Petak 19. srpnja ujedno je 877. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koja baš kao I Hrvatska “uživa” u velikom toplinskom valu čije se postupno slabljenje očekuje idućeg tjedna (uz ponešto oluja s padalinama). Do tada, pojačana potrošnja I nadalje uzrokuje ozbiljne manjkove u opskrbi električnom strujom, a time i redukcije širom države. Malo će tu pomoći 17. srpnja objavljen izlazak iz redovitog remonta barem jednog bloka neimenovane nuklearne elektrane, a njenih će 1.000 MW dopuniti količine struje iz uvoza.
Naime, Ukrajina i nadalje svakodnevno uvozi struju iz Europske unije (u četvrtak 18. srpnja oko 23.561 MWh s maksimalnim kapacitetom od 1.232 MW iz Rumunjske, Slovačke, Poljske i Mađarske) – dok se povremeno bilježe i razni kvarovi distribucijske mreže, baš kako je to u srijedu 17. srpnja osjetio i dio Dalmacije, kada je zatajio dalekovod Vodice-Bilice. Malo utjehe tu pruža činjenica kako takve probleme ima i ruska strana – gdje je jučer i centar Jalte ostao bez struje nakon još jedne havarije u trafostanici, što je uz opću ratnu opasnost na okupiranom poluotoku jasno doprinijelo aktualnom izostanku ruskog turizma na Krimu.
Napomenimo kako se u međuvremenu nisu ostvarile najave ruskih napada na ukrajinsku regiju Sumi (nagađalo se o mogućim upadima sličnim onima na sjeveru Harkivske oblasti) – iako i dalje ondje ima mnogo prekograničnog granatiranja i zračnih napada. Jednako tako, tek treba otkriti i odgovorne za val podmetanja vatre pod ukrajinska vojna vozila širom ukrajinskog zaleđa (Odesa, Harkiv, Rivne, Vinicija, Lviv) – baš kao i osobe koje u zraku drže bespilotne letjelice za nadzor obuke ukrajinskih vojnika u Njemačkoj. Budući se rušenje takvih dronova pokazalo teškim, baš kao i hvatanje njihovih pilota, iz vojnih izvora u Njemačkoj čulo se kako je na kraju bilo jednostavnije te letjelice integrirati u samu obuku – budući će neprijateljske oči u zraku za ukrajinske vojnike biti česta pojava i nakon povratka na domaća bojišta.
Pitanja o smislu operacije kod mjesta Krinki
No nisu sva ratna iskustva iz Ukrajine povezana samo s bespilotnim letjelicama. Tako treba napomenuti i prijedlog koji je usvojio parlament (Seimas) u Litvi, kojim se ta država povlači iz Međunarodne konvencije o kasetnom streljivu. Ovaj je potez izveden na prijedlog tamošnjeg ministra obrane Laurynasa Kasčiūnasa, usvojen je u parlamentu, a treba ga još potpisati i predsjednik države Gitanas Nausėda. Potez se pravda promjenom geopolitičkih okolnosti – iako je svim vojnim promatračima i nekad (baš kao i sad) bila jasna svrha kasetnog streljiva, u Litvi jednako kao i u Hrvatskoj (koja je ovaj sporazum potpisala u prosincu 2008. godine, usvojila u Saboru početkom lipnja 2009. te službeno objavila pristupanje nekoliko dana kasnije – radi čega smo uništili zalihe te vojne opreme i radije ugasili domaću proizvodnju takvog naoružanja umjesto da je moderniziramo i prilagodimo slovu propisa).
Ujedno, ovoga tjedna obilježena su i još dva zanimljiva događanja. Kao prvo, baš dok se u Ukrajini obilježavalo 10 godina od ruskog rušenja Malaysia Airlines Flight 17 (MH17/MAS17) na letu od Amsterdama u Kuala Lumpur (poginula 283 putnika i 15 članova posade) – u Ruskoj Federaciji je na odsluženje kazne otposlan jedan od glavnih odgovornih za taj grozan čin. Doduše, Igor Girkin (Strelkov), svojedobni ministar obrane tzv. „Donjecke Narodne Republike“, u Rusiji nije bio osuđen za rušenje ovog civilnog aviona 17. srpnja 2014. nego za kritiziranje vlasti Vladimira Putina u doba lanjske pobune privatnog poduzeća „Wagner“.
