Odnosi Hrvatske i Crne Gore već dugo nisu dobri, a sada su pali na dno. Rijetkost je u odnosima, pogotovo susjednih država, da se visokim dužnosnicima zabranjuje ulazak u zemlju.
Hrvatska je tako zabranila ulazak trojici crnogorskih dužnosnika koji važe kao vodeće perjanice prorusko-prosrpskih opcija u Crnoj Gori i promotori ideologije tzv. srpskog svijeta. Podsjetimo, svojedobno je personom non grata bio proglašen tadašnji srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, a kao uzvratnu mjeru Srbija je zabranila ulaz tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću. Na ovom popisu hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova našao se predsjednik Skupštine, četnički vojvoda i šef otvoreno antieuropske stranke Nova srpska demokracija Andrija Mandić, glavni protagonist politike Aleksandra Vučića u destabilizaciji regije. Drugi na popisu je, možda iznenađujuće, potpredsjednik vlade Aleksa Bečić, predsjednik također prosrpske stranke Demokrati, odnosno provučićevske orijentacije, a treći je zastupnik i najveći velikosrpski jastreb na crnogorskom političkom nebu Milan Knežević, neka vrsta Vučićeva spadala i crnogorske ekspoziture "srpskog svijeta", promotora "svi Srbi u jednoj državi", ali s velikim medijskim političkim utjecajem i u Crnoj Gori i u Srbiji gdje je rado viđen gost na svim provučićevskim medijskim platformama na kojima se sirovo i priprosto umiljava vučićevskim nacionalističkim strastima. U povodu note hrvatske note, Knežević posprdno piše "propalo mi ljetovanje u Rovinju", a time su njegove "dionice" još više skočile na Vučićevoj "svesrpskoj" političkoj burzi.
Kako stoji u priopćenju hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, to je "suverena procjena Hrvatske da odluči o tome koga proglasiti nepoželjnim, a upravo ove osobe su svojim sustavnim radom i aktivnostima vodile do pogoršanja i narušavanja odnosa dviju država". Grlić Radman je napomenuo kako je Crna Gora bila upozoravana na čin koji će narušiti dobrosusjedske odnose. "Oni su to, usprkos tome, napravili", izjavio je Grlić Radman, poručujući da Crna Gora nije okrenuta prema europskim vrijednostima. Trojica dužnosnika svojom politikom i ponašanjem na sve načine negiraju državnost Crne Gore, ali i zasebni nacionalno-kulturološki identitet Crnogoraca, izrazito su antieuropski, otvoreno se protive članstvu Crne Gore u NATO-u, a iz njihovih opcija stalno se govori i o novom "referendumu" o "ponovnom" pripajanju Srbiji. Oni su i inicijatori tzv. Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, koju je nedavno prihvatila crnogorska Skupština, ne da bi odala počast stradalima u tom ustaškom logoru smrti, nego da bi politizirala taj stravični logor i narušila odnose s Hrvatskom, što je i bio cilj, kako bi se blokiralo i onemogućilo daljnje pristupanje EU. Podsjetimo da je Crna Gora od svih država Zapadnog Balkana najdalje otišla u tom procesu, a sada je sve dovedeno u pitanje. Riječ je o strankama i političarima koji nisu osudili rusku agresiju na Ukrajinu i protive se europskim sankcijama Rusiji koje je prijašnja vlada Crne Gore uvela.
Iako je stavljanje Bečića na popis možda iznenađenje, Knežević i Mandić dobili su ono što su htjeli i provocirali, No, sada su dvije stvari zanimljive - hoće li i kako odgovoriti Crna Gora, odnosno hoće li njezina vlada i premijer Milojko Spajić nekog od hrvatskih dužnosnika proglasiti personama non grata. O tome već, kažu u Podgorici, burno raspravljaju u vladajućim redovima. To je sada velika dilema pred vladom Crne Gore, a pogotovo pred novim ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem kojeg je već prvi dan na novoj dužnosti dočekao vrlo vruć i neugodan krumpir. Ivan Vujović, predsjednik procrnogorskog SDP-a, ironično je rekao da je to "sjajan start rekonstruirane vlade". Osim toga, pitanje je hoće li Hrvatska, a na to ima pravo, tražiti da se zabrana za trojicu crnogorskih dužnosnika odnosi na sve zemlje Schengena, odnosno hoće li biti ubačeni u sustav SIS (Schengen Information System).
Analitičar za to područje. koji je želio ostati anoniman, objasnio je za podgorički portal Antena M da Zagreb može ograničiti zabranu ulaska predsjedniku Skupštine, potpredsjedniku vlade i lideru DNP-a samo na teritorij Republike Hrvatske tako što neće njihova imena procesuirati u SIS. No, Antena M neslužbeno saznaje da će Hrvatska odabrati rigorozniju varijantu te da će Mandiću, Bečiću i Kneževiću biti zabranjen prelazak granica zone Schengena.
Andrija Mandić se u politici pojavio u trenutku raspada Jugoslavije kad se već osjećao zadah rata. Tada je Mandić, kao i njegov poslovno-etnički politički subrat Milorad Dodik, bio član raspadajućeg Saveza komunista, pa je odabrao stranku posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića - Reformski pokret koji je neslavno propao. No, uskoro je odabrao Miloševića i memorandumsku velikosrpsku politiku. Nakon propasti države na razvalinama socijalističke ekonomije dobro je zaplivao u muljevitim privatizacijskim vodama, a onda shvatio da se u tim prevratničkim ratnim biznis-vremenima treba osloniti na onoga kojega smatraš jačim, Slobodana Miloševića, te postaje pragmatični nacionalist-poduzetnik. Tako je bio i zamjenik ministra trgovine u jednoj od vlada SR Jugoslavije, nekada zajedničke srpsko-crnogorske države.
No, nije se ograničio samo na taj poslovni privatizacijski plan jer mu je trebala i politička pozadina. Postao je četnički vojvoda, ali sumnjivog integriteta jer ga konkurentski četnici sumnjiče da je titulu dobio od vojvode Mila Rakočevića "mjesec dana nakon njegove smrti", iako on tvrdi da je sve obavljeno po četničkim uzusima u kući beranskog vojvode Milana Dobrašinovića. U vrijeme ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu bio je politički aktivan, a svoje "zvjezdane" trenutke doživio je u jeku referenduma o neovisnosti Crne Gore kada se svesrdno borio protiv toga. Iskopali su mu da je na prvu godišnjicu crnogorske neovisnosti, 2007., ujutro bio na protucrnogorskom skupu, a popodne na američkom razaraču u Boki kotorskoj slavio Dan neovisnosti. Svoju političku svijest "poklonio" je Slobodanu Miloševiću, a sada Aleksandru Vučiću i Vladimiru Putinu, trudeći se da Crna Gora ponovno postane samo srpska provincija. U crnogorskom procesu stoljeća bio je osuđen na pet godina zbog sudjelovanja u pokušaju državnog udara 2016., koji je osmišljen, kako tvrdi sud, u "rusko-srpskim obavještajnim kabinetima". Amnestirao se dolaskom na vlast, da bi ga nedavno sud, kao i njegova kompanjona u sudjelovanju u puču Milana Kneževića, oslobodio i opravdao. Prema najnovijoj odluci suda, pokušaj puča nije niti postojao.