Tko će presuditi američke izbore? I Biden i Trump bore se za ‘skupinu‘ od 88 milijuna birača

U najturbulentnijim okolnostima novije povijesti SAD-a, za samo tri dana i službeno se otvaraju birališta na kojima će građani jedne od najstarijih liberalnih demokracija na svijetu odabrati predsjednika koji će ih voditi naredne četiri, krizom obilježene godine. Više od 60 milijuna Amerikanaca već je ispunilo svoju građansku dužnost dopisnim putem ili ranijim izlaskom na birališta, a taj broj daje naslutiti kako bi ove godine na izbore mogao izaći najveći broj građana s pravom glasa. Prema prvim analizama "situacije na terenu", na biralištima nikada nije bilo više mlađih građana koji pripadaju jednoj od rasnih ili etničkih manjina, zbog čega ruke trlja oporba uvjerena da će na krilima svoje inkluzivnije i tolerantnije politike doći do ključeva ne samo Bijele kuće nego i Senata i Zastupničkog doma o kojima se također odlučuje 3. studenoga.

Značajna prednost

Prema predizbornim anketama, Joe Biden i dalje uživa značajnu prednost u odnosu na Donalda Trumpa. Na nacionalnoj razini, onoj kojom se ne bira predsjednik SAD-a, već se "opipava bilo naroda", Biden uvjerljivo vodi prosjekom od 8 posto. Bivši potpredsjednik Baracka Obame uživa, doduše, još uvijek blagu prednost, u tzv. swing državama koje će i ove godine svojim elektorskim glasovima presuditi u izboru sljedećeg stanara Bijele kuće. Nešto više od pet posto je ispred svog protukandidata Trumpa u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu; upravo onoliko koliko su predizborne ankete 2016. pogriješile u procjeni u tim saveznim državama. Utrka je još tjesnija u Floridi, saveznoj državi u kojoj se "krije" čak 29 elektorskih glasova, ali kandidati vode mrtvu trku i u Sjevernoj Karolini te Georgiji koje su glasale za republikanske predsjednike u posljednjih devet od ukupno deset izbornih ciklusa. Joe Biden dobro stoji i u Arizoni, državi koja je u posljednjih 70 godina samo jednom glasala za demokratskog predsjednika, ali i u Teksasu, donedavnom taboru Republikanske stranke.

Poučeni fenomenom iz 2016., kada su bijeli i slabije obrazovani radnici iz američkog "Hrđavog pojasa" u natprosječnom broju u odnosu na udio u stanovništvu izašli na birališta kako bi glasali za Trumpa, politički analitičari pokušavaju predvidjeti glasačke trendove i grupu koja bi ove godine mogla presuditi ishodu jedne od najneizvjesnijih utrka za Bijelu kuću. Nekolicina analitičara smatra da će ključnu ulogu imati Afroamerikanke u južnim državama SAD-a, a ostali pomnije promatraju preferencije Hispanaca i mladih. Republikanski stratezi tvrde da Trump ne može dobiti izbore bez žena i umirovljenika, kao ni bez podrške religijskih grupacija poput evangelika i katolika. Njihove kalkulacije ukazuju na činjenicu da je demografska kompozicija SAD-a vrlo kompleksna, zbog čega je izuzetno teško predvidjeti političke preferencije građana, a gotovo je nemoguće procijeniti njihovu izlaznost. Međutim, postoje određeni trendovi u koje se stratezi vodećih kandidata uzdaju, a upravo su ti trendovi ove godine osobito vidljivi. Najveći jaz između političkih preferencija, anketari bilježe po osnovi spola i rase.

Za razliku od muškaraca, koji u postotak jednako preferiraju oba predsjednička kandidata, Biden je među ženama od listopada u dvoznamenkastoj prednosti koja prema nekim anketama iznosi čak 20 posto, što bi, u slučaju da se potvrdi na biralištima, mogla biti najveća rodna razlika u novijoj povijesti američkih izbora. U sto godina, koliko žene u SAD-u imaju pravo glasa, u posljednjih su 40 godina češće glasale za demokratske kandidate. Taj je podatak još i zanimljiviji, uzme li se u obzir i činjenica da od 1980. Amerikanke, neovisno o rasi, dobi i stupnju obrazovanja, u prosjeku češće izlaze na birališta od muškaraca. Dr. Christina Wolbrecht iz Centra za studiju američke demokracije Rooney smatra da se razlog tog trenda krije u činjenici da je u SAD-u više punoljetnih žena, ali i da žene imaju dulji životni vijek od muškaraca. Međutim, žene nisu jedinstveni blok. Za razliku od Afroamerikanki, Hispanki i samohranih majki, koje su sklonije glasati za Demokratsku stranku zbog socijalno osjetljivije ekonomske politike, kućanice iz predgrađa favoriziraju republikance kao promotore obiteljskih vrijednosti.

