Otkako su pripekle ljetne žege na kojima i cvrčci još upornije i glasnije cvrče, a šljunak na plažama k‘o žeravica bose noge žeže, potraga za osvježenjem primarni je cilj pogotovo onima kojima su jadranske plaže nekako sneruke. Ma, i ostalima kojima rekordne temperature mora od 29 stupnjeva koliko DHMZ mjeri u zadnjih nekoliko dana, nisu nikako po guštu.
Za te avanturiste željne prave ugode alternativa je Cetina. Istina da cijela Cetinska krajina od izvora do svoga smiraja u Omišu onako omeđena planinskim masivima, pari ka‘ da je u loncu, ništa vas neće osvježiti kao kupanje u rijeci i lješkarenje na finim šljunčanim plažama podno debelog zelenog pokrova u skrivenim njedrima te najduže srednjodalmatinske zeleno modre brazde.
Jedna od tih hit destinacija imenom i prezimenom su Radmanove mlinice. Izletište izvorno izgrađeno u 18. stoljeću, više je od običnih mlinova. Nekada srce lokalnog gospodarstva, danas tri stoljeća kasnije uz ljubav i pažnju uloženu u njihovu obnovu kao i u cijelo to područje, novi koncesionari u zadnje dvije sezone to su mjesto pretvorili u jedinstveno iskustvo odmora.
No, uz povijesni aspekt dolazi i nešto moderno, suvremenije. Da bi odmor bio što ugodniji pobrinuli su se vlasnici tvrtke „Đivo“ iz Kaštel Novog Mate Muselin i Jozo Kurbaša čiji potpisi na petnaestogodišnjem koncesijskom ugovoru jamče da Radmanovim mlinicama osiguraju status kakav i zaslužuju, kao najpoznatijoj izletničkoj meki na području Srednje Dalmacije. U to smo se i sami uvjerili. Na cijeloj toj površini od cca. dvanaest tisuća četvornih metara koje je u naravi izgrađeno zemljište, omeđeno prometnicom Omiš - Kučiće na sjeverozapadu i obalom Cetine na sjeveroistoku, planirani su i ostvareni brojni sadržaji.
- Najprije smo se uhvatili renoviranja glavne zgrade. Vanjski zidovi su ispjeskareni, a krovište i zatvori na objektu u cijelosti zamijenjeni. Isto to napravili smo i na kuhinji, šanku i sanitarnom čvoru. Smatramo punim pogotkom izgradnju vanjskog šanka za osobe koje tu žele samo popiti kavu ili neko piće.
Tako da sada imamo nesmetani dio za goste koje žele ručati i ovaj novi za ispijanje jutarnjih kavica - informirao nas je o novitadama u izletištu Ivan Parat, voditelj ugostiteljskog dijela u Radmanovim mlinicama.
Paralelno je uređen i očišćen tok davno zapuštenog potoka preko kojeg je izgrađen maleni mostić što vizualno cijelom tom području daje jednu novu draž. Ono što je dobro, kažu Parat, to je povratak života u očišćene riječne tokove. Nedugo nakon što je tok uređen, uočeno je nekoliko pastrva i par jegulja kojih je vrlo teško za vidjeti, jer se u pravilu uvijek skrivaju u debeloj riječnoj hladovini.
Novost je svakako i izgradnja dječjeg zabavišta s ljuljama, toboganima, malonogometnim terenom i kao najznačajniji iskorak uz konje i nekakav vid terapijskog jahanja, je uređeni plato za vjenčanja na otvorenom.
- To je još jedan poseban ugođaj koji pruža naše izletište. Možda i najveći. Tih par vjenčanja koje smo do sada odradili nešto je nevjerojatno. Pogotovo što se sve to odvija u prirodnom ambijentu. Tu uz Cetinu podno vrba…, elegantno, fino, jedan izuzetan osjećaj - tvrdi mladi voditelj.
