TKO JE MITT ROMNEY Mormon kojega je supruga Ann dovela do vrha politike SAD-a

Prije dva tjedna, 21. 10., kada je do izbornog štaba republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja stigla vijest o smrti demokratskog senatora Georgea McGoverna, Romneyjevo lice ostalo je kameno . Tako je sa svima, kažu, koji od malih nogu upravljaju drugima. Ali, u Romneyjevu srcu morala se podići bura. Davne 1972. Romneyjev otac žestoko se tukao baš protiv toga McGoverna, a na strani republikanskog predsjedničkog kandidata, Richarda M. Nixona. Dakako, Nixon je postao predsjednik SAD-a i otac George W. Romney našao se visoko pozicioniran, na mjestu državnog tajnika ili ministra stanogradnje i urbanog razvoja. Premda je već imao suprugu Ann, dakle vlastitu obitelj, njegov sin i današnji republikanski kandidat Willard Mitt Romney (r. 12. 3. 1947.) postao je dijelom tajnih washingtonskih hodnika. Usput, mladi Romney aktivno je sudjelovao u političkim kampanjama svoga oca još od 1962., kada se ovaj borio za položaj guvernera Michigana. Politika je bila dijelom njegova sazrijevanja. A 50 godina američke povijesti postale su mu dijelom svakodnevice.

Student sa Stanforda

U vrijeme rađanja djece cvijeća Romney se našao u Kaliforniji, na Sveučilištu Stanford, jednom od najboljih i najskupljih u zemlji. Ali, aura San Francisca u 60-ima nije se doticala toga bogataškog sina iz Michigana. Rat u Vijetnamu podijelio je američke studente; vrlo često događali su se studentski prosvjedi. Ali, Romney se nije protivio ratu. Studenti iz školske godine 1965-66. zapamtili su ga kao dio prosvjedničke skupine koja se suprotstavila protivnicima rata u Vijetnamu. Potom je nestao, otišao je na 30 mjeseci u Francusku kao pripadnik Mormonske crkve.

U privatnom biznisu

Tamo se dokazao, iako je sam bio razočaran zato što je Crkvi dodao tek 20-ak vjernika u Le Havreu i Bordeauxu. Postao je, međutim, prvi pomoćnik predsjednika mormonske misije u Parizu. Nakon tragične prometne nesreće 1968. na jugu Francuske, u kojoj je drugi auto udario onaj kojim je upravljao Romney, i pogibije supruge šefa misije, i nakon studentskog maja 1968. Romney se vratio u domovinu.

Godine 1969. oženio je Ann Davis s kojom je bio zaručen od 1965. i danas s njome ima petoro djece. Godine 1975. doktorirao je menadžment na Harvardu i ubrzo se, dvije godine poslije, upustio u privatni biznis. Godine 1977. sudjelovao je u stvaranju male kompanije za biznis konzalting i menadžment Bain & Company. Godine 1984. spasio je tvrtku od propasti. Stekao je titulu uspješnog “venture” kapitalista. Visokoriznični poslovi omogućavali su mu jednake, dakle visoke, gubitke i dobitke. Romney je odigrao briljantno utakmicu “papirnatog” kapitalizma i dospio do osobnog bogatstva koje se procjenjuje na oko 200 milijuna dolara. Vladao je investicijskom tvrtkom Bain Capital.

Istovremeno, kao pripadnik mormonske kršćanske Crkve - punim imenom: Crkve skorašnjih svetaca Isusa Krista, koju je 1830. osnovao J. Smith - Romney nije napustio crkvene dužnosti. Naprotiv, postao je biskup ili glavar svoje lokalne kongregacije. Religijske zadaće bile su dio njegova obiteljskog nasljeđa; naposljetku, on jest pra-praunuk jednog od prvih nastavljača samoga Smitha, i po ocu i po majci. Njegovo formativno iskustvo na mormonskim poslovima u Francuskoj bilo je, kažu, važno i za njegov poslovni uspjeh.

Nakon sudjelovanja u roditeljskim političkim kampanjama, Mitt Romney odlučio se upustiti u političku avanturu davne 1994. Borio se za mjesto savezne države Massachussets u Senatskom domu američkog Kongresa. (Jedna od njegove tri rezidencijalne adrese nalazi se u toj državi, u Belmontu.) Tada je ostavio Bain Capital, razumije se. Međutim, protivnik mu je bio legendarni demokrat Edward Ted Kennedy, odnosno cijela dinastija Kennedy. Tada je Romney izgubio, oprostio se s titulom senatora i vratio u tvrtku.

Politički uspon

Vjerojatno bi tako dočekao i penziju, jer radio je zato što je to želio, odavno nije morao, da se nije umiješala supruga Ann. Pozvali su ga, naime, da postane izvršni direktor Olimpijskog odbora u Salt Lake Cityju; igrali su, dakako, i na kartu njegova mormonstva. Mitt Romney je to odbio u prvi mah, no supruga ga je nagovorila da se prihvati nezahvalne dužnosti i Zimske olimpijade koja se našla u tipičnom pripremnom ćorsokaku. Te 2002. Romney je opravdao atribute biznis-spasitelja i pridonio tome što su se Hrvati i hrvatski građani radovali čudesnim olimpijskim medaljama Janice Kostelić (3 zlatne, 1 srebrna medalja).

Iste godine Romney je bio izabran za guvernera Massachusettsa: sportska i politička olimpijada našle su se u najužoj vezi, barem na američkom tlu. Na dužnost je stupio 2. 1. 2003. Trebalo bi puno tinte da se opišu njegovi upravljački uspjesi, no tamošnjim stanovnicima bila je najvažnija reforma sustava zdravstvenog osiguranja koja je praktički omogućila svim žiteljima da se u nevolji mogu obratiti liječniku. Malo tko je sumnjao u ponovnu, guvernersku pobjedu Mitta Romneyja, no on se još prije isteka četverogodišnjeg mandata okrenuo nacionalnoj političkoj sceni i uključio u borbu za republikanskog predsjedničkog kandidata na izborima 2008. No, nominaciju mu je oduzeo John McCain, odlikovani vijetnamski veteran. (Možda se na razini stranke zaključilo da je McCain prikladniji kandidat od Romneyja, koji se “izvlačio” od novačenja i izbjegao rat u Vijetnamu.)

Danas se piše novi list u povijesti obitelji Romney. O njegovu će sadržaju presuditi birači. U svakom slučaju, Mitt Romney već je svojom predsjedničkom nominacijom dodao šlag na blještavu republikansku tortu i nadišao političke uspjehe svojih roditelja. Rezultati izbora stavit će točku na i.