Unatoč svojoj reputaciji profesionalne vojske koja se ponosi time što je "najmoralnija vojska na svijetu", kampanja Izraelskih obrambenih snaga (IDF) protiv Hamasa i drugih militantnih skupina u Gazi razotkrila je ozbiljne probleme zapovijedanja i kontrole.
Dosadašnje izraelske operacije izazvale su goleme žrtve i razaranja: likvidirano je više od 38.000 Palestinaca, među kojima i mnogo žena i djece, a više od milijun ih je raseljeno u proteklih osam mjeseci rata. Problem je to što Izrael nije učinio ni približno dovoljno da zaštiti nedužne Palestince u Gazi, koji su postali žrtve izgladnjivanja, mučenja, pa i masovnih pogubljenja i neselektivne uporabe bombi, dronova i projektila, upozorio je Foreign Policy u analizi Benjamina V. Allisona, povjesničara na Sveučilištu Texas u Austinu, specijalista za vanjsku i nacionalnu sigurnosnu politiku SAD-a od 1945., posebno prema Bliskom istoku i Rusiji.
Prema Allisonovu mišljenju, čini se da postoji ozbiljan problem lanca zapovijedanja za IDF, a tu su još izraelska vojna doktrina i činjenica da je IDF vojska uglavnom sastavljena od regruta. Osim toga, u Izraelu postoji političko okruženje koje zapovjednicima srednje razine daje neobičnu slobodu u akcijama, pri čemu ne trebaju razmišljati o palestinskim civilnim žrtvama. Ponašanje redovne vojske prati retoriku vrha politike. Kako je bivši izraelski vojnik Ori Givati rekao za BBC, "nema nikakvih posljedica zato što izraelske vojnike ohrabruju i podržavaju najviši ministri u vladi", što je u skladu s izraelskom vojnom kulturom koja dehumanizira Palestince i potkopava zaštitu civila kao i izraelski vojni profesionalizam.
Izraelska je vojna doktrina još i prije 7. listopada bila izuzetno tolerantna prema civilnim žrtvama, što je dio doktrine Dahiya (ili Eisenkot) koja je nalagala namjerne, neproporcionalne napade na civilnu infrastrukturu kao sredstvo za bacanje neprijatelja na koljena. Dahiyu je osmislio izraelski zapovjednik Gadi Eisenkot nakon libanonskog rata 2006., a koncept se temeljio na izraelskom razaranju istoimenog naselja u Bejrutu tijekom tog sukoba.
Čini se da izraelska vojska koristi moderniziranu verziju dahiyske doktrine u Gazi. Posljednjih je godina IDF usvojio proaktivniju doktrinu, takozvani plan Tenufa (Momentum), koji se i dalje oslanja na "brzu i masivnu upotrebu sile protiv neprijateljskih sustava", ali u konačnici počiva na sličnim idejama kolektivnog kažnjavanja i nedostatku brige za civilne žrtve. Činjenica je da su nakon 7. listopada smjernice o prihvatljivim civilnim žrtvama značajno olabavljene, što je rezultiralo razaranjem bez presedana. Dodatno, terenski zapovjednici imaju širok prostor, podsjeća Foreign Policy.
Također, usprkos pokušajima Izraela da IDF uobliči kao jednu od najprofesionalnijih vojski na svijetu, ona se najvećim dijelom sastoji od ročnika, zbog tamošnjeg Zakona o obrambenoj službi, zbog čega je bliža ruskoj vojsci nego američkoj. Vojske obveznika poznate su po tome što su manje disciplinirane od svojih profesionalnih armija, što je osjetio SAD u Vijetnamu. Uz veliko oslanjanje Izraela na svoje rezerviste, koji su u pravilu mnogo slabije obučeni od svojih američkih kolega - američki rezervisti moraju trenirati najmanje 38 dana godišnje, a samo šest posto izraelskih vojnih rezervista ispunjava potrebnih 20 dana radnog staža preko tri godine - nije ni čudo što je disciplina značajan problem. U kombinaciji s izraelskim mlađim, slabijim časničkim kadrom od onog u američkoj vojsci, nije iznenađenje što IDF ima problema sa zapovijedanjem i kontrolom.
"Sve ovo dovodi do neizbježnog pitanja: Je li Izrael odgovoran za zločine svog vojnog osoblja?" smatra Benjamin Allison. U odgovoru podsjeća kako neki tvrde da nije i da su zločini počinjeni u Gazi posljedica slučajeva kršenja discipline i/ili pogrešaka. Ali, države su zakonski odgovorne za akcije svojih vojnika, što sugerira da je izraelska vlada neučinkovita u upravljanju trupama, a time i ratom. Stoga im ne treba dostavljati američko oružje, kako zbog rizika da Izrael počini ratne zločine tako i zbog izraelskih postupaka koji bi mogli dodatno proširiti sukob u cijeloj regiji, kao što se vidjelo u travanjskoj eskalaciji s Iranom i tekućoj eskalaciji s Hezbollahom.
Ali, još je lošije ako izraelska vlada ima potpunu kontrolu nad onim što se događa, to jest ako usmjerava ili dopušta te zločine - to je, onda, kršenje međunarodnog humanitarnog prava i ratnih zakona. U svakom slučaju, sve to predstavlja problem za kreatore američke politike koji su nastavili opskrbljivati izraelsku vojsku zbog čega Sjedinjene Države postaju sukrivci u svim kršenjima ljudskih prava koja su počinjena takvim oružjem i zalihama, glasi zaključno upozorenje.