Turistički biser Mediterana propada, eksperti tvrde: ‘Za sve je kriva ta ljevičarska gradonačelnica...‘

Od referenduma za nezavisnost Katalonije 2017. i neredima koji su uslijedili, više od 8200 kompanija preselilo je svoja sjedišta iz Barcelone u druge dijelove Španjolske.

Otišle su dvije od četiri najveće španjolske banke CaixaBank i Sabadell, jedno od najvećih energetskih poduzeća Naturgy, najveći europski vlasnik stanica za mobilnu telefoniju Cellnex, i Grupo Planeta, jedan od najvećih europskih izdavača knjiga. Ne znači to da su svi povukli zaposlene i urede iz Barcelone, ali su sastanke uprave i centre moći preselili drugdje. To je naštetilo imageu Barcelone kao dobrom mjestu za ulaganje, piše Financial Times u tekstu o lošem utjecaju nacionalizma na gospodarski prosperitet Barcelone, grada koji je imao ambicije postati metropolom Mediterana.

Doduše, nije sve crno: od vrhunca pandemije Covida, u Barceloni su otvoreni centri za umjetnu inteligenciju Applea i Microsofta, uredi Amazona i Googlea, centri za inovacije Siemensa i Bayera, digitalna središta PepsiCo i SAP. Cisco namjerava osnovati centar za dizajn čipova, a Intel planira otvoriti zajednički laboratorij s Barcelonskim superračunalnim centrom, predstavlja udruga Barcelona Global, osnovana za privlačenje stranih ulaganja.

Barcelona i dalje ima tek 9 posto nezaposlenih, bitno manje od Madrida, ali mogla je mnogo više. Privlačenje investicija po svaku cijenu nije bio interes ljevičarske gradonačelnice Ade Coleau. U proteklih šest godina radila je na obuzdavanju kaotičnog masovnog turizma i špekulacija nekretninama. Ograničila je Airbnb-a, proširila zelene i pješačke zone, uvela obavezu da 30 posto svih novih privatnih stambenih projekata budu javni stanovi.

Ona nije za nezavisnost Katalonije, no među poslovnim ljudima stekla je reputaciju neprijatelja poduzetništva i rasta, piše Financial Times. Zovu je "Barcelona ne": ne proširenju zračne luke; ne hotelu Four Seasons; ne ogranku ruskog muzeja Ermitaž, i to prije invazije na Ukrajinu.

Iako je Katalonija privukla 6 do 9 milijardi eura stranog kapitala u svakoj od proteklih nekoliko godina, to je oštri pad u odnosu na više od 16 milijardi eura u rekordnoj 2016., prema podacima ministarstva industrije. Za razliku od Barcelone, madridska je regija zabilježila rekordna ulaganja od 98 milijardi eura u 2018. da bi zadnje dvije godine i oni drastično pali, dok se Barcelona vraća na razinu iz 2012-2014.

Olimpijske igre 1992. označile su kulminaciju godina urbane regeneracije koja je zagađeni industrijski grad pretvorila u omiljeno odredište milijuna turista. Obnovljene su plaže koje stanovnici nikad nisu koristili zbog blizine tvornica, podizali su nove parkove i trgove.

"Grad je bio tako otvoren, pozitivan, optimističan i tako ponosan na sebe", sjeća se Wayne Griffiths, koji se kao 25-godišnji Britanac 1991. doselio u Barcelonu. Kao izvršni direktor Seata, proizvođača automobila u vlasništvu Volkswagena, Griffiths vodi dvije tvornice za izradu komponenti u gradu i tvornicu u obližnjem Martorellu. Za tmurniju atmosferu i lošije poslovne brojke Wayne Griffiths krivi političare, koji se bave sami sobom, bili oni pristaše ili protivnici nezavisnosti.

Referendum o katalonskoj neovisnosti 2017. poslao je u svijet slike pripadnika interventne policije kako tuku ljude i izazvao najgoru ustavnu krizu u desetljećima. Građani su izvlačili novac iz katalonskih banaka, a poduzeća bježala iz straha da će ih jednostrano proglašenje neovisnosti ostaviti izvan EU-a, u pravnom i financijskom vakuumu. Dvije godine kasnije demonstranti su se tjednima sukobljavali s regionalnom policijom, nakon što je devet katalonskih vođa osuđeno na zatvorske kazne.

Španjolski premijer Pedro Sánchez danas kaže da je borba za neovisnost gotova i da se vraća miran suživot, dijelom zato što je 2021. pomilovao devet zatvorenih katalonskih lidera i odobrio reforme kaznenog zakona kako bi se smanjile kazne za širu skupinu optuženih.

Ali 41 posto Katalonaca još uvijek podržava neovisnost, navodi FT. Pere Aragonès, predsjednik katalonskog Generaliteta, kaže da im je cilj pridobiti većinu, a zatim uvjeriti vladu u Madridu da pristane na referendum. Na pitanje hoće li to izazvati novu nestabilnost, Aragonès odgovara: "Ako društvo ide naprijed, a institucije zaostaju, to može značiti stabilnost danas, ali nestabilnost sutra". Najbolji način za osiguranje buduće stabilnosti je rješavanje sadašnjih problema, ističe katalonski premijer.