Teoretičari zavjera opet jašu: ‘Nije mogao ni zamisliti da će primati prijetnje smrću zbog - bicikala...‘

Duncan Enright nije mogao niti zamisliti da će primati prijetnje smrću zbog plana da smanji gust gradski promet. No, ovom se engleskom lokalnom političaru dogodilo upravo to - našao se na udaru čitave hrpe uvredljivih e-mailova i poruka na društvenim mrežama jer je sudjelovao u probnom filtriranju prometa u gradu Oxfordu.

Plan, osmišljen kako bi se smanjila upotreba zagušenih gradskih cesta u najprometnijem dijelu dana, zahtijevao bi od stanara da ishode posebne dozvole, uz koje bi mogli proći kroz posebne filtere na šest ključnih cesta koje bi, pak, nadzirale kamere.

Optužbe usmjerene protiv Enrighta prilično su bizarne i raznovrsne - i uglavnom su ih poslali ljudi koji uopće nemaju veze s Oxfordom. Štoviše, mnogi bijesni e-mailovi stigli su izvan Ujedinjenog Kraljevstva.

U porukama se tvrdi da Enright želi ljudima zabraniti kretanje izvan njihovih četvrti i optužuju ga da je dio maligne međunarodne zavjere kako bi se kontroliralo kretanje ljudi u ime klimatske akcije.

‘To je bilo prilično uznemirujuće‘, kazao je Enright CNN-u. ‘Tijekom svih ovih godina koje radim u gradskoj upravi, nisam se suočio s nečim takvim.‘

Enright se našao na udaru teorije zavjere koja u svijetu postaje sve popularnija, a koja tvrdi da su planovi za smanjenje prometa, reduciranje zagađenja zraka i povećanje pješačkih i biciklističkih zona zapravo neka vrsta ‘klimatskog lockdowna‘.

Oxford je došao u središte pažnje djelomice i zbog toga jer tamošnji plan filtriranja prometa pomiješan s odvojenim prijedlogom za stvaranje ‘15-minutnog grada‘, što teoretičare zavjere naročito ljuti.

Što su ‘15-minutni gradovi‘?

Upišete li ‘15-minutni grad‘ u internetsku tražilicu, budite spremni na čitavu salvu tvrdnji da će ta ideja dovesti do distopije, da će ljudi biti kažnjavani ako žele napustiti svoj ‘okrug‘, te da se zapravo radi o ‘urbanom zatvoru‘.

Međutim, radi se o posve benignom i prilično jednostavnom konceptu: sve što je stanarima određene četvrti potrebno, trebalo bi se nalaziti unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od njihova doma - od ambulante i škole, pa do trgovine s namirnicama i zelenih površina.

Cilj je učiniti gradove povezanijima i ugodnijima za život, s manje upotrebe privatnih vozila - što znači čišći zrak, zelenije ulice i smanjenu razinu stakleničkih plinova koji zagrijavaju planetu. Otprilike petina plinova koje proizvode ljudi, a koji zagrijavaju Zemlju, dolazi iz transporta, od čega osobni automobili čine 40 posto.

Carlos Moreno, profesor na Sveučilištu Sorbonne u Francuskoj, prvi je skovao pojam ‘15-minutnog grada‘, ali koncept zapravo nije nov. ‘Ovu ideju zagovarali su mnogi urbanisti, počevši od Jane Jacobs, koja se posljednjih desetljeća zalagala za kompaktna, živahna i prohodnija urbana okruženja‘, kaže Alessia Calafiore, predavačica znanosti o urbanim podacima i održivosti na Sveučilištu u Edinburghu .

Ideja je, s vremenom, postajala sve popularnijom. U Parizu je gradonačelnica Anne Hidalgo svoju reizbornu kampanju 2020. djelomično temeljila na planu stvaranja 15-minutnih gradova. Grad je, tako, zabranio automobile u dijelovima oko rijeke Seine, dodao stotine kilometara biciklističkih staza i stvorio mini parkove.

Ottawa u Kanadi je predložila 15-minutne četvrti, Melbourne u Australiji planira usvojiti 20-minutne četvrti, a Barcelona u Španjolskoj provodi strategiju ‘superblokova‘ bez automobila. Čak su i neki američki gradovi prihvatili tu ideju. Portland je uveo 20-minutne četvrti prije više od deset godina, dok je O‘Fallon, u državi Illinois, nedavno objavio strategiju za ‘pretvaranje tipične prigradske zajednice u zajednicu sa svime što vam treba unutar 15 minuta‘.

Zatvaranje zbog pandemije pomoglo je u povećanju popularnosti koncepta jer su ljudi, zatvoreni u svojim susjedstvima, bili prisiljeni preispitati kvalitetu života u svojoj četvrti. ‘Postali smo svjesniji koliko je važno živjeti u dobro opremljenim područjima‘, rekla je Calafiore.

Ipak, sada će vas i samo spominjanje 15-minutnih gradova na internetu izložiti udaru mnoštva bijesnih komentatora.

