog (što je, doduše, neproporcionalno iznerviralo ruske vlasti u Moskvi), kao i od oko 500 dragovoljaca iz različitih zemalja koji su se prijavili za službu u „Ukrajinskoj legiji“ koju se već neko vrijeme od ukrajinskih državljana iz inozemstva nastoji formirati u Poljskoj.

Za to vrijeme vojne postrojbe Ruske Federacije napreduju na bojištima širom Ukrajine - samo na prostoru svoje relativno marginalne skupine snaga „Istok“ su u mjesec dana zauzeli barem 8 naselja, dok im se ukupan učinak širom čitave ukrajinske bojišnice u istom periodu penje na nekoliko desetaka većih ili manjih mjesta. Zato i ne čudi čuti da je ruski ministar obrane svoju vojsku 1. studenog posebno pohvalio za zauzimanje mjesta Šahtarske i Novoukrainka na jugu Donjecke oblasti, a onda i Kurahivke 2 .studenog. U zadnjih tjedan dana Rusi su na Ukrajinu bacili oko 900 vođenih zrakoplovnih bombi (prosječno skoro 129 dnevno), 30 raznih raketa i oko 500 kamikaza-dronova – čime se pokušava nadopuniti sve vlažnije i hladnije vrijeme koje polagano postaje nepovoljno za veće kopnene operacije.

Ujedno se saznalo detaljnije i o državljaninu SAD za kojeg se 27. listopada čulo da je od ruskih specijalnih službi bio evakuiran iz okolice Vugledara – da bi do nedjelje 3. studenog osvanuo u Moskvi. Navodno je Daniel Martindale u Ukrajinu ušao iz Poljske, u Donbasu je iz drona dobio ruski telefon – da bi onda protekle dvije godine ruskoj vojsci dostavljao podatke s bojišta, o čemu je sada održao i konferenciju za medije sa sigurnog prostora u Ruskoj Federaciji.

Iz sasvim drugačije vizure će se o ratu u Ukrajini pričati 18. studenog pred Vijećem sigurnosti organizacije UN – gdje je Velika Britanija najavila sastanak povodom 1.000 dana ukrajinske agresije na susjednu Ukrajinu (što delegacija Ruske Federacije nastoji svim sredstvima blokirati). U ovom periodu ipak se može konstatirati i pad ruskog izvoza u Europsku uniju za oko 87 posto, što ovu trgovinsku razmjenu čini najnižom u proteklih 25 godina. U istom razdoblju je i izvoz ruske nafte u zemlje EU pao s 21 posto u drugom kvartalu 2022. na tek 1 posto u drugom kvartalu 2024. godine – a izvoz ruskog plina izgleda da i dalje teče preko linija fronte u ruskoj regiji Kursk i u samoj Ukrajini, ritmom od po 42,1 milijuna kubika dnevno.

Pri tome još nije jasno hoće li se to nastaviti i nakon kraja ove godine kada ističu dosadašnji transportni ugovori koje Ukrajina baš i nije sklona obnoviti dok njihovi glavni korisnici u Slovačkoj i Mađarskoj skoro pa otvoreno igraju s despotom iz Moskve. Sličan problem po pitanju primjene vojnih sankcija prema Rusiji pokazuje i činjenica da je u oko 2.000 kamikaza-dronova lansiranih na ciljeve širom Ukrajine zapravo bilo sadržano i oko 170.000 raznih sankcioniranih sklopova iz Kine, Amerike i Europe – što tek treba propisno suzbiti u skladu s odavna proglašenim sankcijama.

Baš time, ali i mnogim drugim temama, trebao bi se pozabaviti Patrick Turner, novi čelnik Predstavništva NATO saveza u Ukrajini, koji je 5. studenog po prvi put stigao u Kijev. Među ostalim, u njegov djelokrug spadaju i NATO projekti JATEC (zajednički NATO-Ukrajina centar za analizu, izobrazbu i obuku) te NSATU – o kojem se do danas nisu stišali prijepori u samoj Hrvatskoj. Dapače, kako se to jučer moglo pročitati i u raznim ruskim medijima, baš na ovu je temu i u Rusiji odjeknulo da je hrvatski premijer nazvao aktualnog predsjednika države „Putinovom pudlicom“ – na opću zabavu ne samo službene Moskve, već i ponešto ruskih saveznika razasutih širom Europske unije.

