Srijeda 28. kolovoza ujedno je 917. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi u kojoj su iznimno toplo vrijeme i ruska raketiranja opet izazvali oštre redukcije struje širom zemlje. Naime, ponedjeljak 26. i utorak 27. kolovoza bili su dani obilježeni ruskim lansiranjem prvo 236 raketa i kamikaza-dronova, a onda dan kasnije još 91 rakete i kamikaza-drona, što ova dva dana čini itekako posebnima u zadnjih dosta mjeseci ruskih napada na civilne ciljeve širom Ukrajine. Štete na transformatorskim stanicama, dalekovodima, elektranama i plinskim stanicama odmah su uzrokovale i nestašice vode te plina. Redukcije struje osjetile su se ne samo širom Ukrajine nego i u susjednoj Moldovi, a dio ukrajinske željezničke mreže bio je prisiljen privremeno preći na korištenje dizel-lokomotiva u nestašici struje.
Ipak, samo koji dan ranije je stanje na pojedinim bojištima omogućilo vlastima u Kijevu da u subotu 24. kolovoza proslave svoj Dan neovisnosti. Osim „prigodne“ zabrane rada vjerskih organizacija povezanih s Ruskom pravoslavnom crkvom (ne radi bogoslužja, već zbog paralelnog političkog djelovanja tih organizacija), Ukrajina je uspjela odraditi i prvu veću razmjenu ratnih zarobljenika od početka vojne operacije u regiji Kursk. Iako su ruski izvori 9. kolovoza tvrdili kako razmjena do daljnjega više neće biti, samo nekoliko dana kasnije ih je veliki broj vlastitih vojnika koji su se predali u regiji Kursk ipak natjerao promijeniti stav te nastaviti razgovore. Uglavnom, uz posredovanje Ujedinjenih Arapskih Emirata preko Bjelorusije je razmijenjeno 115 za 115 ljudi, sve ročnici, od kojih su neki Ukrajinci u ruskom zarobljeništvu još od prvih dana 2022. godine te pate od raznih ozljeda i zdravstvenih problema uzrokovanih oštrim tretmanom u ruskim rukama. Uz to, vjerojatno je mnogima u Ukrajini ostao i gorak okus u ustima kada su čestitke za Dan neovisnosti stigle i iz Irana (koji Rusiju opskrbljuje raznom vojnom robom za tekuće ratovanje), te susjedne Bjelorusije – države koja je svoj državni teritorij dala Rusiji na raspolaganje za napad na Ukrajinu 2022. godine, da bi danas željela „mirno nebo i građanski sklad“ samo koji dan prije novih masivnih zračnih napada te ruskih kopnenih operacija koje nanovo tjeraju desetke tisuća civila iz ukrajinske regije Donjeck (za što se osiguravaju i dodatne željezničke linije prema pozadini).
Iako je u nešto više od dvije i pol godine rata na Ukrajinu bilo lansirano oko 10.000 raznih raketa i više od 33.000 vođenih zrakoplovnih bombi, noviji ukrajinski odgovor je tijekom zadnjih 6 mjeseci obuhvatio i napade na 35 ruskih vojnih aerodroma u Rusiji, te njih još 5 na okupiranim područjima – dok se iz dana u dan bilježe i štete na naftnoj infrastrukturi širom državnog prostora Ruske Federacije. Ipak, kako navode iz Kijeva, bez dozvole zapadnih saveznika za slobodno korištenje doniranog dalekometnog naoružanja po čitavom prostoru Rusije, ostaje teško ne samo obraniti se od velikih napada (kao ovog 26. kolovoza, koji je obuhvatio ciljeve u 15 ukrajinskih regija), već i uzvratiti na način da Rusiji takva borbena djelovanja prestanu biti isplativa. Napomenimo da su u svemu tome od male pomoći bili donirani borbeni zrakoplovi F-16, koje se zadnjih dana navodno po prvi put koristilo u obrani ukrajinskog zračnog prostora od navale raketa i dronova. No zato nije čudilo da se uz energetsku infrastrukturu kao glavnu metu napada, jasno moglo vidjeti i serije ruskih udara po brojnim ukrajinskim zračnim lukama iz kojih bi ovi borbeni avioni mogli aktualno djelovati (kao Kolomija u regiji Ivano-Frankivsk).