‘Tko bi rekao da će ovakvo urbano planiranje 2023. postati teorija zavjere‘, kaže Alex Nurse, predavač geografije i planiranja na Sveučilištu u Liverpoolu, koji je također bio preplavljen bijesnim porukama nakon nedavnog članka o 15-minutnim gradovima na portalu Conversation. ‘Moj inbox je pretrpan‘, rekao je za CNN.

Rođenje teorije zavjere

Kako je, dakle, ova prilično jednostavna ideja upala u sumanutu spiralu teorija zavjere povezanih s klimom?

Godinama su određeni akteri unutar industrije fosilnih goriva pokušavali potaknuti bijes zbog klimatskih mjera nazivajući ih ‘klimatskom tiranijom‘, rekla je Jennie King, voditeljica Klimatskih istraživanja i politike pri Institutu za strateški dijalog, think tanku usmjerenom na o dezinformacije i ekstremizam.

Prije 2020. godine, nisu baš bili jako popularni, no to se promijenilo s pandemijom.

Niz medijskih članaka u kojima se tvrdi da bismo trebali ponovno izgraditi post-covid svijet kako bismo održali smanjenu razinu stakleničkih plinova koji zagrijavaju planet, iskorišten je za pokretanje narativa u kojem se tvrdi da vlade žele ograničiti ljudske slobode u ime klimatskih mjera.

Inicijativa Svjetskog ekonomskog foruma ‘Veliki reset‘, koja se predstavlja kao pokušaj rješavanja nejednakosti i klimatske krize nakon pandemije, dolila je ulje na vatru.

Izraz ‘klimatski lockdown‘ počeo se širiti, a naročito su ga gurali desničarski think tankovi i medijske osobe skeptične prema klimatskim promjenama. Zatim je zahvatio ekstremnije pripadnike zajednice teoretičara zavjere, rekla je King, uključujući pripadnike QAnon zajednice i protivnike cijepljenja.

Svoj obol dao je i Fox News, zajedno s istaknutim poricateljima klimatskih promjena.

A onda su se priključili i obični ljudi. Milijuni su zbog pandemije bili istinski zabrinuti zbog prekoračenja ovlasti, rekla je King, čemu su pridonijeli i oni koji su to doista pokušali zloupotrijebiti.

Ideja o 15-minutnim gradovima savršeno se uklapa u teoriju zavjere o ‘klimatskom lockdownu‘, djelomično zato što ju je lako okrenuti u tom smjeru.

‘Teoretičari zavjere su u pravu kad kažu da ne možete napraviti pravi grad sačinjen od samostalnih enklava - to bi bila samo skupina sela‘, kaže Carlo Ratti, arhitekt, inženjer i profesor na Massachusetts Institute of Technology.

Oportunizam dezinformacija

No, ideja se posve krivo tumači. 15-minutni grad ‘ljudima daje slobodu da žive lokalno, ali ih ne prisiljava na to.‘

Ipak, ‘dezinformacije su oportunističke‘, posebno kada je u pitanju klima, kaže King. ‘Sve može postati gromobran za proizvedenu kontroverzu, a kada neko pitanje počne dobivati pozornost, mnoštvo različitih aktera preplavi prostor‘, dodala je.

U prosincu je kanadski klinički psiholog i klimatski skeptik Jordan Peterson objavio tweet u kojem napada 15-minutne gradove: ‘Ideja da bi se po četvrtima moglo šetati je dobra. No ideja da će idiotski tiranski birokrati odlučivati gdje ćete smjeti voziti, možda je najgora perverzija te ideje.‘

Početkom veljače, britanski političar Nick Fletcher ubacio je teoriju zavjere i u parlament, nazivajući 15-minutne gradove ‘međunarodnim socijalističkim konceptom‘ i ustvrdivši da će nas to ‘koštati naše osobne slobode‘.

A prošlog vikenda, online teorije pretočile su se u stvarne prosvjede pa su tisuće ljudi - od kojih mnogi uopće ne žive na tom području - izašle na ulice Oxforda prosvjedujući protiv filtriranja prometa i prijedloga o 15-minutnim gradovima.

Postoji, naravno, mnogo kritika 15-minutnih gradova, uključujući njihov potencijal da razbiju gradove, čime će se dodatno produbiti postojeće nejednakosti između bogatijih i siromašnijih četvrti.

I Enright je u Oxfordshireu priznao da je lokalno stanovništvo s pravom zabrinuto zbog plana filtriranja prometa. Konzultacije će se zbog toga nastaviti, rekao je.

Ali ovaj uspješan spin pri čemu sve postaje teorija zavjere kroz koju se posve pogrešno tumači ideja 15-minutnih gradova, ima zabrinjavajuće dugoročne implikacije na klimatske akcije, rekla je King.

Vladama, i lokalnim i nacionalnim, moglo bi biti vrlo teško provoditi bilo kakve politike koje se imalo dotiču klimatske krize, upozorila je. ‘Oni su trenutno najranjiviji kad je u pitanju ovaj golemi val neprijateljstva i mobilizaciju javnosti.‘