Što se tiče njihovih gostiju, radi se o različitoj klijenteli, pogotovo što je ovdje dio Cetine gdje imate dosta adrenalinskih sadržaja od planinarenja, zip line do raftinga. Dio otpada na djecu, jer su mlinice postale dijelom vrtićkih i đačkih izleta, a dio su preuzeli umirovljenici koji također biraju ovo izletište na Cetine za svoja jednodnevna putovanja. Većina njih su ipak strani gosti. Oduševljeni prirodnim ljepotama zaleđa grada podno Mirabele, Radmanove mlinice za njih su top destinacija.
- Možda njih imamo najviše. Oduševljeni su našom autohtonom hranom, posebno jeguljama i žabama. Uz mesne peke kao glavni asortiman i tradicionalno jelo čije nasljeđe ide od prošlog koncesionara, ponudu smo proširili ribljim i pekama od hobotnice. Školjke su također prvi izbor. Posebno su za dagnjama „goluzi“ Poljaci. Često ih traže. Drugi pak „luduju“ za pohanim žabama, pastrvama. U svakom slučaju, nema nekog pravila. Svatko po svome, što tko voli - kaže Ivan Parat.
Za sve to potrebno je mnogu ruku. One najvrijednije ima Stanko Čevid. Konobar s tridesetak godina iskustva u ugostiteljstvu svoj je pečat najprije ostavio u splitskom restoranu "Lučica", pa dalje preko Solina i tamošnjih restorana do Radmanovih mlinica. Svuda gdje kod da je došao, gost mu je na prvom mjestu.
- Čujte, svi mi od njih živimo. Zato oni za nas trebaju imati status svetinje. U prvom redu prema njima treba biti susretljiv, strpljiv, zatim razuman jer Bože moj, nismo svi isti. Ovdje u ovom izletištu radi se u velikom dijelu o stranim gostima.
Uglavnom traže tradicionalne, domaće specijalitete, posebno kruh ispod peke, možda i jedan od glavnih razloga zašto nam se gosti vraćaju. Napose pastrva, jegulje, žabe i naša pašticada kao glavni „artikli“- navodi Stanko, dodajući kako to poznato izletište ima veliku perspektivu i tu su kao tim, da to što bolje utvrde i pomognu njegovom još boljem razvoju.
Što kažu gosti reći će nam Živko Trogrlić. Bivši načelnik općine Šestanovac često zna svratiti u ovo odmorište uz Cetinu. Taj, po njemu, rajski vrt, najuzvišenije je na njegovoj ljestvici gastro ponude u županiji. Najprije je u mlađim danima tu dolazio do tih vrlo spretno od očiju javnosti skrivenih malenih plaža skučenih u uskom kanjonu rijeke u kojoj su mnogi iz tog kraja naučili i plivati. Jer tko na rijeci i njenim brzacima nauči plivati i roniti, taj je u moru car.
- Sada više ne dolazim na kupanje. Bar ne ovdje. Više sam tu kao gost u restoranu. Često znam iz Šestanovca zaprašiti ovdje na ručak ili večeru. Nisam toliko zainteresiran za riječne plodove, koliko za roštilj i ovaj famozni kruh ispod peke. Samog njega bi se najeo.
Najveća žiža je u predvečerje. Tada je sve krcato ljudima. Ono što vidim uglavnom se tu dolazi automobilima, što znači da gosti najvjerojatnije stižu sa cijele Omiške rivijere, a i šire. Ono što ovdje mogu naći, ne mogu nigdje. Da u isto vrijeme jedete u prirodi omeđenom planinama, potocima i rijekom i uz cvrkut ptica točate noge u Cetini. Tko to može platit... - oduševljeno će Trogrlić.
I nije to nikakvo čudo, napisao je Josip Pupačić; Nije to zato što Cetinu volim, ali ovakvog grada još nisam vidio. Bože moj, - Cetina!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....