Zanimljivo je i vidjeti efekte koje je na Rusiju (ali i razne radikalne desničare širom zapadnoga svijeta) ostavilo francusko uhićenje Pavela Durova, tehnološkog milijardera, u subotu 24. kolovoza ove godine, čiji je pritvor istekao večeras. Pariško tužiteljstvo je osnivaču ruske društvenih mreža Vkontakt i Telegram odredio sudski nadzor, zabranu napuštanja teritorija Francuske i jamčevinu od 5 milijuna eura. Dok je otvoreno pitanje koliko se iznimno popularni Telegram zadnjih godina otvorio ruskom državnom nadzoru (za što od lipnja 2020. postoje osnovane sumnje), Durov je zadnje vrijeme odbijao s Francuskom surađivati po pitanju suzbijanja navodnog kriminala na mreži Telegram. Dok se rješavanje ove pravne situacije tek očekuje, ruske su vlasti navodno naložile hitno brisanje službene korespondencije državnog vrha, raznih ministarstva i vojske s Telegrama, valjda u očekivanju mogućeg francuskog prodora u ovaj međunarodni komunikacijski sustav kojeg je zadnjih godina Rusija masovno koristila i u svoje državne te javne svrhe.
Za to vrijeme, u Njemačkoj se spriječilo navodnu rusku sabotažu u NATO zrakoplovnoj bazi Geilenkirchen kod Düsseldorfa, gdje su nedaleko nizozemske granice stacionirani AWACS zrakoplovi Sjevernoatlantskoga saveza. Riječ je prvo bila o provali kroz ograde baze (sumnjalo se na trovanje tamošnjih zaliha pitke vode) prije dva tjedna, da bi onda na prostorima baze bio uhvaćen i uljez. Možda je baš i o tome bila riječ na marginama Vijeća Ukrajina-NATO, čije je zasjedanje u veleposlaničkom formatu povodom ruskih zračnih napada danas tražila i dobila Ukrajina – gdje su zemlje članice opet osudile takvu rusku borbenu praksu. Zauzvrat, opet će se o daljnjem jačanju ukrajinske protuzračne obrane raspravljati u Bruxellesu, prvo na neformalnom sastanku EU ministara vanjskih poslova 29. kolovoza, a onda i ministara obrane EU država 30. kolovoza.
Stanje u ruskoj regiji Kursk
Dok su ukrajinski izvori u petak 27. kolovoza spominjali kontrolu nad 1.294 kvadratna kilometra i oko 100 naselja ruske regije Kursk, te je navode teško neovisno provjeriti – baš kao i spominjanje angažiranja oko 30.000 ruskih vojnika u aktualnoj fazi suzbijanja ovog ukrajinskog prekograničnog prodora. Ovakvo jačanje snaga omogućilo je Ruskoj Federaciji početak ozbiljnijeg stabiliziranja barem dijelova bojišnice u regiji Kursk, kao i početak sustavnijih protunapada – iako se i dalje čuje o ukrajinskim pokretima trupa (nakon provedene rotacije), širenju lokalne zone djelovanja bespilotnih letjelica, te čišćenju pojedinih ruskih enklava koje su zaostale nakon prvih faza brzih prodora. Jednako su tako neizvjesne i glasine o okupljanju dodatne ukrajinske grupe snaga oko 70 km na sjeverozapad, nasuprot spoja administrativne granice ruskih regija Brijansk i Kursk, gdje su bilježeni brojni ruski zračni napadi koncentrirani po nizu naselja na ukrajinskoj strani granice. Ipak, ono što je sigurno – Rusi sve više koriste teške zračne te topničke napade i protiv vlastitih okupiranih naselja u regiji Kursk (npr. uništenjem moderne Ledene arene u Sudži), gdje se preostalo stanovništvo sada sklonilo u podrume i ovisi o ukrajinskoj humanitarnoj pomoći (koja se izgleda dostavlja, baš kao što se navodno nije ni opljačkalo lokalne dućane po gradovima i selima).