Sjeverna Koreja ušla u borbe

Nakon što se već praktično 20 dana raspravlja o dolasku vojnog kontingenta iz Sjeverne Koreje u Rusiju – gdje se postupno kristalizirala i činjenica da bi se taj sjevernokorejski „Jurišni korpus“ mogao uključiti u rusku agresiju na Ukrajinu – postupno sve postaje jasno. Od kraja listopada u Rusiju je stiglo više tisuća Sjevernokorejaca, oni su na Dalekom Istoku prošli aklimatizaciju i osnovnu obuku na ruskim borbenim sredstvima, a onda su i opremljeni ruskim borbenim odorama te osnovnom lepezom pješačkog naoružanja. Za ovaj doprinos ruskoj ratnoj avanturi izgleda da je sama Sjeverna Koreja po vojniku uprihodila oko 2.000 USD (oko 200 milijuna USD za kontingent), a u Rusiju je bilo poslano i oko 4.000 radnika iz Sjeverne Koreje (koji mjesečno uprihode oko 800 USD po osobi).

Uz to je izgleda bila dogovorena i doprema ruske pomoći u hrani – oko 600 do 700 tisuća tona, odnosno oko pola godišnjih potreba te izolirane države – dok tek treba vidjeti konkretne prihode i od druge vojne pomoći koju se slalo u Rusiju (prvenstveno streljivo i rakete), te političke suradnje koja bi mogla biti posebno značajna ako se intenziviraju neprijateljstva s Južnom Korejom ili kojom od drugih susjednih država. Iako se može očekivati probleme u konkretnoj operativnoj interoperabilnosti ruskih i sjevernokorejskih postrojbi, do početka ovoga tjedna iz ukrajinskih se izvora čulo da je na prostor ruske regije Kursk pristiglo 11.000 boraca iz Sjeverne Koreje.

U ponedjeljak 4. studenog ukrajinski su izvori službeno objavili i da su prve takve trupe došle pod vatru u ruskoj regiji Kursk – što je čak iznimno suzdržani glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres opisao kao „vrlo opasnu eskalaciju rata u Ukrajini“. Posebno to vrijedi u svjetlu hitne posjete visoke delegacije Južne Koreje Kijevu, gdje se navodno raspravljalo i o slanju promatrača u Ukrajinu – za stjecanje uvida u tijek sukoba, ali i analizu djelovanja Sjevernokorejaca, te pomoć pri njihovom ispitivanju ako budu zarobljeni.

Naravno, na sve to se iz Ruske Federacije gleda kompletno drugačije – ne samo da se tu agresiju na Ukrajinu opisuje kao borbu „za očuvanje svojih tradicionalnih vrijednosti i ruskog jezika“, već se učestalo prijeti i svima onima koji „pripremaju kontinentalnu Europu za samoubilačku avanturu u obliku izravnog oružanog sukoba s Rusijom“. Posebno je za službenu Moskvu neugodna ta nagla pojava Južne Koreje u Ukrajini – koja je time „uvučena u opasnu avanturu u Ukrajini, prijeteći isporukom oružja i streljiva Kijevu u jeku glasina o sudjelovanju oružanih snaga DNRK u obrani regije Kursk od ukrajinske vojske“.

Naravno, sve je to napor Kijeva i Zapada da dodatno „internacionaliziraju sukob u Ukrajini i u njega uključe Seul“ – dok ikakva djelovanja Sjeverne Koreje i njena borbena avantura uopće nisu sporni. Ovakve novosti već sada izazivaju valove političkih reakcija skupine G7, Australije, Novog Zelanda i same Južne Koreje – ali tek treba vidjeti i prve prave reakcije SAD (prije stupanja Trumpa na vlast), te EU i NATO kao bliskih saveznika Ukrajine, na pojavu ove nove borbene strane u ruskoj agresiji koja će skoro dostići i svojih prvih 1.000 dana trajanja.

image
Fermin Torrano/Anadolu Via Afp

Stanje na ratištu – ruska regija Kursk

Baš danas obilježavaju se puna tri mjeseca ukrajinskog borbenog upada na prostor jugozapada ruske regije Kursk, gdje se na jugozapadu ove oblasti i dalje dnevno vode borbe (sada navodno i protiv Sjevernokorejaca kao vojne ispomoći Ruskoj Federaciji, iako o tome ima malo iole konkretnih navoda). Pri tome, treba napomenuti da se iz čitave te borbene zone zapravo čuje iznimno malo. Izgleda da se okršaji praktički svakodnevno događaju na nekoliko mjesta – (1) na obrambenoj liniji koju Ukrajinci drže na zapadu zone, (2) na dijelovima sjevera, ali posebno na sjeverozapadu (odmah u nastavku na već spomenuti ruski „zapadni potez“), te (3) na jugoistoku – bilo to na jugoistočnim prilazima okupiranom gradu Sudža ili koji kilometar južnije oko sela Plehovo.

