SPETSNAZOVCI

Tajnoviti ruski specijalci vrebaju Zelenskog: Obuka im je rigorozna, a o njima se dugo nije znalo gotovo ništa

Pripadnici jedinice spominju se kao posebne snage ubačene u Ukrajinu kako bi pronašle, likvidirale ili uhitile Volodimira Zelenskog

Pripadnici specijalnih jedinica Spetsnaz/Arhivska fotografija

 Sergei Gapon/AFP

"Spetsnazovac" nije Superman. Svatko ima svoju specijalnost i zadaće. Jedan zna kako djelovati u gradu i među gomilom ljudi, dok drugi djeluje u divljini. Treći mora znati strane jezike, a četvrti s udaljenosti od 1,5 kilometara pogoditi vjevericu. Svatko ima svoju zadaću i užu specijalnost, piše Slobodna Dalmacija.

Borilačke vještine su potrebne samo ukoliko se dva idiota nađu na brisanom prostoru bez oružja, odnosno automatske puške, pištolja, noža i vojničke lopate. "Spetsnazovac" bi samo u tim uvjetima primijenio borilačke vještine - pojašnjavao je prije nekoliko godina za portal Russia Beyond the Headlines umirovljeni časnik ruske specijalne jedinice "Spetsnaz", elitne postrojbe osnovane još 1949. godine kao vojna snaga ruske Glavne obavještajne uprave (GRU).

Brojna bojišta

Upravo pripadnici ove jedinice spominju se u aktualnom ratu u Ukrajini kao posebne snage koje su ubačene u "srce Ukrajine", odnosno na područje Kijeva kako bi pronašle, likvidirale ili uhitile predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i njegove najbliže suradnike.

U svom članku objavljenom početkom ožujka u "The Jerusalem Postu" navodi se da europski obrambeni dužnosnici tvrde da su Rusi za misiju neutraliziranja ukrajinskog političkog vrha ubacili "spetsnazovce", pripadnike postrojbe "Zaslon" specijalizirane za tajne misije ruske obavještajne službe, kao i postrojbe "Alfa" koja je specijalizirana za rat protiv terorizma u ekstremnim uvjetima.

"Spetsnaz" je, dakle, jedna od najelitnijih vojnih postrojbi na svijetu, a od svog su osnivanja do danas sudjelovali u nizu ratova u bivšem SSSR-u kao što su oni u Dagestanu, Gruziji, Čečeniji, potom u sukobima u Bejrutu, Vijetnamu, Kambodži, Afganistanu.

Postoje i neslužbeni podaci da su sudjelovali i u NATO operacijama za vrijeme rata u zemljama bivše Jugoslavije.

Pripadnici "Spetsnaza" u zapadnim se medijima nerijetko tretiraju kao "supermeni" i nadljudi čije sposobnosti graniče s nemogućim, a to je zato jer su dugo godina bili zatvoreni i o njima se na Zapadu nije puno znalo. Tek raspadom SSSR-a, nakon što su bivši pripadnici tih postrojbi "sramežljivo" progovorili za medije, javnost je doznala neke pojedinosti o njihovoj obuci i ustroju.

No, i ta su saznanja očito pažljivo filtrirana i usmjerena tome da se o njima u javnosti priča upravo onako kako se priča - kao o "polubogovima" i nepobjedivim ratnicima. O njihovoj zatvorenosti dovoljno govori i to da niti danas pripadnici "Spetsnaza" ne sudjeluju u međunarodnim vježbama s pripadnicima ostalih specijalnih postrojbi iz cijelog svijeta pa samim time nema niti međusobne razmjene iskustava i informacija.

Podobne obitelji

- Primarna im je specijalnost ubacivanje iza neprijateljskih linija (vrlo često kao civili) i rješavanje specijalnih i najtežih zadaća, poput diverzija, sabotaža, atentata, talačkih situacija... Tu je najelitnija ruska postrojba "Alfe" nastala također na inicijativu KGB-a. Zbog iznimno zahtjevnih i po najvišim standardima definiranih kriterija, budući pripadnici tih postrojbi su u dobi od 22 do 27 godina, ne smiju biti niži od 175 cm, moraju biti iz podobnih obitelji koja se nije ogriješila protiv države ili sustava, moraju proći rigorozne selekcije i obuke.

Mada imaju relativno zatvoren sustav operativnih suradnji s elitnim postrojbama Zapada, smatra se da njihove elitne obuke traju tri godine i uključuju pješačke obuke, padobranstvo, ronjenje čak i u ratnoj opremi pod ledom, taktičko-snajperske obuke, borilačke vještine, pri čemu se posebno ističe sambo kao njihova nacionalna vještina, iznimno brutalna u realnim okvirima.