Na zapadu i sjeverozapadu bojišta u regiji Kursk ruska strana postupno priznaje ukrajinska napredovanja za koja se već neko vrijeme čulo da su dostigla rusku obrambenu liniju od Komarovke, preko prostora Vrtne zadruge Gluškovo i sela Druga Mužica te Kuljbaki do Troickoe, sve oslonjeno na tok rječice Sinjak. Uz potvrdu ukrajinskog zauzimanja sela Gordeevka na granici, te sjevernijih Bjahova i Apanasovke – čulo se i o borbama za Komarovku, koja je navodno mijenjala ruke pod napadima ruske 155. marinske brigade. Ujedno, bilo je vijesti o desetak lokacija pontonskih mostova koje je ruska strana ustrajno postavljala na rijeci Sejm (ograničava sjevernu stranu bojišta u ruskom okrugu Gluškovo), a što su Ukrajinci redovito napadali. Nadalje traju i borbe oko grada Korenjevo, još jednog okružnog središta kojeg su dosegle ukrajinske kopnene snage. Dok se čulo o pokušaju većeg ruskog protunapada sjeverno od Korenjeva pa na jugoistok (potez Tolpino-Vetreno, pa prema Olgovki), izgleda da je ovo nastojanje tijekom vikenda bilo suzbijeno ukrajinskim udarom u lijevi bok napadača, sa sjevera iz pravca Aleksandrovke. Dok se u toj zoni potvrdilo ukrajinsko držanje Matveevke, nije jasno čija je sada Olgovka – kao ni moguće daljnje postojanje ruskog džepa oko sela Durovka i Kremjanoe.
Što se sjeverne borbene zone tiče, nju i dalje karakterizira vrlo nejasan tijek bojišnice. Izgleda da Ukrajinci djeluju na prilazima sela Aleksandrovka, Južnij i Safonovka, uz ruske snage oko Šeptuhovke (možda još jedan džep), te nastavkom borbene zone prema istoku, navodno u luku uz naselja Kaučuk, Aleksejevski, Anastasjevka te Maškino. Zatim se linija otprilike kreće južnije uz istočnu stranu ceste Ljgov-Sudža do prostora sela Kamjišovka. U pozadini je tu ostala ruska enklava oko sela Mala Loknja, koju se zadnjih dana intenzivno napadalo – dok su se zadnji ruski borci ondje u utorak 27. kolovoza povukli iz utvrda oko ženskog zatvora prema sjeveru (vjerojatno u ostatak ruskog džepa oko naselja Pogrebki). Napomenimo da krajnji sjeverni rub zone ukrajinskih kopnenih djelovanja na pojedinim mjestima doseže otprilike 15 km južno od Rusima strateški važne prometnice E-38 koja od Rilska preko Ljgova ide prema Kursku – a ta je cesta zatvorena za civilni promet te zadnjih dana navodno pod učestalim napadima ukrajinskih FPV-dronova koji ondje napadaju sve što se kreće.
Dalje na sjeveroistok, istok i jugoistok treba napomenuti borbe oko sela Nečaev, rusko oslobađanje džepa oko sela Nižnaja Parovaja, te potvrdu ukrajinske kontrole nad selima Čerkaskoe Porečnoe i Ruskoe Porečnoe. Time se zona operacija pruža na oko 6 km od ruskog okružnog središta Boljšoe Soldatskoe, ugrubo na potezu naselja Rozgrebli-Novosotnicki-Krugljik preko trase lokalne magistrale R-200 (Sudža-Boljšoe Soldatskoe i dalje na sjeveroistok). Južnije od toga se borbe i nadalje bilježe na liniji naselja Puškarnoe-Ruskaja Konopelka-Čerkaskaja Konopelka, te posebno na jugoistočnom kraju ukrajinske zauzete zone – u prostoru sela Borki i Spaljnoe. Pri tome se napade na Borki navodno izvodilo od 24. brigade Spetsnaza nakon njihova prijelaza rijeke Psjol iz naselja Ulanok, dok se Spaljnoe navodno napada s istoka, iz pravca ruskog naselja Giri.