Žene su 1980-ih godina postale ključni dio biračkoga tijela Demokratske stranke kojima uvelike na pobjedi mogu zahvaliti Bill Clinton, ali i Barack Obama. One su presudile i pobjedi Joea Bidena na predizborima u Južnoj Karolini, a dodatna moć koju Amerikanke ove godine imaju u odabiru pobjednika izbora krije se i u činjenici da je jako puno republikanki okrenulo leđa Donaldu Trumpu zbog okrutne politike odvajanja djece na granici s Meksikom.

Još značajnija razlika u političkoj preferenciji vidljiva je uzme li se u obzir rasa ispitanika. Naime, za razliku od 53 posto bijelaca, 29 posto Hispanaca i 10 posto Afroamerikanaca koji se identificiraju kao simpatizeri Republikanske stranke, demokratima se smatra čak 83 posto Afroamerikanaca, 72 posto Azijata, 63 posto Hispanca i "samo" 42 posto bijelaca. Afroamerikanci su od 1960-ih vrlo bitna karika u odabiru stanara Bijele kuće. Štoviše, prema analizi prof. Lorenza Morrisa sa Sveučilišta Howard u Washingtonu, niti jedan predsjednik od Drugog svjetskog rata nije uspio pobijediti bez podrške Afroamerikanaca. Zbog ideoloških razloga, koji su se uvelike odnosili na socijalnu politiku, Afroamerikanci su disproporcionalno počeli podržavati Demokratsku stranku. Biden danas uživa podršku čak 89 posto Afroamerikanaca, a samo ih je 8 posto za Trumpa. Hispanci su bitno podjeljenija skupina. Naime, u južnim saveznim državama, u kojima živi kubanska, venezuelska i kolumbijska zajednica, Hispanci demokrate uvelike poistovjećuju sa socijalizmom država iz kojih su emigrirali. Upravo zato, Bidena na nacionalnoj razini podržava samo 64 posto Hispanaca, a Trumpa preferira njih 33 posto. Bijelci su i dalje odana baza Donalda Trumpa u kojoj on uživa prednost od 9 posto.

As u rukavu

Aktualni predsjednik računa i na podršku ruralne zajednice i predgrađa diljem SAD-a, koje su i dalje odane Republikanskoj stranci, a Joe Biden računa na urbane sredine, osobito megalopolise poput L.A.-a, New Yorka i Chicaga.

Razlika u političkoj preferenciji očituje se i u kontekstu religije. Prema istraživanju Pew Research Centrea, Trump računa na podršku gotovo 80 posto bijelih evangelika, 74 posto mormona i 57 posto bijelih katolika dok je Biden popularniji izbor među afroameričkim protestantima, židovima i hispanskim katolicima.

Međutim, svojevrsni "crni labud" ove godine mogli bi biti mladi, pripadnici tzv. Generacije Z i milenijalci, među kojima mnogi prvi put izlaze na birališta. Prema posljednjim ih je procjenama čak 88 milijuna, a anketari o toj biračkoj skupini znaju jedino da su skloniji aktivizmu i političkoj participaciji te da su izuzetno digitalno pismeni. Toj su biračkoj skupini od velike važnosti pitanja klimatskih promjena i društvene pravednosti, što bi moglo ići na ruku kandidatu Demokratske stranke.

Ono što je "as u rukavu" Donalda Trumpa, jest entuzijazam njegova biračkog tijela. Prema anketi IBD/TIPP-a, jedne od rijetkih kuća koja je predvidjela njegovu pobjedu 2016. godine, 79 posto Trumpovih simpatizera aktualnog predsjednika podržava vrlo strastveno, za razliku od samo 66 posto Bidenovih birača. Zanimljivo, unatoč Bidenovoj uvjerljivoj prednosti u gotovo svim demografskim skupinama, samo 39 posto ispitanika spomenute ankete smatra da će bivši potpredsjednik svrgnuti Trumpa s vlasti, a čak ih 38 posto vjeruje da će Donald Trump u povijest ući kao predsjednik s dva mandata.