Tarana (12) je novo lice afganistanske nasilne svakodnevice: Moja obitelj ležala je oko mene, u krvi. Srušio mi se svijet

Najmanje 80 osoba izgubilo je život u napadu na šijitski blagdan u Kabulu 6. prosinca. Među njima i sedam članova obitelji Tarane Akbari (12). Ime te afganistanske djevojčice znači melodija. Toga dana obilježavala se Ashura, jedan od najvažnijih dana u šijitskom vjerskom kalendaru. Malena je odjenula svečanu halju vedre zelene boje posebno krojenu za tu priliku. Nakon što je bombaš samoubojica detonirao pojas, stojeći usred mrtvih i ranjenih članova obitelji, Tarana je samo vrištala. Fotografija tog prizora mnogima je simbol afganistanske krvave sadašnjosti i nesigurne budućnosti. Snimio ju je Massoud Hossaini, i sam šijit iz Afganistana .

Izgubila i brata

- Osjećala sam se kao da se čitav svijet srušio, a zidovi pali na mene - rekla je Tarana. Od 17 članova njene obitelji, sedam ih je poginulo, a devet ranjeno. Među mrtvima je bio i Taranin sedmogodišnji brat Shoaib.

Obitelj Akbari u Afganistan se vratila 2002. U jeku građanskog rata u zemlji, kad je između 1992. i 1996. Kabul bio polje smrti, Akbariji su postali izbjeglice potraživši sigurnost u Pakistanu. Nakon rušenja talibanskog režima 2001. vratili su se kući, nadajući se miru i napretku nakon američke invazije. Murad Khani, četvrt u kojoj žive, siromašna je i za afganistanske pojmove, no obitelj je u njoj živjela stoljećima.

Nada je, međutim, lagano kopnila, sa svakim napadom pobunjeničkih skupina i stagnacijom pod vladom Hamida Karzaija, koruptivnoj i nepotističkoj.

San o nekoj boljoj zemlji naposljetku je raznijela bomba u šijitskom svetištu, na festivalu koji je u proteklih deset godina bio pošteđen napada. Kao šijiti, Akbariji su dio vjerske manjine u zemlji s 80 posto sunita. Ashurom se obilježava smrt imama Huseina, unuka proroka Muhameda u 7. stoljeću.

- Kad sam nakon eksplozije ustala, vidjela sam da svi oko mene još leže na tlu, krvavi. Bilo me je jako, jako strah - rekla je Tarana. S pokopanim sinom i dvije kćeri u bolnici, njena majka Bibi Hava je neutješna.

- Mrzim ovu zemlju jer svi samo ginu, kazala je 30-godišnja Afganistanka u kući u kojoj su se ovog tjedna okupili tugujući rođaci. Proširene obitelji u Afganistanu žive u zajedničkim kućanstvima, naročito u siromašnim četvrtima.

Bijeg od brutalnosti

- Otišli smo zbog rata i strašnih uvjeta života. Nismo imali ni za ogrijev. Preselili smo se u Peshawar - ispričao je Ahmad Shah Akbari, Taranin otac (37). Nakon što su talibani preuzeli vlast 1996. obitelj je ostala u Pakistanu. Kako su šijiti, bojali su se sunitskih talibana, poznatih po brutalnosti i represiji.

- Kad su srušeni, vratili smo se. Mislili samo da će život biti bolji, da će se zemlja izgraditi i da neće biti krvi - rekao je Akbari. On je ulični prodavač, kao i njegov brat Feroz Khan koji je u pokolju izgubio sina Abbasa (9). Vjeruje da je bombaš bio iz Pakistana, no ne može procijeniti iz koje skupine i zašto je napao šijite.

‘Ovo nije život’

Obitelj ne kaže puno o američkom povlačenju, koje će biti potpuno 2014. Ne krive sunite za svoju tragediju. Samo skupine koje su najavile nastavak udara dok strane trupe ne napuste zemlju.

Dvanaestogodišnja Tarana nada se da će zaboraviti obiteljsku tragediju i postati učiteljica. Njen san je moguć sad kad talibani nisu na vlasti i djevojčice smiju ići u školu. Ipak, i njen poginuli brat i rođaci sigurno su imali slične snove, no prekinute. Obitelj Akbari boji se za budućnost i rezignirana je.

- Kad pomislim na situaciju u našoj zemlji, srce mi se slama. Frustriran sam što ovdje živim. Djeca su mi žrtve samoubilačkog napada. Da je oduzimanje vlastitog života dopušteno u islamu, odmah bih prekinuo svoj. Ovo nije život - zaključuje Taranin otac.