TKO SU ZAPRAVO 'ŽUTI PRSLUCI' KOJI STOJE IZA NAJGOREG NASILJA U DESET GODINA? Koriste društvene mreže, nemaju vodstvo i postaju sve agresivniji

Nakon kaosa i nasilja koje se tijekom vikenda proširilo ulicama Pariza francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučio je održati hitni sigurnosni sastanak. Francuske vlasti čak ne isključuju mogućnost uvođenja izvanrednog stanja.

Porazna statistika

Naime, u subotu su se, treći vikend zaredom, diljem Francuske održavali prosvjedi tzv. žutih prsluka, koji su se potpuno oteli kontroli. U fokusu je, očekivano, bio Pariz. Prosvjedi su počeli mirno, no završili nasiljem i masovnim paležom. Statistika je porazna. Više od 130 osoba je ozlijeđeno, uključujući 23 pripadnika sigurnosnih snaga. Jedan od prosvjednika u bolnici je u vrlo ozbiljnom stanju, u komi. Više od 400 osoba je uhićeno, od kojih je 300 zadržano u pritvoru. Vatrogasci i sigurnosne snage ugasili su oko 190 požara, a šest je zgrada izgorjelo. Zbog nasilja su bili zatvoreni dućani i stanice podzemne željeznice.

Policija je u okršaju s prosvjednicima koristila suzavac i vodene topove, a oni su na nju bacali improvizirane “projektile” i žutu boju. Na nizu objekata iskrsnuli su grafiti.

Najgori prosvjedi

Mnogima od njih tražila se Macronova ostavka. Diljem zemlje je prosvjedovalo, u nekim slučajevima blokirajući ceste, oko 75.000 ljudi. Sve u svemu, bili su to, prema svim procjenama, najgori nasilni prosvjedi u Francuskoj u posljednjih deset godina.

No, tko su uopće “žuti prsluci”, odnosno na francuskom “gilets jaunes”?

Prosvjednici su dobili to ime zbog prepoznatljivih reflektirajućih prsluka koje nose, a koje, prema francuskom zakonu, svi vozači trebaju imati u svojim automobilima. Pokret se počeo rađati, prvo na razini peticije, još u svibnju, a s vremenom je izrastao do golemih razmjera te se pretvorio u akciju. Prva ozbiljna prosvjedna, nazvana “Dan akcije”, održana je 17. studenoga kada je na ulice diljem zemlje izašlo oko 300.000 nezadovoljnika. Policija je diljem zemlje prebrojala oko 2000 pojedinačnih barikada.

Izgubio doticaj

Sve je u biti krenulo zbog namjere Macrona i njegove vlade da povećaju porez na gorivo, kao jednu od mjera borbe protiv globalnog zatopljenja. Na najvećem su se udaru našli ljudi koji žive izvan gradova i koji se u svom svakodnevnom životu jako oslanjaju na automobile. Počeli su izražavati nezadovoljstvo u svojim lokalnim sredinama, a uz pomoć društvenih mreža pokret je poprimio šire i ozbiljnije konotacije. Odjednom se ljudi nisu bunili “samo” zbog skupljeg goriva, nego općenito teškog životnog standarda i povećanja troškova života, sve veće nejednakosti i jaza između bogate elite i radničke klase u kojem je “srednja klasa”, kako tvrde “žuti prsluci” i njihovi pobornici, posve nestala. No, kako je vrijeme prolazilo, uključena je još jedna nova komponenta: općeniti otpor prema francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu i tome što on, prema mišljenju prosvjednika, predstavlja - elitu koja je izgubila doticaj s običnim ljudima - te poziv za njegovu ostavku.

Riječ je o najvećem izazovu na unutarnjem planu s kojim se mlađahni francuski predsjednik suočio od dolaska na vlast. Od 17. studenoga, odnosno prvoga dana akcije, stotine su ljudi ozlijeđene, a tri su osobe poginule u incidentima koji su na neki način povezani s pokretom i prosvjedima.“Uvijek ću saslušati opoziciju, ali nikad neću prihvatiti nasilje”, poručio je Macron.

Što se tiče rješavanja nastale situacije, postoji nekoliko elemenata koji francuskoj vladi potencijalno otežavaju posao. Pokret “žutih prsluka”, kojem su društvene mreže dale dodatni zamah, nema službeno deklarirano vodstvo, što znači da vlasti nemaju s kim pregovarati. Doduše, “žuti prsluci” poduzeli su neke korake kako bi oformili strukturu te se osam lokalnih glasnogovornika udružilo u nacionalni odbor, no mnogi drugi lokalni ogranci su to odbacili.

Drugo, njemu se priključio cijeli presjek elemenata francuskog društva - većina umjerenih, ali i pripadnici anarhističke krajnje ljevice i nacionalističke krajnje desnice, a sve na kraju - kao što se pokazalo i sada u Parizu - “začinjeno” agresivnim elementima.

Poskupljenje

Treće, čini se da je pokret, iako su mu se mnoge političke struje pokušale “prikrpati”, potpuno apolitičan po pitanju pripadnosti određenoj političkoj opciji. Četvrto, kako vrijeme ide, pokret ne gubi snagu ni momentum. Upravo suprotno. Peto, ankete pokazuju da čak tri četvrtine Francuza podržavaju pokret te da mu podrška raste, unatoč izvještajima o šteti koja se nanosi ekonomiji te sporadičnim izbojima nasilja.

Macron, koji je u trenutku nereda bio u Buenos Airesu, oštro se usprotivio nasilju. Rekao je kako ono nema nikakve veze s legitimnim izražavanjem nezadovoljstva. Cijena dizela, najčešće vrste goriva u francuskim automobilima, porasla je u proteklih 12 mjeseci za 23 posto. Litra trenutačno košta 1,51 euro, što je najviša cijena od 2000-ih. Odluka o dodatnom poskupljenju od 1. siječnja za 6,5 centi (te 2,9 centi na benzin) bila je, kako pišu mediji, kap koja je prelila čašu.