Nakon uhićenja 21. srpnja 2023. godine, Girkin je u pritvoru ostao do početka suđenja, koje je potrajalo do 25. siječnja ove godine – kada je ovaj radikalni desni militarist bio i osuđen na četiri godine zatvora zbog „javnog pozivanja na ekstremističke aktivnosti“ te tri godine „zabrane administriranja stranica i stranica na društvenim mrežama“. Pri tome, sud je odbio i njegove zahtjeve da kaznu umjesto u zatvoru provede na bojištu (jedna je postrojba za njega nudila mjesto zapovjednika voda) – a na odsluženje kazne Strelkov je otposlan 18. srpnja, u koloniju broj 5 za bivše službenike za provođenje zakona u mjestu Kirovo-Čepeck u ruskoj Kirovskoj oblasti.
Za razliku od toga, na ukrajinskoj strani tek slijede istrage o smislu i tijeku vojne operacije na istočnoj obali donjeg toka Dnjepra kod mjesta Krinki. Odbor za nacionalnu sigurnost Vrhovne rade tu zanimaju detalji ove operacije započete u listopadu prošle godine, pri samome kraju tadašnje neuspjele ukrajinske ljetne ofenzive – koja je od listopada 2023. do lipnja ove godine ukupno koštala oko 1.050 ljudskih života (788 nestalih i 262 evakuirana tijela), dok se na prostoru borbi brojilo i barem 54 komada uništene ukrajinske vojne opreme te barem 271 komad uništene ruske vojne opreme. Naravno, iako se već pokušavalo odgovornost za ove žrtve pripisati ovom ili onom lokalnom zapovjedniku, jasno je da se u takvu desantnu operaciju preko Dnjepra nije krenulo bez planiranja u Glavnom stožeru te političke odluke s vrha države – o čemu će svemu valjda biti riječi i u spomenutim razmatranjima ovog kompleksnog i logistički izuzetno teškog vojnog djelovanja konačno dovršenog najkasnije do ovog utorka, 16. srpnja.
Stanje na terenu
Iako su drugu polovicu ovog tjedna u Ukrajini obilježile ekstremne temperature i lagano smirivanje ritma kopnenih sukobljavanja – to nipošto nije značilo ikakvo zatišje ili primirje. Iako je glavnina borbenih događanja zadnjih dana bila koncentrirana na smjer od okupirane Avdiivke prema Pokrovsku, te oko ukrajinskog uporišta Toreck – ipak se i na ostatku bojišta bilježilo niz zanimljivih događanja. Kao prvo, nastavljeni su žestoki sukobi na sjeveru Harkivske oblasti, kako ukrajinski napadi na okupirano selo Gliboke (koje se forsiralo) – tako i oko sela Staricja (koje izgleda ipak nije kompletno okupirano kako to Rusi tvrde), te u samom gradu Vovčansku iz kojeg nema mnogo konkretnih novosti osim naznaka ruskog jačanja koridora iz zapadnog dijela centra prema njihovu uporištu u uvelike opkoljenom Agregatnom zavodu.
Ujedno, i otprilike 80 km jugoistočno nastavljeni su sukobi na istočnim prilazima ukrajinskom gradu Kupjansku (Sinkivka, Petropavlivka), jednako kao i oko 13 km dalje niz magistralu P-07, gdje je posebno žestoko bilo na prilazima Stepovoj Novoselivki, te ukrajinskim uporištima Pišćane, Berestove i Stelmahivka. Osim ponovljenih rušenja mostova na Oskilu 17. srpnja (kojima se periodično slabe ukrajinski logistički prilazi liniji fronte), iznimno aktivne borbe i nadalje se bilježilo uz južni tok rijeke Žerebec, kako na prostoru ukrajinskog naselja Makiivka, tako i istočno od poteza Nevske-Terni – gdje su agresori navodno pokušali napredovati zapadno prema ukrajinskim linijama po još jednom riječnom usijeku kroz poljoprivredne površine, ovoga puta ponešto sjevernije od ona dva korištena prethodnih mjeseci.
