Posljednja dva mjeseca s ukrajinskog su bojišta stizale vijesti o sporom, ali ipak uspješnom napredovanju ruskih snaga, pogotovo na sjeveroistoku, na potezu Donecka - Harkivska oblast.
Još zimus je ruski predsjednik Vladimir Putin izdao naredbu da se uz ukrajinsku granicu napravi, kako je on to nazvao, "sanitarna zona" da bi se onemogućili upadi, pa i raketiranje pograničnih ruskih područja oko gradova Belgorod i Kursk. Zbog toga je tjednima Harkiv, grad oko 30 kilometara od granice, bio izložen brutalnom raketiranju. Gađani su civilni ciljevi te energetska i vodovodna infrastruktura, a građanima se "preporučivalo" da napuste grad. Rusi su uspjeli zauzeti nekoliko sela i manjih gradova na području Donecka, a onda se dogodio neočekivani obrat. Ukrajinska je vojska probila na nekoliko mjesta "uspavanu" rusku obranu, prešla obrambene utvrde i prvi put nakon dvije i pol godina rata izvršila uspješan prodor na područje Rusije, kod grada Kurska u regiji Sudža, poznatog po jednoj od najvećih tenkovskih bitaka u Drugom svjetskom ratu.
Početkom drugog tjedna kolovoza, u noći s 5. na 6., nekoliko je bataljuna 22. mehanizirane brigade ukrajinske vojske, ojačanih specijalnim snagama i opremom protuzračne obrane (i, moguće, bojnama drugih redovnih brigada), kako navodi ruski neovisni portal Meduza, prešlo rusku granicu u Kurskoj regiji te su se do večernjih sati 7. kolovoza duboko uklinili u rusku obranu, prešavši ruske obrambene fortifikacijske utvrde. Rusko Ministarstvo obrane navodi da je riječ o ukrajinskim snagama ne većim od tisuću vojnika te da su tijekom noći snage protuzračne obrane oborile čak 16 bespilotnih letjelica: 14 iznad Belgoroda i dvije iznad Kurska. No, i prorežimska ruska agencija TASS navodi da su istodobno Ukrajinci napali čak 15 naselja u Kurskoj oblasti. Rusi očito nisu očekivali ovakav ukrajinski prodor - vjerojatno su ih čekali na prilazima sela u Doneckoj oblasti koja su pred "padom" - pa se ispostavilo da su im se suprotstavili s izrazito slabim snagama - pograničnim snagama i pješaštvom uglavnom sastavljenim od ročnika i "teritorijalaca", koji nisu imali ni oklopna vozila, ni dovoljno artiljerije. Ovaj napad u kolovozu ima i moguće simbolično značenje jer je u tom mjesecu 2000. godine nastradala nuklearna podmornica Kursk.
No, kako god, ispada da sve što je rusko zapovjedništvo moglo suprotstaviti neočekivanom prodoru Ukrajinaca jesu zračni udari zrakoplovima i helikopterima te taktički raketni sustav Iskander kojim su gađali ukrajinske kolone. Pogođeno je nekoliko oklopnih vozila ukrajinskih oružanih snaga, ali to nije zaustavilo ofenzivu, a zarobljeno je nekoliko stotina ruskih vojnika. Najmanje jedan ruski helikopter Ka-52 je oboren, navodi dalje Meduza u svojoj analizi.
Od 6. kolovoza vode se borbe u Sudžanskom i Korenjevskom okrugu Kurske oblasti. Ulazak ukrajinskih snaga na ruski teritorij priznali su i u ruskom Ministarstvu obrane, a zazvonilo je na uzbunu i među prorežimskim vojnim analitičarima i blogerima koji već traže krivce. Ukrajinske snage zauzele su plinsku mjernu stanicu Sudža koja je dio infrastrukture glavnog ruskog plinovoda kojim se transportira plin u Europu preko teritorija Ukrajine, a tamo se nalazi i 300-kilovoltni dalekovod. Osim toga, ukrajinske oružane snage brzo su stigle do važne prometnice Rilsk - Sudža u regiji Sverdlikovo gdje su ih napali rusko zrakoplovstvo i operativno-taktičke rakete. Zauzeta su sela Leonidovo i Zeljoni Šljah u blizini te autoceste.
