TKO JE JEDINA ŽENA IZA AFERE VATILEAKS? Moderna Lucrezia Borgia koja je podvodila svoju rodicu

Započeta kao napeta međunarodna špijunska urota, nastavljena kao vulgarna spolno-politička burleska, afera Vatileaks 2 završena je blagim sudskim presudama kojima se Vatikan nastoji tiho izvući iz skandala koji mu je narušio više dignitet nego sigurnost.

Na optuženičkoj klupi su se prije sedam mjeseci našli mons. Lucio Ángel Vallejo Balda, član Opusa Dei i tajnik Prefekture za ekonomske poslove Svete Stolice, bivši vatikanski djelatnici Francesca Immacolata Chaouqui i Nicola Maio, Vallejov tajnik, sve troje bivši članovi Povjerenstva za proučavanje ekonomskih poslova Svete Stolice (COSEA), koje je papa Frane osnovao i ukinuo, te talijanski novinari Gian Luigi Nuzzi i Emiliano Fittipaldi. Bili su optuženi za širenje povjerljivih vijesti i dokumenata, djelo kažnjivo sa 4-8 godina zatvora, koje je u vatikanski Kazneni zakonik uveo papa Frane 2013, a Vallejo, Chaouqui i Maio i za udruživanje u zločinačku organizaciju. Nuzzi i Fittipaldi bili su optuženi za nezakonito iznuđivanje ukradenih dokumenata, budući da je Vallejo u istrazi tvrdio da su ga novinari ucjenjivali jer su imali o njemu nezgodne podatke. Tako stečene dokumente da su iskoristili za svoje knjige Križni put, odnosno Škrtost, objavljene u početku studenoga. Uhidba Valleja i Chaouqui podudarila se s njihovim izlaskom na tržište, posluživši kao gromoglasna besplatna reklama.

Suprotstavljena viđenja

U vatikanskom procesu suprotstavljena su dva viđenja. Mons. Vallejo tvrdi da je njegov motiv bio potpomoći Papinu akciju jasnosti i glasnosti pokazujući koliki je golem jaz između izjava vatikanskih dužnosnika i zbiljskog stanja, mnogo negativnijega i kriminalnijega. Vatikanski predstavnici pak kažu da su Vallejo i njegovi suradnici predali dokumente koji su ilustrirali stanje prije promjena provedenih u Franinu pontifikatu, da su iznijeli negativnosti koje su ili već bile uklonjene ili čije je ponavljanje onemogućeno, objektivno ocrnivši djelovanje Svete Stolice.

Na kraju je u četvrtak mons. Vallejo Balda osuđen na 18 mjeseci zatvora, Chaouqui na 10 mjeseci ali uvjetno na pet godina, Maio je oslobođen krivnje. Novinari su pak oslobođeni optužbe, jer se sud proglasio teritorijalno nenadležnim, ali se istodobno pozvao i “na slobodu iskazivanja mišljenja i na slobodu tiska u vatikanskome pravnom poretku, ukrijepljene i zajamčene božanskim pravom”.

To se suđenje od samog početka našlo pod baražnom vatrom međunarodnog novinstva, a i diplomacije. Predstavnica OESS Dunja Mijatović zahtijevala je povlačenje optužbi protiv novinara. Prosvjedovalo je i Upravno vijeće Udruge inozemnog novinstva u Rimu. Strani novinari u Rimu podsjećali su da Evropska konvencija o pravima čovjeka i temeljnim slobodama “sadrži ne samo slobodu religije (čl. 9) na što se često poziva Katolička crkva, nego i slobodu izražavanja (čl. 10)”. I citirali: “To pravo uključuje slobodu mnijenja, primanja i davanja informacija, bez uplitanja javnih vlasti i bez obzira na granice.”