Stanje na bojištima u Ukrajini
Za razliku od bojišta u regiji Kursk, gdje je situacija još itekako dinamična, pa možda i za Ukrajinu povoljna – stanje u samoj Ukrajini prilično je drugačije. S jedne strane, dobar dio tamošnje fronte ili stagnira (jug, u oblastima Zaporižje i Herson), ili se usprkos sukobljavanjima malo mijenja. Nažalost, dok se za prostor grada Torecka može reći da u njemu Rusi napreduju usprkos žestokom otporu – sasvim je drugačija situacija na prilazima ukrajinskom gradu Pokrovsku. Naime, ondje se ionako relativno uspješno napredovanje ruskih snaga zadnjih dana dodatno ubrzalo – tako da od prošlog tjedna agresori kao da gaze sve pred sobom, i to ne samo zapadno u smjeru samog grada Pokrovska, već i na potezu bojišnice od svog prodora pa na jugozapad i jug. S jedne strane, time se ugrožava Pokrovsk, koji je pravo prometno središte južnog dijela Donjecke oblasti koje Ukrajina i nadalje kontrolira. Budući se ondje križa više magistralnih cesta i pruga, riječ je o logističkom čvoru koji je ključan za opskrbu vojske u široj regiji, a svi su ti prometni pravci još aktivni budući se mjesto donedavno nalazilo dublje u pozadini, s nizom manjih gradića koji su trpjeli većinu udaraca (i koji sada ubrzano padaju u ruke agresora s malo ili nimalo jačeg organiziranog otpora). Tako se zadnjih dana moglo čuti o žestokim borbama u manjem istočnom gradu Grodivka (oko 2.200 predratnih stanovnika), dok su se branitelji ondje navodno povukli u zapadnu trećinu mjesta iza tamošnjeg toka rijeke Žuravka. Za razliku od toga, gradić Novogrodivka oko 12 km jugoistočno od Pokrovska (predratnih oko 14.000 stanovnika, pa ih je nakon evakuacije ostalo oko 1.500) dospio je uvelike u ruke ruskih agresora unutar pet dana. Konkretno, agresori su 23. kolovoza počeli upad u gradski prostor, do su se ponedjeljka 26. učvrstili u centru, a u utorak 27. su registrirani i u čitavom istočnom te sjeveroistočnom dijelu. Tijekom srijede 28. kolovoza Rusi su navodno stigli i južno do rubova grada Selidove (oko 22.000 predratnih stanovnika), a to kretanju na jug sada već jasno ugrožava ne samo postojeću bojišnicu oko Karlivke, već onda i širu južnu zonu – od Karlivke na jug sve do prostora zapadno od uvelike okupirane Krasnogorivke, pa onda na jugoistok sve do ukrajinskog grada Kurahove (ukupno oko 200 kvadratnih kilometara s dijelom dobro utvrđenih položaja koje se duže uspješno branilo). Dakle, brzi i naizgled neometani prodor ruskih trupa oko Pokrovska višestruko je opasan, a manjak snaga i resursa tamošnjih branitelja na prvi je pogled teško objašnjiv vanjskim promatračima.
Dakle, kako smo već napomenuli, iako je zadnjih dana bilo borbi na sjeveru Harkivske oblasti, izgleda da je fokus ruske skupine „Sjever“ ipak na borbama u regiji Kursk – tako da u Ukrajini nije bilo bitnijih pomaka u ovoj borbenoj zoni. Osamdesetak km jugoistočno, u borbenoj zoni nedaleko ukrajinskog grada Kupjanska opet se čulo o ruskim napadima kod Sinkivke i Petropavlivke, no ipak je bitnije događanje oko 20 km na jugoistok. Naime, kod sela Pišćane Donje bilježi se manji pomak agresora na jugozapad – što bi moglo indicirati kako je čitava svrha ovog lokalnog napredovanja ipak usmjerena prema ukrajinskom selu Krugljakivka te mostu koji malo zapadnije ovo selo povezuje s naseljem Senkove preko rijeke Oskil. Ipak, dosta je tu terena još za prijeći, a obrana tu ipak izgleda ozbiljna. Slično je stanje i dalje na jug – oko Stelmahivke i Andriivke, a onda i dalje u zoni oko ukrajinskog uporišta Makiivka (gdje se zadnjih dana bilježilo oživljavanje ruskih napada malo sjevernije, kod Tverdohlibove i Grekivke). Učestalo se čulo i o ruskim napadima dalje niz bojišnicu prema rijeci Siverski Donjec (Nevske, Novosadove, Terni, Torske, i u Serebrjanskim šumama), ali opet bez pomaka. Južno od Siverskog Donjeca, pa prema okupiranom gradu Bahmutu, također se javljalo o sukobljavanjima – posebno kod Verhnokamjanske, Ivano-Darivke, Viimke i Pereizne, no sve bez mnogo detalja – baš kao što je situacija i na većini bojišta zapadno od Bahmuta. Naime, ondje agresori i dalje nastoje prići kako vodnom kanalu „Siverski Donjec – Donbas“, tako i gradu Časiv Jar, no otkada su iz te zone povučeni ruski padobranci (poslani za Kursk), ritam operacija je bitno usporio. Iako se navodilo borbe i južno od Bahmuta (šire područje Klišćivke i Andriivke), i ondje zapravo ima malo preglednih novosti.