Budući da se na tom pravcu nalazi nuklearna elektrana Kursk, važna za opskrbu zapadnih dijelova Rusije strujom, postavlja se pitanje je li to možda jedan od ciljeva ukrajinskog napada. Name, eventualni pad nuklearke bio bi velik udarac za "energetsku sigurnost" toga dijela Rusije, smatra hrvatski analitičar Tonči Tadić.
Telegram kanal Ribar, blizak ruskome Ministarstvu obrane, tvrdi da su ukrajinske snage, kako kažu, "okupirale" zapadnu polovicu Sudže i preuzele kontrolu nad cestama oko grada, a napreduju i dalje. Doduše, Telegram kanal Sudža Rodnaja 8. kolovoza u jutarnjim satima naveo je da u gradu nema ukrajinskih vojnika, iako su prije nepunih 12 sati tvrdili da je "grad pod kontrolom ukrajinskih oružanih snaga". Prorežimski Telegram kanal Dva majora, inače kritičan prema ruskome Ministarstvu obrane, kako navodi portal Meduza, tvrdi da su se ukrajinske snage približile selu Korenjevo, ali su zaustavljene, a nekoliko drugih tzv. Z-kanala javlja da se vode borbe na prilazima Korenjevu.
Telegram kanal Arhangelsk Specnaz Z piše da Ukrajinci šalju dodatne snage na Korenjevo. Moskovski Komersant, pozivajući se na izvore iz Ministarstva obrane i dužnosnika u Kursku, navodi da je bilo žrtava na ruskoj strani, ali i da je napredovanje Ukrajinaca zaustavljeno. Neki pak izvori, čak i prorežimski, rabe termin da je napad "usporen". Zanimljivo je da nitko ne govori kako su ukrajinske snage "odbačene". Načelnik ruskoga Glavnog stožera Valerij Gerasimov rekao je kako je "cilj Ukrajinaca zauzimanje Sudžanske regije", a neki režimski vojni analitičari navode da Ukrajina ovim napadom želi smanjiti "napetosti na glavnoj liniji bojišta" te zaustaviti kakvo-takvo rusko napredovanje jer se smatra da bi mogli s bojišta povući iskusne vojnike, kako bi zaustavili daljnje ukrajinsko napredovanje u Kurskoj oblasti, te osnažiti svoju pregovaračku poziciju.
Iako u Moskvi tvrde da "kontroliraju situaciju", neki zapadni obavještajni podaci navode da se vode borbe u gradu Sudža, u kojem živi oko pet tisuća stanovnika, udaljenom desetak kilometara od ukrajinske granice. Iako Moskva nastoji umanjiti značaj ukrajinskog prodora, ruski neovisni vojni analitičar Jurij Fjodorov navodi kako je napad izvršen s otprilike dvije brigade, od kojih svaka ima oko 4000 ljudi. On smatra da bi te snage mogle biti sasvim dovoljne za "formiranje mostobrana na teritoriju Rusije gdje nema ozbiljnih obrambenih utvrda ni dovoljno ruskih postrojbi za obranu". Fjodorov je za Deutsche Welle rekao da u samom Kursku ima između deset i najviše 12 tisuća ruskih vojnika. "No, oni su raštrkani i manje osposobljeni za borbu od snaga koje su direktno angažirane u ratu", kaže Fjodorov.
Bijesni Vladimir Putin je ukrajinski napad nazvao "neviđenom provokacijom", ali i ruski prorežimski blogeri i vojni analitičari priznaju da Ukrajinci nastavljaju napredovati dublje u Kursku regiju. Neovisni analitičari navode kako je Putin "istinski zaprepašten" i iznenađen ovim napadom te da će on vjerojatno pričekati s odgovorom da se malo smiri, a neki neovisni ruski analitičari također navode da bi ovo moglo potaknuti stalno tinjajući sukob između bivšeg i sadašnjeg ministra obrane Sergeja Šojgua i Andreja Belousova, pogotovo jer se nastavljaju što uhićenja, što smjene Šojguovih kadrova iz Ministarstva i vojske.
