U gotovo istoj mjeri u kojoj je Joe Biden lipanjsku debatu izgubio onoga trenutka kada je nesigurnim hodom vidno izgubljenog pogleda zakoračio na pozornicu CNN-a i prije nego što je sučeljavanje započelo, njegova je nasljednica u predsjedničkoj utrci, Kamala Harris, svoje prve političke poene zaradila. Protukandidat je bio isti – Donald Trump, zbog čega je sama pojava 59-godišnje bivše tužiteljice u samome startu naglasila dvije Ahilove pete bivšega predsjednika: činjenicu da Bidenovim izlaskom iz utrke, on preuzima ulogu „starog” kandidata „upitnih kognitivnih sposobnosti”, kao i onu da se pred licem pravde države za čiju se čelnu funkciju natječe, vodi kao kriminalac osuđen po 34 točke optužnice.
Nakon nešto nesigurnijeg starta, u kojem je iskustvo bivšeg predsjednika presudilo da se nametne kao dominantniji, Harris je samouvjereno i smireno preuzela vodstvo te ga je uspješno zadržala do samoga kraja.
Samo sučeljavanje neodoljivo je podsjećalo na sudski proces, zbog čega se bivša tužiteljica Harris vjerojatno osjećala „kao kod kuće” te se dovoljno okuražila za pomno osmišljene ad hominem napade koji su se Trumpu uspješno uvukli ispod kože te su ga omeli u daleko najvažnijem zadatku kojeg je te večeri imao – ostati smiren i staložen.
Treba odmah napomenuti kako je Harris eskivirala mnogo odgovora, osobito onih koji su je imali potencijal odvesti na najskliskiji joj teren, a to su ekonomija i inflacija. U tom je kontekstu, objektivno gledano, imala i svojevrsnu asistenciju voditelja koji su se više bavili provjerom Trumpovih laži, čime su Harris ostavili dovoljno manevarskog prostora da nategne činjenice ili eskivira konkretno postavljena pitanja.
No, sukus priče prilično je jasan; debata je naglasila (očekivani) kontrast između dva kandidata, a time i dvije Amerike. Osim dobi i kognitivnih sposobnosti, koji su od prošle debate u fokusu većine birača, „u oči je bola” razlika između smirenosti i racionalnosti, koju je projicirala Harris, te nekoherentnog i paničnog baljezganja bizarnih tvrdnji Donalda Trumpa.
Svakom objektivnom analitičaru, ova je debata dokazala da Trump može biti poražen. Međutim, tvrdnju još uvijek ne potkrepljuju brojke.
Treba odmah još jednom naglasiti kako se SAD nalazi u neistraženim vodama, jer se nikada prije u ovako kasnoj fazi kampanje nije povukao ne samo jedan od vodećih kandidata, već i aktualni predsjednik koji se bori(o) za reizbor, zbog čega je teško predvidjeti koliko su ankete ovoga puta precizne, dobrim dijelom jer ih je i nemoguće usporediti s prethodnim izbornim ciklusima. No, sama činjenica da u posljednju fazu ovogodišnje utrke ulazimo s ovako neizvjesnim najavama anketa zanimljiva je sama po sebi, osobito ako u obzir uzmemo činjenicu da je Harris svoju kampanju osmislila oko prilično primamljivih koncepata, poput slobode, radosti i optimizma, te ih je, politološki gledano, prilično efikasno komunicirala sa svojim biračima. Trudu unatoč, ogroman broj Amerikanaca, čak i onih umjerenih i neodlučnih, ostaje imuno na njezinu ponudu, i dalje razmatrajući opciju glasanja za bivšeg predsjednika kojeg država smatra odgovornim za pokušaj puča. Činjenica je to koja nam opet dokazuje kako se u SAD-u odvija neki društveni proces od kojeg je neodgovorno okrenuti glavu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....