Bitno je aktivnije bilo oko Torecka – gdje se nastavio ruski prodor u gradski prostor. Kao prvo, dodatno su Rusi napredovali na sjeveroistoku, kroz tzv. „Mikrorajon 1“, pa na jugozapad do zidova tamošnjeg zatvora broj 2. Osim toga, direktni prodor iz okupiranog naselja Zalizne s istoka dolazi nedaleko te iste zone preko lokalnog groblja – tako da se već čulo o ukrajinskom povlačenju iz posebno izloženog prostora između ova dva ruska prodora, a ne bi čudilo ni vrlo skoro kraćenje fronte (za prvu silu do već spomenutog samog utvrđenog kompleksa zatvora). Osim toga,nema mnogo vijesti o ruskom prodoru iz okupiranog Zalizne na zapad (na rub samog Torecka) i jugozapad – prema selu Nelipivka, koje se prije koji dan još držalo na sjevernom rubu uvelike okupiranog mjesta New York. Dok se s ruske strane čulo o opkoljavanju dvije ukrajinske bojne, zapravo ne bi čudilo da je u međuvremenu sama Nelipivka i evakuirana, što će onda samo pojačati pritisak na južne dijelove Torecka u kojima su branitelji ipak žestokim protunapadima zadnje vrijeme vidljivo usporavali agresore.
Kad bi čitava ukrajinska fronta prema Pokrovsku bila stabilna kao njen sjeverni rub (potez Oleksandropil-Kalinove-Vozdviženka-Novotorecke), u čitavoj toj borbenoj zoni ne bi bilo problema. No, kako smo već spomenuli, južno od sela Novotorecke na rijeci Kazenji Torec agresori su s istoka i juga stigli na rubove gradića Grodivka i nakon više dana borbi lako je moguće da su ga većinu i okupirali. Oko 2,5 km na jugozapad, Rusi su iz 19. kolovoza okupiranog sela Žuravka napadali dalje zapadno, u ukrajinska uporišta Krasni Jar i Kruti Jar – no tu za sada nije bilo prodora, a tek je s oko 13 dana zakašnjenja 27. kolovoza službeno objavljeno zauzimanje obližnjeg sela Orlivka. Sasvim je drugačija situacija još 1,5 km jugozapadno, gdje se zadnjih dana vidjelo raspadanje obrane grada Novogrodivka, o kojem smo već pričali. Ova događanja ostavila su agresore na trasi pruge oko 9 km jugoistočno od Pokrovska, bez većih naselja do gradskoga ruba (navodno ipak nešto poljskih fortifikacija), a dok se i dalje možda drži ukrajinsko selo Marinivka (oko kilometar južno od Novogrodivke), dalje južno pala je Mihailivka na magistrali Pokrovsk-Karlivka (koja je već duže na prvoj crti). Stanje u spomenutoj Karlivki dodatno pogoršava i činjenica da se zadnjih dana i čitava fronta od spomenute Mihailivke do rijeke Vovče u duljini od 9 km krenula gotovo stihijski pomicati na jug. Agresori su ondje 21. zauzeli Komišivku, do 26. kolovoza je okupirano Ptiče, a onda se u utorak 27. kolovoza moglo vidjeti i ulazak Rusa u sela Memrik te Kalinove. Time se s leđa stiglo na tek oko 4 km do Karlivke, dok su tamošnji branitelji još dobro zadržavali pritisak sa sjeveroistoka i istoka. Dok se već bilježe prve borbe kod Ukrainska i Galicinivke – u idućim danima ćemo vidjeti je li to tek uvod u velika povlačenja te promjene fronte sjeveroistočno od ukrajinskog grada Kurahova o kojima smo već govorili. Napomenimo da ako do toga sad i dođe - to će biti ukrajinsko povlačenje sa zadnjeg segmenta utvrđene fronte u oblasti Donjeck iz doba prije veljače 2022. godine – gdje je riječ o dosad relativno mirnom potezu prema okupiranoj Staromihailivki, čije bi utvrde sada mogle pasti bez borbe.
