Tamari su na porodu probušili crijeva, dobila je sepsu i za dlaku izbjegla smrt: ‘A slušajte što mi je rekla sestra...‘

Tamara Zarić (27) iz gradića Gornji Milanovac u Srbiji rađala je u veljači 2022. godine, a njen porod se pretvorio u borbu za život. Ova mlada majka ispričala je kako je poslije poroda carskim rezom prošla kroz pakao. Naime, doktori na Klinici za ginekologiju u bolnici u Gornjem Milanovcu probušili su joj debelo crijevo, oštetili tanko crijevo i, kako kaže, izazvali sepsu, uslijed koje je jedva ostala živa.

- Prvog dana (nakon poroda) osjećala sam se bolje, ali već sutradan nisam mogla ustati iz kreveta, opet sam se borila za zrak. Kasno popodne krenuli su nesnosni bolovi. Suprug je zvao hitnu pomoć, došli su i odvezli me u ambulantu u bolnici u Gornjem Milanovcu. Voze me na ginekologiju i dolazi doktor koji me pritišće po trbuhu i zaključuje da je problem što nisam imala plinove. Daju mi opet silne lijekove i infuziju, snimaju mi trbuh i pluća. Dobivam dvije klizme. Poslije prve, tjerali su me da šetam pola sata, izdržala sam 10 minuta, zatim mi rade i drugu, pa opet šetnja. Jedva stojim na nogama i plačem. Na kraju konstatiraju da ipak moram u bolnicu u Kragujevac - ispričala je Tamara za Novu.rs.

Stiže u Kragujevac, u vozilu pod rotacijom pola sata prije ponoći, a 20 minuta prije toga liječnici u Gornjem Milanovcu rekli su Tamarinim roditeljima i suprugu da je ona sasvim dobro.

- Vode me na rendgen, vade krv, rade analize. Šef bolnice je vidio rezultate i rekao da moram hitno na operaciju. Sljedeće čega se sjećam je da se budim u sobi za intenzivnu njegu i prvi put, poslije ne znam koliko dana, zapravo se osjećam dobro. Kreće provjera tlaka, saturacije i kada su doktori vidjeli da sam stvarno dobro, odveli su me u sobu, na oporavak. Prelaskom na odjel saznajem da mi je prilikom carskog reza isječeno osam centimetara debelog crijeva, oštećeno i tanko crijevo, da su mi se izlile fekalije u trbuh i da imam težak oblik sepse.

Iz Tamare su doktori izvukli čak pet kilograma fekalija i potrošili preko 20 litara tekućine da bi joj očistili svaki organ.

Početkom 2023. godine Tamara je tužila bolnicu, a suđenje je, nakon brojnih odgađanja, počelo ovog utorka.

Tamara je za Novu.rs detaljno prepričala i kako je počela agonija kroz koju je prošla.

- Vodenjak mi je pukao 16. veljače malo prije dva sata ujutro. Suprug me je odveo u rodilište u Gornjem Milanovcu. Primile su me dežurne sestre, došao je i doktor i napravio ultrazvuk. Razdirali su me bolovi. Odveli su me u sobu, ugasili svjetlo i ostavili me. Ujutro u pola sedam došla je sestra koja me vodila na CTG, pa me vratila u sobu s riječima ‘Nećeš ti do sutra popodne, prisjetila se Tamara.

Osim bolova, straha, panike, kaže da je morala trpjeti i uvrede.

- U nekom trenutku opet se pojavila medicinska sestra i bezobrazno me pitala: ‘Oprostite, kako ste mogli doći nepripremljeni na porod?’ Nisu vas boljela usta kad ste to radili?‘‘ Nisam ništa odgovorila, ona me opet odvela na CTG. Ni tada nisam bio otvorena, a indukciju nitko nije ni spominjao. Od bolova više nisam mogla stajati na nogama i tražila sam carski rez, na što je sestra odgovorila: ‘Ne može!’ Molila sam je da pozove liječnika, ali nije htjela. U nekom trenutku sam ga vidjela kako prolazi kroz hodnik i pozvala sam ga. Rekla sam mu da se psihički ne osjećam dobro i da ne mogu iznijeti trudnoću prirodnim putem, da želim carski rez.

Liječnik se vratio nakon 10 minuta i rekao da je pripreme za carski rez.

- Ušla sam u operacijsku salu i legla na stol. Dali su mi opću anesteziju, a sljedeće čega se sjećam je da se gušim i ne mogu doći do zraka. Rekli su mi da sam doživjela bronhijalni šok, da sam se uplašila, ali zapravo je u tom trenutku u mom tijelu počela navala fekalija koje su udarile u dišne ​​puteve i dovele do gušenja, objašnjava Tamara.

Sljedeća dva dana bila je stalno pod lijekovima.

- Kljukali su me stalno, nisam imala pojma što unosim u sebe. Dali su mi jednu jedinicu krvi jer mi je krvna slika bila užasna. Nitko me nije previjao tri dana. Treći dan sam poludjela, intuicija mi je govorila da ne trebam biti tu, zvala sam muža, plakala i rekla mu da hoću kući. Tražila sam da mi daju papir da potpišem, da izlazim na vlastitu odgovornost.

S bebom je otišla kući, prvo je naizgled sve djelovalo u redu, a onda je krenuo još veći horor nakon kojeg je jedva ostala živa.

Tamara je danas dobro i uživa sa svojim sinom Milošem, koji je pri porodu prošao bez posljedica po svoje zdravlje.

Od tužbe neće odustati jer, kako ističe, da tog dana nije na vlastitu odgovornost napustila bolnicu u Gornjem Milanovcu, tko zna bi li danas bila živa.

- Nakon što je istragom utvrđeno da je moj organizam kriv što mi je probušio crijeva i doveo do sepse, državni odvjetnik je povukao prijavu. Ostala sam sama da se borim za pravdu i istinu. Privatno sam tužila bolnicu i neću odustati. Ako nastave štititi jedni druge, vidjet ćemo se u Strasbourgu, kaže Tamara.