Prostor neposredno južnije od rijeke Siverski Donjec pa prema okupiranom Soledaru zadnje vrijeme postaje poprište sve žešćih sukobljavanja – kako kod ukrajinskih uporišta Bilogorivka i Verhnokamjanske, tako i dalje jugozapadno. Osim navodnog ruskog zauzimanja sela Spirne 30. lipnja, nakon kojeg su i dalje nastavile pristizati vijesti o borbama oko tog lokaliteta – u četvrtak 18. srpnja moglo se vidjeti i rusko podizanje zastave u selu Ivano-Darivka. Pri tome nije do kraja jasno da li su agresori tu dospjeli iz smjera Spirne (prateći oko 3 km korito rijeke Suha Plotva), ili su se probili s juga u sklopu napredovanja uz trasu pruge prema obližnjem ukrajinskom uporištu Viimka, smještenom oko 4 km zapadnije.
Uz to, nastavljene su i borbe za spomenuto selo Viimka, kao i pritisak na sjever iz okupiranog sela Rozdolivka – prema ukrajinskim uporištima Fedorivka na zapad i Pereiznje na sjever. Nastavak sličnih borbenih aktivnosti bilježi se i zapadno od okupiranog grada Bahmuta – kako žestokim granatiranjima i bombardiranjima prostora Časiv Jara na zapadnoj obali vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, tako i ruskim nastavkom konsolidiranja pozicija na istočnoj obali tog kanala. Posebno tu treba spomenuti prostor sjeveroistočno od Časiv Jara, gdje se spominjalo borbe oko sela Novomarkove i Grigorivka, te 17. srpnja i navodnu okupaciju ostataka sela Kalinina (koje je agresorima dugo priječilo prilaz nadzemnom cijevnom potezu spomenutog kanala sjeveroistočno od Časiv Jara). Uz to, bez mnogo naznaka o promjenama fronte, čulo se i o nastavku borbi oko Ivanivske, Klišćivke i Andriivke.
Pojačane borbe kod Torecka
Što se tiče prostora ukrajinskog uporišta Toreck – tu se intenzitet borbi jako pojačao tijekom ovoga tjedna, čime je ovo postala borbena zona tek malo mirnija od one prema Pokrovsku. Kao prvo, nastavljeni su napadi s istoka prema Torecku, kroz prigradska naselja – (1) sjeveroistočno uz trasu pruge i ceste T-0516 prema naselju Družba, zatim (2) s istoka je nastavljeno osvajanje prostora na južnom dijelu prigradskog naselja Pivnične (prema Centralnoj ulici, južno od gradskog terekona, velikog pošumljenog brda industrijskog otpada), te (3) na zapad u prigradsko naselje Zalizne, gdje je prodorom kroz urbani prostor navodno zauzet kompleks tamošnje škole broj 13.
Svi ovi borbeni pomaci naizgled ukazuju na manjak borbenih kapaciteta branitelja, iako se povremeno čuje i o smjenjivanju napada i protunapada koji nisu uspjeli zaustaviti ruski prodor. Još je neugodnija borbena situacija oko 6 km južnije – gdje se nastavlja ruski pritisak prema središtu mjesta New York, naselja do kojeg su Rusi stigli naglim prodorom s juga. Dok nema vijesti o ishodu borbi oko središta, gdje agresore barem donekle smeta tok rječice Krivi Torec – zadnji se dana čulo o njihovim uspjesima južno od tog mjesta – gdje su uspjeli svoju osvojenu trasu od Novoselivke do Jurivke donekle proširiti i prema istoku (osvojivši južna predgrađa mjesta New York do groblja na ulici Zalizne u visini zapadnijeg sela Jurivka).
Kako smo već naglasili – najžešće borbe u Ukrajini i ovih dana su bile vođene sjeverozapadno od okupirane Avdiivke na smjeru prema ukrajinskom gradu Pokrovsku, odnosno na oko 20 km bojišnice ugrubo od ukrajinskog uporišta Vozdviženka do ukrajinskog uporišta Karlivka. Na sjevernom dijelu ove zone agresori napadaju iz okupiranog naselja Novooleksandrivka – (1) prema Vozdviženki te iza nje na oko 5 km smještenoj trasi magistrale O-0504 Pokrovsk-Časiv Jar, zatim (2) od Novooleksandrivke na zapad, uz tok rječice Kazenji Torec prema selu Timofiivka, te (3) uz prugu i cestu T-0511 od Očeretine do sela Progres.