Uglavnom, izgleda da i nadalje odolijeva ukrajinska obrana zapadnog ruba okupirane zone – od pograničnog sela Nikolaevo-Darino, pa na sjeveroistok do sela Darino – i onda uz tok rijeke Snagost, do lokaliteta Nižnjij Klin i sjevernijeg sela Tolstij Lug. Posebno je tu opet bilo riječi o ruskim napadima prema Nikolaevo-Darino, Darino i Nižnjij Klin, ali izgleda bez uspjeha. Tek malo na sjeverozapad borbe se svakodnevno vode oko naselja Novoivanovka, a ponekad i oko 2 km istočnijeg sela Leonidovo, što bi sve moglo imati veze s ruskim nastojanjem da se očisti cesta sjevernije od tih naselja, koja na istok vodi do otprilike 5 km udaljenog sela Malaja Loknja. Upravo se oko Malaje Loknje povremeno čuje i o dodatnim sukobljavanjima, budući da tom lokalitetu Rusi izgleda periodično prilaze sa sjevera ili sjeveroistoka, no ne uspijevaju proći dalje.

Time ujedno ostaje načelno stajati i procijenjeni sjeverni rub ove okupirane zone - južno od ruskog sela Kalinove, pa sjeverno od sela Krugljenkoe i Pogrebki sve do Kamišovke (oko 4 km istočnije), sve to nekoliko kilometara sjeverno od spomenute Malaje Loknje. Budući da se zadnjih dana nije čulo o sukobljavanjima na istočnom rubu ove okupirane zone, može se reći da on i nadalje izgleda teče od okolice sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe (koju se učestalo granatira i bombardira), sve do Martinovke (uz trasu magistrale R-200) i Mihailovke.

U nastavku, izgleda da Ukrajinci i dalje drže položaje jugoistočno od okupiranog grada Sudža, od Ruskaje Konopeljke prema selu Čerkaskaja Konopeljka i onda oko 5 km južno do sela Plehovo (koje je također pod neprekidnim udarima i poprište smjenjivanja ruskih napada i ukrajinskih protunapada). Svi ti okršaji odvijaju se pod intenzivnim djelovanjima bespilotnih letjelica – gdje Rusi posebno ponosno pokazuju svoje dronove kontrolirane optičkim vlaknima (pa time i otporne na metode elektroničkog ratovanja koje ometaju radijske signale), dok se s ukrajinske strane čuje kako takve letjelice zapravo imaju kratak domet, te se ipak radije ostaje uz ponešto osjetljivije ali i dalekometnije radijski kontrolirane dronove.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Iako sjever Harkivske oblasti definitivno nije u ruskom fokusu, ondje se zadnjih dana dogodio niz manjih napada uz međunarodnu granicu (Velika Pisarivka, Odnorobivka, Udi, Goptivka, Ternova, vjerojatno za odvlačenje pažnje) – dok su ozbiljniji sukobi opet bili na prilazima okupiranom Gliboke (manje ukrajinsko napredovanje zapadno od sela), oko Staricje i u samom Vovčansku. Bitno aktivnije je bilo otprilike 80 km jugoistočno, oko ukrajinskog grada Kupjanska - gdje je zadnjih dana ozbiljno ojačao pritisak agresora sa sjeveroistoka (borbe kod Golubivke na Oskilu, kod Kučerivke i Petropavlivke). Prema ruskim izvorima, možda je tu došlo i do nekih naglih pomaka bojišnice, budući da se jutros spominjalo naglo zauzimanje i do 23 ukrajinske uporišne točke.

No stvarno stanje stvari tu još nije jasno. Jednako su tako nastavljene borbe i u zoni ruskog prodora jugozapadno od okupiranog sela Pišćane Donje (oko 17 km niz Oskil, jugoistočno od Kupjanska). Ondje se praktično može govoriti o okupaciji sela Krugljakivka (službeno objavljena u srijedu 30. listopada), gdje Rusi ne samo da napadaju zonu mosta preko rijeke Oskil kod Sinjkivke, već geolocirano napreduju i cestom na jug prema selu Zagrizove. Ujedno su izgleda krenuli sustavno širiti i svoj okupirani prostor južno od sela Pišćane Donje prema ukrajinskom uporištu Lozova (sa žestokim borbama i sjeveroistočno te istočno od ovog lokaliteta).

