‘To što EU radi Ukrajini čisto je licemjerje. SAD-u nisu ni do koljena, pogledajte brojke!‘

Nakon ruske invazije na Ukrajinu mediji su često upozoravali da je politika Europske unije u najmanju ruku dvosmislena, pa čak i licemjerna jer, dok je EU na riječima podržavala Ukrajinu, Bruxelles je Rusiji zapravo pomagao financijski tako što je uvelike kupovao ruske energente. Sada je to dokazano - najnoviji izračuni pokazuju da je od kraja veljače EU platila Ruskoj Federaciji za naftu, plin i ugljen barem tri puta više od financijske pomoći koju je uputila Ukrajini.

Iz podataka koje je ažurirao Institut za svjetsku ekonomiju iz Kiela u Njemačkoj proizlazi da su od veljače do kolovoza ove godine zemlje članice kupile od Rusije naftu, plin i ugljen koje su platile 103,6 milijardi eura, a do početka listopada države i institucije EU izdvojile su ukupno 29,2 milijarde eura za vojnu, gospodarsku i humanitarnu pomoć Ukrajini.

Ipak, ukupna dosadašnja financijska potpora Zapada Ukrajini iznosi 93,8 milijardi eura, ali čak 60 posto tog iznosa pokrivaju Sjedinjene Države. Amerika je dala ili se sprema dati Ukrajini više od dvije trećine oružja, a europske zemlje samo četvrtinu.

Još nema obećane pomoći iz travnja

Istovremeno, mnogo toga što je EU obećala u Ukrajinu stiže s velikim kašnjenjem. "Čini se da europske zemlje od ljeta preuzimaju sve manje novih obveza", upozorio je Christoph Trebesch, direktor istraživačkog centra Instituta Kiel, a prenio nezavisni portal Meduza.

Tako je između 4. kolovoza i 3. listopada SAD preuzeo nove obveze u iznosu nešto manjem od 12 milijardi eura, a zemlje i institucije EU u isto su vrijeme povećale svoje obveze za samo oko 1,4 milijarde eura. "Vlada SAD-a mnogo je pouzdaniji partner Ukrajini od zemalja EU - one nisu isplatile paket financijske pomoći obećan još u travnju", navodi Trebesch.

Istina, Europska komisija obećala je sljedeći tjedan predstaviti plan financijske pomoći Ukrajini za 2023. godinu u iznosu od 18 milijardi eura, ali ni taj iznos neće približiti EU uklanjanju nesrazmjera u podršci Kijevu i kupnji ruskih energenata. Uostalom, i ovaj je financijski paket pod pitanjem jer Mađarska neće podržati napore Europske unije da pomogne Ukrajini zajednički prikupljenim sredstvima, najavio je ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó.

Mađarska je pružila podršku Kijevu na bilateralnoj osnovi i nastavit će to činiti, rekao je Szijjártó u ponedjeljak na konferenciji u Sofiji, ali i dodao kako se vlada Viktora Orbána "protivi bilo kakvom aranžmanu koji predviđa zajedničko financiranje s drugim državama članicama EU".

S druge strane, Europa jednostavno nije imala odakle, osim iz Rusije, nastaviti nabavljati potrebne količine nafte i plina, a onda su cijene energenata i inflacija u eurozoni dodatno skočile upravo zato što je Europska unija najavila odbacivanje ruskih sirovina. Najavljeni embargo EU na 90% ruske nafte uvelike je doveo do rasta cijena energenata zahvaljujući čemu je Rusija uspjela kompenzirati pad izvoza. Sada dobro zarađuju, iako manje izvoze.

Najveće ekonomije su i najškrtije

Osim toga, samo je nekoliko država Europske unije koje ozbiljno shvaćaju opasnost od ruske agresije i spremne su preraspodijeliti značajan dio svojih troškova u korist Ukrajine. Ostale su ograničene na mnogo manje iznose, i to uglavnom iz unutarnjopolitičkih razloga. To se vidi kada se zbroje potpore Ukrajini, iz čega ispada da su zemlje EU u prosjeku spremne potrošiti 0,19% svog BDP-a. Ali razlike unutar Europe su jako velike.

Na primjer, Latvija i Estonija preuzele su obveze prema Ukrajini u iznosu od oko 1% svog godišnjeg BDP-a, dok doprinos Poljske iznosi 0,6% njezina BDP-a. Ali pomoć najvećih europskih ekonomija znatno je skromnija: Velika Britanija izdvaja tek 0,24% svojeg BDP-a, Njemačka 0,17%, a Italija i Francuska po 0,15%.

Usto, trebat će vremena da politika postupnog gašenja ruske nafte i plina počne djelovati: naftni embargo trebao bi stupiti na snagu krajem ove godine, a potpuni prekid opskrbe ruskim plinom mogao bi se dogoditi do 2025. godine. Do tada će se situacija na globalnom tržištu ukapljenog prirodnog plina, glavne alternative cjevovodnim opskrbama iz Ruske Federacije, znatno ublažiti zbog puštanja u rad novih kapaciteta u SAD-u i Katru.

Ali čak i kad Europa počne kupovati znatno manje sirovina od Rusije, konačni omjer njezine nedobrovoljne pomoći Moskvi i svjesne pomoći Ukrajini vjerojatno se neće približiti ravnoteži. Jaz je prevelik, a podrška Kijevu pod pritiskom javnog raspoloženja i pragmatičnih političkih odluka vjerojatno više neće rasti.