Upravo je tu zadnjih dana bio ostvaren i određen prodor, tako da su agresori sada na samom ulazu u selo Progres i ondje treba očekivati borbe unutar naselja. Južno od naselja Progres ukrajinski bi branitelji mogli iskoristiti tok rijeke Vovče kao obrambenu prepreku – kako na prostoru zapadno od osvojenih sela Jevgenivka i Vozhod, tako i oko 5 km južnije na prostoru ukrajinskog sela Novoselivka Perša. Ondje se bilježi nastavak borbi u samom naselju, gdje agresori sada izgleda drže praktično kompletnu sjevernu polovicu naselja – a tek treba vidjeti hoće li se situacija stabilizirati protunapadima, ili će doći do povlačenja ukrajinskih snaga na oko kilometar zapadniji tok Vovče. Slično je neizvjesno stanje i daljnjih oko 6 km južnije, kod ukrajinskog sela Jasnobrodivka – koje se izgleda i dalje drži, iako su Rusi već 9. srpnja pričali o bijegu branitelja i okupaciji sela.
Urožajne uništene, Ukrajinci se povukli
Južnije od ovog prostora, ukupno gledano na zapad od okupiranog Donjecka, i dalje se nastavljaju borbe u urbanom prostoru grada Krasnogorivka, gdje agresori polagano istišću branitelje prema sjeverozapadu mjesta. Južnije od toga, vodile su se borbe na zapadnim prilazima većinom okupiranom selu Georgiivka, kao i desetak km južnije – na zapadnom kraju većinom okupiranog sela Paraskoviivka te na južnim prilazima ukrajinskom selu Kostjantinivka. Napomenimo da se od Kostjantinivke na jugozapad do Vugledara borbe vode na istočnim prilazima cesti O-0532, od koje su ruski položaji sada načelno udaljeni oko 3 km istočno. Pri tome, na čitavom ovom potezu agresori nastoje postupno napredovati zapadno do ceste – a povremeno se ovih dana bilježilo i njihove pokušaje brzih prodora manjim mehaniziranim snagama kojima se oko ukrajinskog uporišta Vodjane nastojalo otkriti slabe točke na ukrajinskim obrambenim crtama.
Što se bojišta na jugu Ukrajine tiče, treba napomenuti da nema mnogo naznaka o stanju južno od Velike Novosilke, gdje su i Ukrajinci 18. srpnja priznali povlačenje iz sela Urožajne – navodno jer ondje nakon „stalne, kombinirane i dugotrajne neprijateljske vatre“ nije ostalo ništa ni od naselja ni od bilo kakvih suvislih obrambenih položaja u tako uništenom prostoru. Kako izgleda, iz sličnih je razloga južno od Orihiva bilo napušteno i selo Robotine – a na tom se prostoru zadnje vrijeme bilježe ustrajni ruski napadi prema samom Orihivu, odnosno prema prigradskim naseljima Mala Tokmačka na jugoistoku, Novodanilivka na jugu, te Novoandriivka na jugozapadu. Iako se čulo o ruskim napadima i oko 20 km zapadnije, oko naselja Pjatihatki – nema vijesti o ishodu tih borbi ni ikakvim pomacima fronte. Jednako tako, iako se 16. srpnja čulo o odlasku zadnjih ukrajinskih branitelja iz šireg prostora sela Krinki na okupiranoj istočnoj obali donjeg toka Dnjepra – ukrajinski izvori i nadalje navode borbe kod pojedinih tamošnjih mostobrana, bez navoda gdje se oni točnije nalaze.
U nastavku na žestoko ratovanje bespilotnim letjelicama, iz ruskih se izvora moglo čuti kako je raketni napad 16. srpnja na prostor Harkivske oblasti zapravo za cilj balističke rakete „Iskander-M“ imao obučno središte ukrajinske 13. brigade Nacionalne garde kod sela Peresične, oko 15 km zapadno od Harkiva – dok se kasnije navečer opet raketiralo i Odesu. Za razliku od toga, srijeda 17. srpnja bila je uz topničke duele te raketiranja obilježena i brojnim ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama po prostoru Ruske Federacije – u oblastima Belgorod (barem 4 letjelice), Voronjež (barem 2 letjelice), Brijansk (barem 2 letjelice), te Kursk (barem 1 letjelica).