Oko 9 km južnije nastavljene su borbe i oko okupiranog sela Višneve, gdje agresori također šire područje svog prodora na zapad (prema gradu Borova). Zaokretom od oko 2 km na jug su agresori okupirali i obližnje selo Peršnotravneve (službeno objavljeno 2. studenog), dok sada ipak izgleda da u selu i na njegovim prilazima bjesne borbe. Slično je i dalje na jug, s posebnim naglaskom na zapadne prilaze okupiranim naseljima Makiivka i Nevske (posebno oko Grekivke i Novomihailivke) – te u selu Terni, u kojem ruske snage iz dana u dan napreduju sa sjevera, ali vrlo polagano i teško.

Južno od rijeke Siverski Donjec zadnjih se dana opet registriralo okršaje oko Siverska (kojem Rusi prilaze s juga). Osim toga, nakon dužeg vremena moglo se vidjeti i geolocirane pozicije agresora kod lokacije Viimka, u selu Ivano-Darivka, te sjeveroistočno od tih pozicija – što sve ukazuje (1) da je možda i konačno izgubljen prostor ukrajinskog uporišta Spirne, ali i (2) da još odolijevaju ukrajinski položaji na visovima sjeverno od Ivano-Darivke i Viimke, koji itekako otežavaju stalniju okupaciju ovih lokaliteta. Slična je stvar i oko 30 km jugozapadno, u prostoru ukrajinskog uporišta Časiv Jar, gdje ostaje tek oko 400 civila i ponešto odlučnih branitelja.

Ondje se ne samo čulo o borbama u samome gradu (s naglaskom na istočna predgrađa u koja su Rusi upali prelaskom urbane trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“), već posebno i oko 5 km južno od grada. Riječ je o prilazu prigradskom selu Stupočki, na čijoj se istočnoj strani već neko vrijeme vode borbe, ali i napredovanjima jugoistočno od sela Stupočki – prema naselju Predtečine, koje se povremeno spominje kao smjer slabo definiranog agresorskog napredovanja i borbi. Slično malo vijesti ima i iz južnije zone bojišta u ukrajinskom gradu Torecku. Ondje se čuje o borbama na sjeveroistočnim prilazima mjestu (Diliivka), ali i u samom centru grada, te na njegovim južnim (opet Nelipivka, možda nakon ukrajinskog protunapada) te jugozapadnim prilazima (Šćerbinivka i Leonidivka).

U nastavku na bojišnicu oko Torecka i dalje odolijeva ukrajinska obrambena linija na prilazima Pokrovsku (od Oleksandropilja, preko Kalinove i Vozdviženka dalje uz rijeku Kazenji Torec te južno od Elizavetivke do sela Novotorecke). Uz vijesti o borbama kod Vozdviženke i Novotorecke, ipak je bitno borbeno aktivniji bio potez dalje na jugoistok – na prilazima okupiranom gradu Grodivka, te dalje na jugozapad oko Mikolaivke (Promin), na prilazima jugoistoku Mirnograda (bombardiranje vođenim zrakoplovnim bombama), te zapadno od Krasnog i Krutog Jara, i na trasi pruge prema Pokrovsku, te još malo dalje u selima Suhi Jar i Lisivka.

No, osim ovog direktnog smjera prema Pokrovsku, zadnjih je dana posebno žestoko bilo i oko 6 km južnije – oko 29. listopada okupiranog grada Selidove. Agresori ondje ne samo da nastoje konsolidirati svoj prostor oko grada – već žestoko napadaju i dalje zapadno od grada, u zoni još jedne pruge, koja tu s juga ide prema Pokrovsku iz ukrajinskog grada Kurahove. Ovdje je 3. studenog objavljena okupacija sela Višneve (odmah zapadno od Selidove), da bi se onda borbe prenijele i dalje, uz prugu južno od sela Grigoriva i Petrivka – ali i malo južnije prema selima Juriivka i Novooleksiivka. Tu linija za sada odolijeva, baš kao i još 5 km južnije kod Novodimitrivke (borbe u samom selu kojeg je velika većina izgleda okupirana).

image
Andre Luis Alves/Anadolu Via Afp

Time dolazimo na prostor sjevernog prilaza ukrajinskom gradu Kurahove, gdje se zadnjih dana vode posebno oštre borbe i nastavak ruskog napredovanja na ukupno tri smjera – sa sjevera, s istoka i s juga. (1) Sa sjevera ta borbena zona počinje kod uvelike zauzetih sela Kremina Balka i Novoselidivka (u kojima traju borbe), i fronta sada izgleda ide direktno na jug sve do sela Ilinka na rubu vodne akumulacije kod grada Kurahove. Naime, nedaleko Kurahove je zadnjih dana u brzom ritmu agresor osvojio naselje Kurahivka (službeno objavljeno 2. studenog), da bi onda u tom meandru rijeke Vovče 4. studenog palo i selo Vovčenka s obližnjim velikim ugljenokopima, te oko 2 km zapadnije i selo Stepanivka na već spomenutoj vodnoj akumulaciji, odmah nasuprot ukrajinskog grada Kurahove.

