Nakon nekoliko obećanja, Aleksandar Vučić tek je usred svog drugog mandata odlučio postati "predsjednik svih građana Srbije" te je (formalno) napustio mjesto šefa vladajuće Srpske napredne stranke.
Na mjesto predsjedavajućeg, kako se već nagađalo i prije godinu dana, imenovao je svog bliskog suradnika, aktualnog ministra obrane Miloša Vučevića, za kojeg je ionako već bio najavio da će u drugom dijelu mandata vlade od Ane Brnabić preuzeti mjesto premijera.
Osim toga, Vučević je odani "sin partije", smatra se da je ionako "na Vučićevu daljinskom upravljaču", pa je promjena tek figurativna. No, do postavljanja "malog Vučića" dolazi u vrlo delikatnom, uznemirujućem i kriznom trenutku za Vučićev režim, koji se sagiba pred masovnim građanskim prosvjedima u Beogradu i u nimalo svečarskoj atmosferi nakon popriličnog debakla s pokušajem organizacije "veličanstvenog" prorežimskog skupa. Tako da je primopredaja dužnosti prošla u tugaljivom raspoloženju.
Miloš Vučević nije nepoznata osoba na "naprednjačkom" nebu, u dva mandata bio je gradonačelnik drugog po veličini srbijanskog grada Novog Sada, ali od njegovih "kvaliteta" najviše se ističe karijeristička "lojalnost Vučiću". Tako da dolazak tog 49-godišnjeg pravnika neće utjecati na politiku stranke, niti se mogu očekivati neki samostalni potezi. Konačno i sam je za RTS kazao nakon svog izbora da se politika stranke neće mijenjati, "ostajemo motor razvoja naše zemlje".
Nikakve značajne promjene se ne očekuju jer Vučić ostaje i dalje capo di tutti capi, premda na Vučevićeva leđa može prebaciti mnoge stranačke kompromitantne stvari. Tako da Vučić, nakon problema u kojima se našao, želi podijeliti "odgovornost" s drugima ili, čak, "ružne stvari" prebaciti na njih. Vučić je sebi namijenio ulogu izvanstranačkog i "nadnacionalnog" lidera (sličnu poziciju ima Putin u Rusiji) koji okuplja pod sobom, kako se to kaže, "sve domoljubne snage". Vučević je ovim imenovanjem postao politički moćan, ali ujedno i moguća Vučićeva "potrošna roba", ako mu voda dođe do grla, a kako izgleda, ide prema tome. No, Vučević će sve odraditi.
On se često nadovezuje na Vučića, pa se nedavno proslavio i izjavom: "Nikada neću moći razumjeti Srbe koji ljetuju u Hrvatskoj, pogotovo da budu tamo kada se obilježava godišnjica Oluje. Ne mogu shvatiti Srbe koji su tada u Dalmaciji ili Istri, na otocima. Ne osuđujem ja nikoga, neka ljetuje gdje god tko hoće, ali mora da je gadno i prilično neprijatno biti Srbin u Dalmaciji ili negdje na Jadranskom moru u Hrvatskoj kad oni slave i pričaju kako su pobijedili i protjerali Srbe". Time je Vučević upotpunio Vučića, koji se također zgražava nad Srbima koji dolaze na odmor u Hrvatsku.
"Kako možete da se kupate taj dan, oni razvuku šahovnice i slave kako su protjerali cijelu Krajinu, slave kako nas protjeruju na traktorima, a onda su nas još i mitraljirali na Petrovačkoj cesti", govorio je Vučević, iako bi dodao kako nijednu ružnu riječ "nisam rekao ni o Hrvatima ni o Hrvatskoj", a zalaže se da "Srbija i Hrvatska imaju što bolje odnose".
No, dok je on bio gradonačelnik Novog Sada, tamo su se održavali parastosi (mise zadušnice) za srpskog fašista i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata Dimitrija Ljotića, a prije godinu dana uzburkao je duhove u Srbiji kada je odobrio spomenik u Novom Sadu kako bi zadovoljio Vučićeva "brata Viktora Orbána".
Na spornom spomeniku "nevinim žrtvama 1944./45." (odnosno onima koje su strijeljali partizani), kako su kazali novosadski antifašisti, "našla su se i imena ratnih zločinaca, poput okupatorskog gradonačelnika Novog Sada Miklósa Nagya, zatim kvislinga Milana Popovića, predstavnika ‘bačkih Srba‘ u mađarskom parlamentu u vrijeme rata, i Jánosa Tótha, ubojice petorice braće Jovandić". Vučević ima i zavidni "nacionalistički obiteljski background".
Njegov otac Zoran bio je jedan od najbližih suradnika osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Bio je dugogodišnji član Radikalne stranke, kao i Miloš, koji je s osnivanjem SNS-a prešao odmah pod skute Aleksandra Vučića. Vučević je završio pravni fakultet u Novom Sadu, ali kako je rečeno u serijalu "Junaci doba zlog" poznatog srbijanskog publicista Slaviše Lekića - on je to ostvario zahvaljujući ocu, poznatom odvjetniku, a i gimnaziju je završio u Bačkom Petrovcu, i to "slovačku gimnaziju" za tamošnju nacionalnim manjinu, jer se mogao upisati samo zahvaljujući "srpskoj kvoti". U svakom slučaju, od Vučevića se, barem za sada, teško može očekivati bilo kakva autonomna politika, ali će biti "provodnik" Vučićevih instrukcija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....