Nadalje, treba spomenuti i jučerašnji ruski borbeni uspjeh oko 20 kilometara jugozapadno – gdje je na sredini poteza od okupirane Marinke do ukrajinskog Vugledara u ruke agresora palo selo Kostjantinivka. Ovo poprište žestokih borbi na cesti O-0532 držalo se do utorka 27, kolovoza, kada se prvo vidjelo podizanje agresorske zastave na jugu, a onda i na krajnjem zapadu naselja. Ako ne dođe do kakvih protunapada, bit će to tek korak u ruskom izbijanju na široki potez te lokalne magistrale – dopunjen i današnjim napredovanjem neposredno istočno od ukrajinskog uporišta Vodjane – a sve s ciljem postupnog blokiranja (a onda i osvajanja) ukrajinskog Vugledara. Za slučaj da rezanje pristupa sa sjeveroistoka i sjevera ne bude dovoljno, zadnjih se dana bilježi i ruski pritisak s juga na pozadinu Vugledara kod Prečistivke. Ipak, od ovog nastojanja za sada nema ništa, usprkos svakodnevnim borbama koje se već neko vrijeme ustrajno bilježe na južnim prilazima ukrajinskoj Prečistivki.
Slična situacija, s mnogo pritiska ali malo efekta, mogla se zadnjih dana uočiti i u Zaporižju, na prilazima ukrajinskom uporištu Orihiv – s povremenim napadima na Malu Tokmačku (jugoistok), iz pravca okupiranog Robotine (s juga), te kod Novodanilivke (s jugozapada).Za kraj spomenimo da je zadnjih dana blizu ušća Dnjepra u Crno more bilo naznaka i dodatnih pokušaja ukrajinskog desanta na okupiranu istočnu riječnu obalu. Kako izgleda, barem dva takva pokušaja su omanula u zadnjih tjedan dana – dok još nije dovršena ni istraga o teškoj cijeni koju je Ukrajina platila za slične akcije iz lanjske jeseni, gdje se nepristupačne obalne močvare i pokoje selo do početka ovoga ljeta branilo od učestalih ruskih napada.
Zračni napadi
Dok je subota 24. kolovoza osim u svjetlu ukrajinskog Dana neovisnosti prošla uz uspješni napad na rusko skladište ubojnih sredstava u mjestu Ostrogožsk (pet dronova nad ruskom regijom Voronjež) primjenom novog oružja „Paljanica“ (hibrid rakete i bespilotne letjelice), čulo se o ukrajinskim letjelicama i iznad Brijanska, Belgoroda i Kurska. S ruske se pak strane izvelo napad s 4 rakete Kh-22 po ciljevima na Zmijskom otoku (vjerojatno po ondje ostavljenoj obavještajnoj opremi), te po ukrajinskim plinskim tornjevima u Crnome moru.
Nedjelja 25. kolovoza započela je ruskim lansiranjem krstareće rakete „Iskander-K“ i balističke rakete „Iskander-M“ po prostoru ukrajinske regije Sumi (logistika operacije kod Kurska), a uz to i još 6 vođenih raketa Kh-59 te 9 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s okupiranog Krima (8 srušeno). Od ciljeva bilo je spomena Balaklije u Harkivskoj oblasti, te hotela „Safir“ u gradu Kramatorsku na sjeveru Donjecke oblasti – tom je prilikom ozlijeđeno šest stranaca, a jedan je Britanac smrtno stradao. Sve su to bili pripadnici terenskog novinarskog tima međunarodne novinske agencije Reuters. Zauzvrat se ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo nad pograničnim ruskim regijama Kursk i Belgorod, koje su ionako dnevno pod brojnim takvim napadima.