U tim su naseljima agresori jučer i danas demonstrativno podizali svoje zastave na pojedinim kućama, a tek ostaje za vidjeti hoće li nešto bolje proći i zapadnija sela Illinka te Berestki – direktno nasuprot ukrajinskom regionalnom središtu Kurahove (kojeg od ovih lokaliteta dijeli tek oko 1,4 km akumulacijskog jezera na Vovči). (2) Na istočnim prilazima gradu Kurahove redovito se čuje o borbama u prostoru okupiranih naselja Ostrivske te Maksimilijanivka (na sjevernoj i južnoj obali tamošnje rijeke Osikova), gdje branitelji učestalo zaustavljaju ruske oklopne prodore na zapad prema Kurahove. Uz poprilične gubitke ljudi i oklopne tehnike Rusi ipak polagano prelaze otvorene poljoprivredne površina (posebno oko okupiranih sela Georgiivka i Maksimilijanivka) – tako da je pitanje vremena kada će osvanuti i pred prvim gradskim kućama.

Posebno je neugodna situacija (3) na jugoistočnim, južnim te jugozapadnim prilazima ukrajinskom gradu Kurahove. Dok je izgleda i stvarno okupirana glavnina sela Katerinivka (službeno objavljeno još 29. listopada), žestoke borbe se i dalje vode u prostoru sjevernijeg sela Antonivka (Rusi službeno objavili okupaciju danas, 6. studenog) te na prilazu zapadnijem selu Elizavetivka – sve otprilike 11 km jugoistočno od Kurahove. Još je lošija situacija na južnim prilazima Kurahove – gdje je agresorima krajem listopada uspjelo zauzeti selo Bogojavljenka, da bi onda nastavili sjeverno do sela Trudove oko kojeg se aktualno vode borbe (time se brani pristup sjevernijem mjestu Uspenivka).

Samo oko 8 km zapadnije na djelu je još jedan ruski klin, koji iz krajem listopada osvojene Novoukrainke također napreduje sjeverno, a aktualno se zaustavio nakon otprilike 5 km pred selom Maksimivka (za njega su agresori također danas, 6. studenog, službeno objavili okupaciju). Konačno, još oko 7 km prema zapadu, na širim jugozapadnim prilazima prema Kurahove, ruski prodor na sjever od Zolote Nive prošao je Šahtarske (kompletno zauzeto u zadnja dva dana) i stigao do 2 km sjevernijeg naselja Jasna Poljana. Sada se iz prostora tog sela izgleda napreduje prema zapadu (selo Rozdoljne) te sjeveru (selo Rozliv) – čime ne samo da se ugrožava pozadina grada Kurahove na sjeveru, već i prilazi ukrajinskom uporištu Velika Novosilka desetak km dalje na zapad.

To je posebno neugodno s obzirom na to da se spomenuta Velika Novosilka zadnjih dana nalazi pod pojačanim pritiskom s juga (Urožajne) i jugozapada (Makarivka) – za što tek treba vidjeti koliko je velik napad i koliko točno opasan. Slično se može reći i za brojne navode ruskih napada dalje na jugozapad, u regiji Zaporižje. Ondje je već neko vrijeme nanovo ojačan ruski pritisak na ukrajinsko uporište Orihiv, no borbe se izgleda i dalje zadržavaju na prigradskim selima uz redovita granatiranja i povremene uporabe vođenih zrakoplovnih bombi.

Za kraj spomenimo da se jutros moglo vidjeti i do sada jedinstven zračni napad ukrajinskih bespilotnih letjelica dugoga dometa na prostor ruske luke u mjestu Kaspijsk na Kaspijskom jezeru (nedaleko Mahačkale u Dagestanu). Riječ je o mornaričkoj bazi udaljenoj oko 1.200 km od Ukrajine, u kojoj su navodno oštećene dvije fregate klase Gepard (projekt 11661, navodno 691 Tatarstan i 693 Dagestan). Budući da je do eksplozije došlo neposredno pokraj veza još nekoliko ruskih ratnih brodova, moguće su oštećena i neka druga plovila (ukrajinski izvori spominju korvetu iz okvira projekta 21631, klasa Bujan-M) – sve dijelovi flotile koja sva povremeno ispaljuju krstareće rakete 3M-54 Kalibr na ciljeve u Ukrajini, kamo su poslali i svoju postrojbu mornaričkog pješaštva.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. prosinac 2024 18:21