Donald Trump je u petak na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio: "Rekao sam Europskoj uniji da moraju namiriti svoj ogroman deficit sa Sjedinjenim Državama opsežnom kupnjom naše nafte i plina. U protivnom, CARINE na sve strane."
Prošle je godine deficit bio 208,7 milijardi dolara, ali riječ je o robnoj razmjeni, dok SAD ostvaruje suficit kad je riječ o uslugama - 104 milijarde - ali to Trumpa ne zanima jer se ne vidi na cesti. Enigma ostaje gleda li zaista na ekonomske odnose s toliko reducirane točke gledišta ili ga je "prvi prika" (first buddy) Elon Musk na izjavu o previše europskih automobila na američkim cestama podsjetio da bi osigurao da se što više Teslinih automobila prodaje u EU.
Već kupujemo maksimalno
Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, još je 8. studenog, tri dana nakon Trumpove izborne pobjede, u telefonskom razgovoru s njim najavila da će EU kupovati više američkog ukapljenog plina (LNG) govoreći o potrebi traženja "zajedničkih interesa". Reuters upozorava da je američki izvoz nafte i plina trenutačno na gornjoj granici te da su potrebna ulaganja da bi se povećao, osobito kad je riječ o LNG terminalima. Udio SAD-a u europskom uvozu LNG-a iznosio je 47 posto, a nafte 17 posto u prvoj četvrtini ove godine, prema podacima Eurostata. Polovina američkog izvoza nafte ide u EU, ostatak u Aziju, dok naša Unija kupuje 66 posto izvoza američkog LNG-a. Situacija je dijametralno suprotna u odnosu na 2018. godinu, kad je Trump bjesnio zbog uvoza ruskog plina i nafte.
EU je zaključila da postoje dva sektora gdje se može povećati uvoz da bi dodatno umirila Trumpa: jedan su poljoprivredni proizvodi, ali nije nevažna ni odluka Francuske krajem studenog da pristane da se sredstvima iz europskog fonda jačanja obrane može kupovati i oružje trećih zemalja, dakle i američko.
Cjelovitu sliku donosi vijest Financial Timesa da će Trump od europskih članica NATO-a zatražiti da troše pet posto BDP na obranu. Na summitu u Walesu 2014. godine Barack Obama je dio europskih članica proglasio "švercerima" jer ne ulažu u obranu i tada je dogovoreno da sve članice podignu ulaganja u taj sektor, koji je na važnosti dobio ruskom agresijom na Ukrajinu, na dva posto, od čega 20 posto mora biti namijenjeno modernizaciji (taj je limit dogovoren još 2006. godine na summitu u Rigi, ali se nitko na to nije pretjerano obazirao).
EU može ići na tri posto
Trenutačno su tu razinu ostvarile 23 od 32 članice. Prije nekoliko dana objavljeno je da europske članice NATO-a razmatraju povećanje ulaganja u obranu prvo na 2,5 pa na tri posto do 2030. godine, pa je sada jasno da je to pokušaj odgovora na pritisak iz Trumpova tabora. Prema nepotvrđenim informacijama, budući da SAD na obranu trenutačno troši 3,1 posto BDP-a, Trump bi prihvatio 3,5 posto kao kompromis. Konačni se dogovor očekuje u lipnju sljedeće godine na summitu našeg obrambenog saveza u Nizozemskoj.
EU djeluje preventivno i priprema se za očekivane scenarije udara Trumpove administracije u nadi da će konstruktivnim ponudama uspjeti privoljeti bivšeg i budućeg predsjednika da ne poduzima mjere koje će voditi trgovinskom ratu.
Nejasno ostaje jesu li Trumpove prijetnje usmjerene isključivo na navodnu zaštitu američke industrije ili imaju i dodatni cilj, unošenje razdora u EU, da ostvari što je nudio francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu 2018. godine - neka odustane od zajedničkog stava EU i dobit će preferencijalni tretman. To je, istodobno, i interes Rusije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....