POTRESNA SVJEDOČANSTVA

U dućanima žene rade i plaču, stvari su izmakle kontroli. U trgovinama nema kruha ni vode

“Do prije sat vremena plakala sam, sada sam u boljem stanju. Govorim si da moram sačuvati razum i ne prepustiti se panici”

Viktorija (36):
“Napunila sam rezervoar auta benzinom kako bih bila spremna za odlazak. Ipak, odlučila sam ostati.  Mislila sam kako mogu biti od koristi, pomagati u medicinskim stvarima. Ali moram priznati da  nisam toliko hrabra i jaka. Slomljena sam”

Viktorija (36) nije otišla iz Kijeva. Samo je jednu obalu Dnjipra zamijenila drugom. Lijevu desnom. Njezin je dom u blizini aerodroma koji su Rusi svom silom željeli osvojiti. Također, Viktorija nije željela da joj trudna prijateljica, čiji je muž na radu u inozemstvu, bude sama u trosobnom stanu. Dobro je i to što prijateljica živi u zgradi koju su izgradili Sovjeti prije II. svjetskog rata i ostala je cijela.

- Ako je tada preživjela, ima izgleda i sada. Kada čujemo sirene za uzbunu, sjednemo na pod našeg improviziranog skloništa, hodnika stana daleko od prozora, i čekamo da prođe - kaže.

Do pola pet u petak poslijepodne, u hodnik su išle osam puta. Iza njih su bile dvije neprospavane noći i treća pred njima. Dan ranije, u četvrtak,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 21:20