Portal Meduza navodi kako je nakon samo jednog dana borbi zauzet granični punkt Sudža na granici Sumske i Kurske oblasti, a zarobljeno je nekoliko desetaka ruskih graničara. V.d. gubernatora Kurske ovlasti Sergej Smirnov kaže da na terenu vlada kaos i imaju problema s evakuacijom stanovnika, što je, kako navodi ukrajinska Gazeta, znak da ovakav napad nisu očekivali, niti su se za takvo što pripremali. U povodu ovog neočekivanog ukrajinskog prodora, Tonči Tadić kaže "ako su neki vojni analitičari smatrali da je nakon pada Avdiivke krahirala ukrajinska obrana, što onda reći nakon ovoga o snazi ruske obrane". Tadić nadalje navodi da je stvar doista ozbiljna, što dokazuju panični sastanci koje Putin saziva u svom bunkeru s generalima jer, kako se čini, nema odgovor na ovu situaciju. Ovakav napad na svoj teritorij vjerojatno nisu ukalkulirali, smatra Tadić. "U samo 48 sati Ukrajina je zauzela 250 kvadratnih kilometara teritorija Rusije, više nego Rusija u dva mjeseca borbi kod Avdiivke!"
Od 24. veljače 2022. do danas ruska je vojska na pravcu Avdiivka - Horiivka napredovala 29 kilometara, dakle nepunih 30 kilometara u 2,5 godina ratovanja, a u posljednjih 60 dana Rusi su na tom pravcu napredovali 9,5 kilometara i za to su "spržili" 50.000 što mrtvih, što ranjenih vojnika, uz barem stotinjak uništenih oklopnih vozila i jednako toliko uništenih topova. Tim tempom Rusi će dostići Kijev oko 3024. godine, navodi Tadić. Usporedbe radi, 1941. je Wehrmacht zauzeo cijelu Ukrajinu za 60 dana, i to Ukrajinu koju je branilo pola Crvene armije! Cijeli taj džep kod Pokrovska stvoren u 2,5 godina ruskog ratovanja površinom je jednak onom ukrajinskom džepu iz srpnja 2023. u Zaporižji kod Orikhiva iz jednomjesečne ukrajinske ljetne ofenzive koja se smatrala propalom, ističe Tadić.
Nakon što su probile prvu crtu obrane, ukrajinske su snage vjerojatno pokušale djelovati prema obrascu ofenzive Balakleja - Kupjansk 2022. - duž cesta oko Sudže bile su "izbačene" jurišne i diverzantske skupine koje su pokušale dezorganizirati rusku pozadinu i spriječiti približavanje ruske pričuve. Iako se službeni Kijev još nije oglasio o ovoj akciji, šef Ureda predsjednika Volodimira Zelenskog, Mihailo Podoljak, napisao je na X-u da "kako agresor sij,e tako i žanje".
Tonči Tadić pita se koji su ciljevi ovog ukrajinskog napada i zašto je tolika panika u carstvu "kremaljskog patuljka". Prvo, to je zauzimanje što većeg dijela Kurske i Belgorodske oblasti, kao zalog uoči idućih mirovnih pregovora. Drugo, dovođenje u poluokruženje i prekid željezničke i električne mreže prema svim ruskim postrojbama koje prijete Harkivu. Treći razlog, ističe Tadić, jest prisiljavanje Rusije da s istočnog bojišta prebacuje trupe na ovaj pravac.
A ono najvažnije je razbijanje ruske propagande - jako prisutne u hrvatskim i medijima EU - da je Rusija već dobila rat te da Zelenski mora pristati na pregovore pod Putinovim uvjetima. Tadić smatra kako je važno ovim dokazati zapadnim partnerima da Rusija "od drveća ne vidi šumu te da Rusi ne razmišljaju strateški, nego se drže "idiotskih" vizija i političkih zahtjeva Putina. I na kraju dokazivanje građanima Rusije kako je ključna Putinova teza "dajte mi sve ovlasti diktatora, a ja vam jamčim sigurnost" samo šuplja priča jer ih ne može zaštititi ni od Ukrajine, a kamoli od NATO-a, a to je pogubno za njegov ugled u ruskoj i proruskoj javnosti.