Feljton, a ne istraga

Fittipaldi i Nuzzi su tvrdili da su istraživački novinari koji imaju pravo otkrivati tajne koje krivci kriju od javnosti. Činjenica je da u njihovim knjigama bilo malo ili nimalo novoga, pa je to bila prije feljtonistika nego istraživačko novinarstvo. Fittipaldi je, doduše, proširio dokumentaciju o mutnim poslovima kardinala Tarcisija Bertonea, koje je prethodno objavio u L’Espressu, i to je praktički bila sva novost. Kad se pohvalio da je otkrio nekretnine u vatikanskom vlasništvu u londonskome Bond Streetu, ravnatelj vatikanskog Ureda za novinstvo s pravom mu je odgovorio da se nije morao mučiti, jer su ti podaci već godinama na Wikipediji. Nuzzi se čak pohvalio kako je bio čvrst pa nije ni odgovorio na ponudu iz Vatikana da pita što ga zanima. Za njega “pitati drugu stranu” nije pravilo nego izdaja profesije.

“Važno je da novinstvo, i svjetovno i vjersko, proziva korupciju. Ali novinstvo treba reći sve, izbjegavši svoja tri grijeha: dezinformacije, klevete i difamacije”, rekao je Papa Frane novinarima lani u studenome.

Ustanovivši da su šeprtlje proizvedeni u mučenike u očima javnog mnijenja, Vatikan se izvukao, ne baš elegantno.

Ali to je bila dvorska elegancija u usporedbi sa sočnim detaljima i sočnim rječnikom koji je aferu obogatila Chaouqui, prikazana kao bogobojazno-radodajna Mata Hari naših dana.

Problematičan lik

“Zahvaljujem Bogu da tu nije i Lucrezia Borgia”, našalio se papa Frane kad su ga o tome pitali novinari u avionu kojim su se vraćali iz Afrike. Papa je minimizirao štetu, za koju je i sam bio suodgovoran, imenovavši i Valleja i Chaouqui u tijelo kojim je kanio nastaviti čišćenje financijskih Augijevih štala u Vatikanu, koje je započeo njegov prethodnik Benedikt XVI. Papa se vadio da je Vallejo zatekao kao dužnosnika kada je izabran, te da mu je baš Vallejo predložio Chaouqui. Vallejo veli da je tu damu njemu predstavio kardinal Jean-Louis Tauran, on pak po preporuci svoje drage prijateljice grofice Marise Pinto Olori del Poggio.

Francesca Immacolata Chaouqui se veoma brzo pokazala kao problematičan lik u vatikanskim krugovima, naviknutima na rezerviranost. Netom ju je papa Frane 2013 imenovao u Povjerenstvo kao jedinu osobu s talijanskim državljanstvom i jedinu ženu, pokazala se suviše sklonom iznositi po Twitteru svoje ideje i prosudbe o čeljadi u Rimskoj kuriji i njihovim odnosima, svrstavajući se javno u tajnim kurijalnim ratovima. Tako je twittala da Benedikt XVI ima leukemiju, da je Bertone korumpiran, a da su tadašnjemu Berlusconijevu ministru Tremontiju zatvorili račun u IOR-u (“vatikanskoj banci”) jer je gej. Kada joj se to počelo obijati o glavu tvrdila je da je netko kopao po njenom računu na Gmailu te u njeno ime slao svinjarije.

Mekana Silvana

Uvjerila je Valleja da će ga ona, svojim vještinama u odnosima s javnošću, učiniti slavnim i moćnim (računao je da će biti tajnik u Sekretarijatu za ekonomiju, pomoćnik ili zamjenik kardinala Pella). Igrala je na kartu monsignorovih seksualnih frustracija. Prije monsignorova odlaska u San Sosti, selo u Kalabriji gdje joj žive majka i obitelj, Chaouqui mu piše: “Slušaj, kad već ideš u San Sosti, moja mama će te odvesti do Silvane… savršena je, moja rodica, tako može biti sačuvana i genetska baština. Poslije ćeš mi reći kako ti se čini. 36 godina. Mekana.” “Hmmmmm”, odvraća kreposni svećenik, ali vatikanska podvodačica ne popušta. Kad je monsignor već u Kalabriji, gdje joj je posjetio obitelj, Chaouqui mu piše: “U utorak uvečer dolazi tebi doma na ševu. Ok?” I opet: “Silvana bi se ševila. Što ćemo?” “Ja ne bih.” “Ti si savršen, Silvana je posve meka. Zašto ne?” “Pusti to. Ružna je”, iznos svećenik etički razlog. A Chaouqui insistira: “Psihijatar je rekao da te moram razonoditi.” I elegantno precizira: “Prcaj, pa ćeš se opustiti”.