Također, prolaze antiterorističku obuku i obuku spašavanja u prirodnim katastrofama te učenje stranih jezika (posebno zapadnjačkih), kao i običaja, odnosno svojevrsne kulture življenja radi što bolje asimilacije prilikom ubacivanja među civile - pojašnjava nam Hrvoje Znaor, poznati splitski trener borilačkih vještina i sigurnosni konzultant koji se bavi proučavanjem povijesti i djelovanjem specijalnih postrojbi diljem svijeta.

Osobni čuvari

Pored Spetsnaz GRU postoje i Spetsnaz FSB, desantsko-padobranske snage, snage mornarice te postrojbe za posebne operacije (SSO) koje sad većinski djeluju u Ukrajini. Naš sugovornik ističe kako ovi specijalci uvijek koriste isključivo rusko naoružanje, ali su dužni vrlo dobro poznavati sve o kratkom naoružanju.

Velik dio njih nakon obveznog ratnog staža u službi/postrojbi postaju instruktori i zapovjednici te moraju proći cijeli lanac od regrutacije, obuke, ratnih uspjeha, vrhunske obučenosti, a sve kako bi zadobili što veće povjerenje, odnosno autoritet među ostalim specijalcima u borbenim akcijama, što je uvijek iznimno važno.

- Dosta njih već zbog odlične spremnosti, velikog respekta među širom društvenom zajednicom, ali i zavidnog operativno-informacijskog dijela postaju osobni čuvari mnogim aktualnim i umirovljenim političarima, sportašima, oligarsima, biznismenima - kaže Znaor.

Kozački sustavi borbe

Na Zapadu se uz "Spetsnaz" često veže i ruska borilačka vještina Systema koja vuče korijene iz kozačkih sistema borbe.

Karakterizira je goloruka borba, a u kompleksan sistem ratničke vještine, kako stoji na stranicama Centra borilačkih vještina "Aiki En" iz Zagreba u kojem se podučava, uključeno je oduzimanje raznih vrsta oružja (nož, pištolj, automatska puška, palica...), borba s improviziranim i priručnim oružjem, palicom, vojnom lopatom, lancem, nožem itd.

Osim samoobrambene primjene, vježbanje te borilačke vještine razvija motoriku, koordinaciju, kondiciju i sposobnost snalaženja u nepredviđenim situacijama.

Borilačka vještina sambo

Sambo je, pak, u tekstu iz 2009. godine objavljenom u "Hrvatskom vojniku", definiran kao kompilatorska borilačka vještina koja je nastala iz drevnih ruskih stilova obogaćenih podužim nizom regionalnih borilačkih iskustava od Baltika, preko Moldavije i Kavkaza do Dalekog istoka – uključujući i snažan utjecaj japanskog džuda. Hrvačka verzija samba, slična džudu još 1938. godine postala je službena borilačka vještina SSSR-a.

Ipak, istovremeno se u tajnosti razvijala i verzija samba za elitne vojne, policijske i obavještajne kadrove. Jedan od najpoznatijih "samboista" je Fjodor Emelianenko, bivši svjetski ultimate fight prvak i jedan od najboljih svjetskih boraca.

- Sambo je ruski sport, u našoj zemlji svi znaju za njega. Omiljen je i među klincima i među odraslima. Osobno, treniram ga od djetinjstva i do današnjeg dana ostao je mojim najdražim sportom.

Usporedba s brazilskim džiju-džicom? Iskreno govoreći, mislim da je sambo mnogo raznolikiji, svestraniji. Osim što je jak u parteru, odlikuje se i sjajnim bacačkim tehnikama - kazao je Emelianenko u jednom intervjuu.

U protivničkim odorama

Tekst iz "Hrvatskog vojnika" objavljen 1992. godine govori o obuci pripadnika "Spetsnaza":

- Obuka se kao i u svim jedinicama ovoga tipa izvodi s bojevim streljivom i obuhvaća padobransku obuku, skijanje, planinarenje te rigorozno jačanje fizičke kondicije.

Uz to se vježba i preživljavanje iza protivničkih linija te rukovanje minsko-eksplozivnim sredstvima. Padobranska obuka uključuje korištenje nekoliko vrsta padobrana, a među njima i padobran-krilo s kojim pripadnici ove jedinice mogu preletjeti i do 50 kilometara od mjesta iskakanja.

Velika se pažnja pridaje poznavanju opreme i naoružanja protivnika. Nemaju neke svoje posebne uniforme već koriste one drugih jedinica, najčešće padobranske.

No na tim uniformama nema nikakvih oznaka pripadnosti postrojbama specijalne namjene.

U borbenim operacijama vrlo često koriste uniforme protivničkih vojski ili civilnu odjeću, što su činili, primjerice, u Afganistanu. Odatle proizlazi i poznavanje jezika i lokalnih običaja na kojima se inzistira tijekom obuke - navodi se, uz ostalo, u članku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 13:57