SVI DIGLI RUKE

Trump je ne želi ni primiti, Putin više ne da novac, a i europski saveznici joj okreću leđa

Marine Le Pen, čelnica francuske desne stranke Nacionalni front (NF), viđena je u četvrtak u kafiću u lobiju Trumpova tornja u New Yorku, a s njom je bio i Louis Aliot, potpredsjednik stranke.

No, čini se da je ipak samo popila kavu u sjedištu izabranoga američkog predsjednika: CNN je objavio, citirajući Trumpov prijelazni tim, da sastanka s budućim šefom SAD-a neće biti. I tako je njezin posjet ostao u okvirima onoga što je rekao David Rachline, direktor njezine kampanje: da je čelnica NF-a u privatnom posjetu New Yorku.

Predstavnici talijanske Sjeverne lige u travnju su se nastojali dokopati Donalda Trumpa, ali sve je završilo jednom slikom i pitanjem koliko je sastanak uopće trajao. Tako u konačnici jedini od europskih radikala koji je uspio ostvariti bliži kontakt s Trumpom ostaje Nigel Farage, čija se politička ambicija trenutačno svodi na želju da postane britanski ambasador u SAD-u. A to je ozbiljan problem za europsku desnicu prije niza izbora ove i iduće godine na kojima su se nadali, na valu Brexita i Trumpa, ako ne osvojiti, a onda barem ozbiljno uzdrmati vlast.

Veliki izazovi

Le Pen ima pred sobom i predsjedničke i parlamentarne izbore ovog proljeća, ali i vrlo ozbiljan problem. Naime, nema novca. Iz Rusije je prvo stigao zahtjev da vrati pozajmicu od devet milijuna eura, a zatim je stigla i odbijenica: nema para iz Rusije.

Le Pen je bila poprilično iznenađena takvim razvojem događaja, ali on ne treba čuditi. Naime, iako je ona ove godine najbliže mogućoj pobjedi, teško je očekivati da bi u drugom krugu uspjela pobijediti vjerojatnog konkurenta Françoisa Fillona iz Republikanaca. Francusko će se biračko tijelo u drugom krugu gotovo sigurno ujediniti oko jednog kandidata, kao i 2002. godine kad je njezin otac izgubio izbore od Jacquesa Chiraca. Tako je, konačno, bilo i na nedavnim regionalnim izborima.

Putin, pak, ima vrlo jasan cilj: razviti što bolje odnose s europskim strankama koje će definirati politiku i tako pokušati ishoditi barem ublažavanje sankcija. A Fillon je tome sklon. Putin na izbore ide iduće godine, nema prave konkurencije, ali mora popraviti ekonomsko stanje u državi.

Trump, pak, ne želi u odnose s Europom krenuti opterećen vezama s kontroverznim političarima (ni Faragea više nema, a ubrzo slijedi susret s premijerkom Theresom May) i stoga je Le Pen ostala antešambrirati u kafiću Trump Towera. I ondje smišljati kako doći do novca jer su je odbile sve francuske banke, a tatina joj je tvrtka dala samo šest milijuna eura - bez 20 nema prave kampanje. Nije joj pomoglo ni to što je na sva usta hvalila Trumpovu najavljenu vanjsku politiku. Koju su na saslušanjima u Senatu pokopali njegovi najbliži suradnici.

Ovaj poraz još je jedan dokaz tektonskih promjena koje se događaju na europskoj političkoj sceni. Desni radikali su shvatili da imaju dobru podršku, ali nedovoljnu da uđu u vlast pa su počeli svoju politiku približavati desnom centru. Tako je upravo Le Pen izjavila kako više nije potpuna protivnica eura: sada zagovara stav da bi trebalo vratiti franak, ali na razini eurozone sačuvati ecu (stariji ga se vjerojatno sjećaju) kao obračunsku jedinicu. PoKret 5 zvjezdica talijanskog komedijaša Beppea Grilla pokušao se ušuljati u središnju političku struju ulaskom u Klub liberala u Europskom parlamentu. Cijeli je projekt propao jer su skandinavski i njemački liberali tu ideju s gnušanjem odbili, iako je Grillo bio obećao da će promijeniti svoje antieuropske politike. Pa se sada u Italiji svi s njim izruguju.

Poraz u Austriji

Prvi su ozbiljan poraz doživjeli slobodarci (FPÖ) u Austriji kad je njihov kandidat izgubio predsjedničke izbore. Oni se i dalje nadaju da će iduće godine biti prva stranka, ali snažan im je udarac zadao premijer Christian Kern koji je pokrenuo politiku ekonomskog jačanja Austrije. U njoj stoji i odredba koja je naišla na kritike u Bruxellesu, ali je duboko unutaraustrijska i snažan je udarac FPÖ-u. Kern traži da se u zapošljavanju da prednost Austrijancu pred državljaninom neke druge članice EU ako su jednako kvalificirani. I napao je Istočnu Europu zatraživši da prestane izvoziti svoju nezaposlenost u Austriju. Nakon toga je FPÖ gotovo razoružan.

A ni među tim strankama ne vlada neka ljubav. Za 21. ovog mjeseca u Koblenzu je predviđen sastanak desnih stranaka pod naslovom “Sloboda za Europu”. Unutarstranački protivnici Frauke Petry, čelnice AfD-a, nisu sretni što bi se ona trebala susresti s Le Pen. Za jedne od njih je NF “socijalistička stranka”, za druge “protekcionistička”, za treće “nacionalistička”, a u svojoj novoj politici prema euru (nastali su na protivljenju toj valuti) sada tvrde da bi zajednički novac mogao opstati, ali bez članica s juga i - Francuske. Čini se tako da Kontinent neće slijediti uspjehe desnih stranaka u skandinavskim zemljama, od kojih su neke ušle u vladu i definiraju politiku. Ali, Skandinavci su ipak nešto drugo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 13:31