GROBNICA KOJA NIKOGA NE ZANIMA

SVI PRIČAJU O GROBLJU NA MEDITERANU, ALI POSTOJI JOŠ JEDNO STRAŠNIJE MJESTOZA MIGRANTE 'Pokopao sam prijateljai ostao zarobljen nasred ničega...'

 Reuters

Približavanjem proljeća i toplijeg vremena, u Europi vlada veliki strah od novog migrantskog vala sa sjevera Afrike. Samo prošle godine na prastarim brodicama u Sredozemnom moru umrlo je oko 3.800 ljudi koji su iz raznih dijelova Afrike krenuli u potrazi za boljim životom u Europi. Europa strahuje da će ove godine situacija biti i još gora...

Zbog brojnih brodoloma i smrti Mediteran je prozvan 'grobljem migranata', ali Reuters piše da ruta iz Libije do Italije možda i nije najgori dio puta za siromašne Afrikance. Postoji još jedno mjesto, koje je možda i još opasnije od mora. Ono se zove - Sahara!

Golema pustinja je prva velika prepreka za sve Nigerijce, Malijce, Kamerunce i ostale koji iz središnjeg dijela Afrike pokušavaju doći do obale. Velik dio njih ne stigne do Libije, a njihove obitelji nikada ne saznaju što im se dogodilo. Te smrti prođu nezabilježene, neprimijećene...

Tada 15-godišnji Nigerijac Lucky Iz za Reuters je ispričao što mu se sve događalo kada je sa svojim prijateljem Godfreyjem krenuo iz Nigera prema obali. Na rub Sahare su došli opremljeni s malo vode, mlijeka, energetskih napitaka i nekoliko biskvita, baš kao što su im krijumčari sugerirali. Sjeli su u Toyotu pickup zajedno s 36 ljudi koji su također krenuli prema Europi.

Lucky Iz u kampu za migrante FOTO: Reuters

- Umirao sam od gladi, a cijelo vrijeme sam morao biti budan da ne ispadnem iz auta. Znao sam da vozač neće stati ako netko slučajno ispadne. Nisam ništa vidio od pijeska koji mi je ulazio u oči. I to je trajalo puna tri dana - priča Lucky čija noćna mora je počela četvrti dan. Vozač se potpuno izgubio, a skupina ljudi ostala je zarobljena nasred pustinje.

- Vozač je pokušavao pronaći put još pet dana, ali uzalud. Hrane i vode više nismo imali. Iscrpljeni putnici su jedan za drugim ispadali iz automobila, a vozaču nije bilo ni na kraj pameti stati - nastavio je priču Lucky, danas 18-godišnjak, koji je godinu dana proveo u izbjegličkom kampu u Cataniji u Italiji.

- Ubrzo je automobil ostao bez goriva, a već sljedećeg dana pogodila nas je pješčana oluja. Samo smo stajali i gledali. Nismo imali pojma gdje smo. Puno ljudi je umrlo na tom mjestu, među njima i moj prijatelj Godfrey. Zasukao sam rukave i posljednjim atomima snage ga zakopao u pijesku. Nakon toga sam počeo hodati...

Lucky je imao puno sreće jer je nakon 10 sati hoda usred pustinje naletio na još jedno vozilo. Uspio je nagovoriti krijumčara da ga prebaci u Sabhu u Libiju. Međutim, krijumčar ga je prodao militantima tako da je Lucky godinu dana morao raditi kao rob. Srećom, uspio je pobjeći i pronaći put do Italije.

FOTO: Reuters

Točan broj mrtvih u Sahari je nepoznat i vjerojatno se nikada neće saznati. Mrtvi u Sahari se ne broje, kažu humanitarci.

- Nemamo nikakvih podataka koliko je ljudi umrlo u Sahari. Moje su procjene da je broj približno sličan onom iz Mediterana. Ali kako to dokazati... Gotovo nemoguće, kad nikoga nije briga... - rekao je Julien Brachet iz migrantskog instituta na Oxfordu. Čovjek je radio više od 10 godina u Nigeru i vjerojatno nema većeg eksperta od njega.

Brachet tvrdi da glavni problem leži u zloglasnom gradu Agadezu u središnjem Nigeru. Krijumčarenje je tamo postalo i više nego unosan biznis, a stručnjaci procjenjuju da je samo u 2015. godini kroz taj grad prošlo oko 120.000 ljudi, dvostruko više nego godinu ranije. Vlada Nigera je pokušala nešto napraviti, pogotovo nakon smrti 92 migranta 2013. godine, ali podaci jasno pokazuju da nisu ništa postigli. Štoviše, uz krijumčarenje ljudi počelo se zarađivati i na oružju, drogi i prostituciji... Usput su se pojavile i islamističke skupine povezane s al-Qaidom tako da je 'cirkus' postao potpun.

FOTO: Reuters

- Vlada Nigera uvela je zakon po kojem krijumčari ljudi mogu dobiti 30 godina zatvora. Ali situacija je postala još gora zbog toga što je cijeli taj biznis preuzelo podzemlje - rekao je Brachet koji nije preveliki optimist za budućnost.

- Put je jako težak... Slušali smo zastrašujuće priče, puno ljudi je umrlo. A tom hororu se ne vidi kraja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 18:22