Ponedjeljak 26. kolovoza započeo je naznakama velikog ruskog zračnog napada, koji je započeo oko 1 u noći i potrajao do dobrano iza podneva, dok su Ukrajinci istodobno (neuspješno) pokušali napad bespilotnim letjelicama po vojnom aerodromu u ruskoj Saratovskoj oblasti (Engels 2), s kojeg inače djeluju strateški bombarderi Tu-160 i Tu-95MS, te po ruskim regijama Orel i Volgograd. Dok napad na rusku rafineriju u regiji Jaroslav nije uspio, na prostoru Gazprom-ove rafinerije u Omsku ukrajinske bespilotne letjelice izazvale su eksplozije na segmentu AVT-11, a onda i požar te zastoj rada. Riječ je o jednom od najvećih takvih pogona u Ruskoj Federaciji, koji ujedno kontrolira i dio prometa trans-sibirskim naftovodom. No kada su konačno kasnije u danu krenule pristizati i sustavne vijesti o štetama širom Ukrajine – vidjelo se prave razmjere ruskih zračnih napada, jednih od najvećih u ovom ratu. Ukupno 236 oružja obuhvatilo je 109 kamikaza-dronova (99 srušeno) i 127 raketa – od toga 3 Kh-47M2 „Kindžal“ (1 srušena), 6 balističkih raketa „Iskander-M“/KN-23 (1 srušena), 3 rakete Kh-22 (1 srušena), dok se od 77 raketa Kh-101 s bombardera Tu-95MS, 28 krstarećih raketa 3M-54 Kalibr i još 10 vođenih raketa Kh-59 iz borbenih aviona Su-34 i Su-54 navodno uspjelo srušiti njih ukupno 99. Među ciljevima ovog velikog napada bili su industrijski pogoni u Poltavi, Kremenčuku i Izjumu, te zgrade i strujna infrastruktura u Kijevu (brana Višgorod), Odesi, Lucku, Viniciji, Žitomiru, Mikolajevu i Krivom Rihu (lokalni hotel, barem 2 poginulih i 4 ranjenih) – gdje se dio ciljeva gađalo i raketama Kalibr s kasetnim bojnim glavama. Uz to, osim plinskih kompresorskih stanica kod Lviva, Ivano-Frankivska i Harkiva, posebno se gađalo i aerodrome kod Kijeva (Žuljani), Hmeljnickog, Ivano-Frankivska i grada Dnipro, za koje se sumnjalo da bi mogli biti mjesto baziranja zapadnih borbenih aviona F-16. Širom ukrajinske regije Sumi nastavljeni su bili i napadi na cestovnu te željezničku infrastrukturu ne bi li se omela tamošnja vojna logistika.
Utorak 27. kolovoza opet je započeo ruskim valom zračnih napada po Kijevu, Hmeljnickom, Zaporižju, te regijama Rivne i Sumi. Ovoga puta je lansirano ukupno 91 oružje – barem 81 kamikaza-dron (najmanje 60 srušeno), te 10 raketa. Konkretno, radilo se o 3 Kh-47M2 „Kindžal“, 1 balistička raketa „Iskander-M“, jedna krstareća raketa „Iskander-K“, i još 5 krstarećih raketa Kh-101 (sve srušene). Uz infrastrukturne objekte kod Kijeva i u Harkivskoj regiji, gađalo se takve ciljeve i u Donjeckoj oblasti. Konačno, u srijedu 28. kolovoza balističkim raketama bio je gađan Krivi Rih, a vođena zrakoplovna bomba pogodila je civilne objekte u središtu Kupjanska. Zauzvrat se čulo o uspješnom ukrajinskom napadu na dva skladišta nafte – „Atlas“ u regiji Rostov (drugi put ovoga mjeseca), te Koteljnič u regiji Kirov, uz požar registriran i na prostorima velike termoelektrane na kruto gorivo kod Rjazanja u Rusiji. Prema ukrajinskim navodima, zadnjih dana je uspio i niz diverzantskih napada na objekte željezničke pruge iz Rusije preko Mariupolja do Berdjanska, čime se osiguralo da ova trasa još neko vrijeme neće biti upotrebljiva za rusku vojnu logistiku na jugu Ukrajine i Krimu (dok je za željeznički promet velikog opsega zatvoren i Krimski most, a potopljeni su i svi specijalizirani trajekti za prijevoz željezničkih kompozicija preko Kerčkog tjesnaca na okupirani Krim). Za to vrijeme tek ostaje za vidjeti je li Rusima i stvarno pošao za rukom veliki propagandni uspjeh – uništenje prvog po redu od Ukrajini doniranih zapadnih borbenih aviona F-16, navodno na aerodromu Starokostjantiniv kod Hmeljnickog – kako se to danas nagađa na društvenim mrežama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....