Zračni napadi
Zauzvrat bilježio se niz ruskih napada vođenim zrakoplovnim bombama (recimo, popodnevnih 6 komada po gradu Limanu), gađanjem niza vojnih i civilnih meta u Zaporižju (Orihov, Gulajpolje, Marfopilj, Malinivka, Levadne), ali i večernjim napadima na Kijev. Tom se prilikom čulo o navodnom pogađanju nekakvog privremeno izmještenog zapovjednog mjesta civilne obavještajne službe SBU, koje je bilo gađano relativno modernom vođenom raketom Kh-38.
Četvrtak 18. srpnja započeo je ruskim lansiranjem vala od 16 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz prostora ruske oblasti Kursk (navodno svi srušeni), te tri vođene rakete s juga – dvije Kh-59/69 (obje srušene) i jedna protubrodska Kh-35. Za razliku od ovih navoda, s ruske se strane čulo o raketnom napadu na ukrajinski vojni aerodrom Mirgorod u regiji Poltava, dok su dva udara navodno bila izvedena i na prostor rafinerije u ukrajinskom gradu Kremenčuku. Tijekom prijepodneva čulo se i o eksplozijama u predgrađu grada Dnipro, a s dvije vođene zrakoplovne bombe UMPB D-30SN bilo je opet gađano i ukrajinsko mjesto Mirnograd kod Pokrovska – da bi do večeri stigle i vijesti o raketiranju balističkim projektilom „Iskander-M“ s Krima i prostora Odese.
Zauzvrat su ukrajinske bespilotne letjelice djelovale po ruskim regijama Kursk (barem 18 letjelica), Brijansk (barem 2 veće letjelice), te Belgorod – dok je navodno 33 komada srušeno iznad okupiranog Krima, zajedno s još 10 besposadnih plovila. Kako izgleda, sve ovo kod Krima bio je dio ukrajinskog kombiniranog napada s mora i zraka na snage obalne straže Ruske Federacije koje su imale vježbe na Krimu kod tamošnjeg jezera Donuzlav. Tom prilikom je iz ukrajinskih obavještajnih izvora navedeno uništenje stožera, skladišta streljiva, obližnje trafostanice te raznih tehničkih objekata i ruskih paljbenih položaja.
Petak 19. srpnja opet je bilježio napade ukrajinskih bespilotnih letjelica na regiju Kursk (barem 11 komada), Belgorod (barem 3 komada), te pet iznad okupiranog Krima. Još nije jasno ni kakav je točno bio učinak jutarnjeg ukrajinskog napada balističkim raketama sustava ATACMS po okupiranom gradu Lugansku. Ipak, zauzvrat se, među ostalim, bilježilo i rusko raketiranje mjesta Čuguiv oko 20 km jugoistočno od Harkiva (2 balističke rakete „Iskander-M“), te kasnije i okolice samog Harkiva – gdje je u brzom ritmu bilo ispušteno 26 vođenih zrakoplovnih bombi na pojedine ciljeve blizu tamošnje bojišnice.
Razmjena zarobljenika
Treba napomenuti da je tijekom srijede 17. srpnja na granici ruske regije Belgorod i Ukrajine bila izvedena još jedna razmjena ratnih zarobljenika, ukupno peta ove godine (nakon 31. siječnja, 9. veljače, 31. svibnja i 25. lipnja). Tom je prilikom temeljem pregovaračkog postupka uz posredovanje Ujedinjenih Arapskih Emirata za 95 ruskih ratnih zarobljenika u Ukrajinu vraćeno 95 njihovih zarobljenih osoba – 49 vojnika, 2 zrakoplovca, 21 pripadnik Nacionalne garde, 10 marinaca, 7 ljudi iz teritorijalne obrane, 5 graničara, 2 osobe iz Posebne državne službe za promet i jedan dragovoljac.
Svi su oni muškarci (ovoga puta nije bilo žena, za koje se navodno priprema posebna razmjena), 88 vojnika i dočasnika, te sedam časnika. Većina ih pati od posljedica ranjavanja i raznih kroničnih bolesti, te će im trebati dugotrajno liječenje i oporavak. Ukupno gledano, ovo je bila 54. razmjena zarobljenika od početka ruske invazije krajem veljače 2022. godine, a njima je do sada u Ukrajinu uspješno vraćeno ukupno 3.405 zarobljenih osoba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....