Tvrdila mu je da je izložen prijetnjama i opasnostima, našla je u njegovu studiju podmetnute prislušne uređaje (Vallejo je poslije rekao da sumnja da ih je baš ona prethodno i podmetnula), a kada se počeo izvlačiti iz njezinih zamki počela mu je otvoreno prijetiti, rabeći podjednako vulgarni rječnik i diskurs kao i prethodno, dok mu je podvodila rodicu: “Slušaj me dobro, crve, kad su te istjerali iz Tajništva za ekonomiju znala sam da si p..dun, ali sam mislila da si pošteni p..dun. Budeš li još govorio o meni oblatit ću te preko novinstva, ti poluped..u razvaljene gu..ce koji si pogriješio što si se zaredio za svećenika, vrijediš manje od ništice.”

Ukratko - na temelju onoga što je izbilo u javnost - doima se kao zmija koja hipnotizira pticu da bi je smazala.

Valleja je Benediktu XVI preporučio tadašnji madridski nadbiskup kardinal Antonio María Rouco Varela pošto je tada mladi svećenik financijski sredio Svjetski dan mladih u Madridu 2010 tako da nije bilo dugova (onaj u Riju 2013, prvi Franin, ostavio je rep od 30 milijuna eura duga).

Papa Frane se na Vallejovu grupu rasrdio jer su za kanonizacije Ivana XXIII i Ivana Pavla II organizirali mondeni domjenak na krovu Prefekture za ekonomske poslove. Valleja je gurnuo u drugi plan, a posao u Vatikanu izgubili su i Chaouqui i njezin muž Corrado Lanino, informatički guru.

Prljavi skandali

Čini se da je bijesna Chaouqui odlučila osvetiti se Papi što ju je maknuo iz tog okruženja, koje je za nju bilo instrument hvastanja i zarade.

Monsignor Vallejo je u istrazi tvrdio da se nje boji jer “ima mnoge brojeve telefona”, da je veoma zločesta. Pripovijeda da je bio s njom pozvan na ručak u Luigija Bisignanija (bivšeg novinara, mešetara, osuđenoga zbog korupcije, umiješanoga u mnoge prljave skandale) te da su mu ondje dali do znanja da Chaouqui radi za talijanske tajne službe, a da mu je ona objasnila da je njezin brak s informatičarom Corradom Laninom samo špijunsko pokriće. Tvrdila je da je iza nje Berlusconi (!), da je kuhana i pečena u njegovoj rezidenciji u Palači Grazioli te s ministricom zdravstva Beatricom Lorenzin.

Ucjenjivala složnu braću

S druge strane, Chaouqui je pod istragom i u Italiji zbog ucjenjivanje braće Paola i Silvija Berlusconija. U spisima koje je tužilaštvo u Terniju prebacilo tužilaštvu u Rimu, piše da je Chaouqui od Paola Berlusconija, kao nakladnika milanskog dnevnika Il Giornale, zahtijevala da onemogući pisanje Fabija Marchesea Ragone, vatikanista tog lista, “krivoga” samo zato što je o toj dami pisao veoma negativno. U spisima je i tvrdnja da je Chaouqui, kad je mlađi brat to odbio, zaprijetila da će preko svojih veza - tada je još bila članica vatikanskog Povjerenstva - postići da vatikansko sudstvo odobri predaju podataka o računima koje stariji brat, Silvio, navodno ima u IOR-u (“vatikanskoj banci”). Istinoljubivi Silvio Berlusconi niječe da je ikada vidio tu gospođu, Paolo tvrdi da je samo jednom s njom razgovarao - ali je činjenica da Ragona dugo nije pisao ništa o Vatikanu, sve dok Chaouqui nije pritvorena.

Njezina je braniteljica apelirala na suce da ne osude Chaouqui samo zato što je “neugodna, netrpeljiva, arogantna i umišljena”.

Lucrezia Borgia je bar imala stila.