U odnosu na 2010. godinu najamnine u EU su u prosjeku narasle za 15,3 posto

Gospodarstva su se oporavila od prošlogodišnje recesije izazvane koronavirusom. Godišnji rast cijena kuća u bogatim zemljama OECD-a dosegao je 9,4 posto u prvom kvartalu, najbrže u posljednjih 30 godina. U SAD-u su cijene kuća u travnju porasle najbržom godišnjom stopom u gotovo 30 godina. Snažan rast nastavio se u Velikoj Britaniji, Južnoj Koreji, Novom Zelandu, Kanadi i Turskoj. Je li svijet pred novim nekretninskim balonom?

Prema podacima OECD-a, od 40 najrazvijenijih zemalja samo u tri je zabilježen pad cijena nekretnina u prvom kvartalu ove godine. To izaziva zabrinutost ekonomista zbog potencijalnih prijetnji financijskoj stabilnosti, piše Financial Times. Cijene nekretnina rastu zbog povijesno niskih kamatnih stopa, zbog toga što su kućanstva uštedjela novac tijekom lockdowna, a mnogi žele više prostora u vrijeme dok rade od kuće.

Niske kamate

Rekordno niske kamate učinile su kupovinu isplativijom, u odnosu na najamninu i druga ulaganja. Zbog pandemije se puno ljudi odlučilo preseliti, često na veća imanja u mirnijim mjestima. Adam Slater, vodeći ekonomist Oxford Economicsa, procjenjuje za FT da su nekretnine u razvijenim zemljama precijenjene za oko 10 posto. Sadašnji rast cijena je jedan od najvećih od 1900. godine, ali nije ni izbliza velik kao uoči financijske krize 2008., koju je izazvao upravo hitri rast cijena nekretnina, potaknut poplavom jeftinih kredita.

Sad je manji kreditni rast, kućanstva su manje zadužena. A i svijet je oprezniji: centralna banka Novog Zelanda svom je mandatu dodala cijene nekretnina, Europska centralna banka zatražila je od Eurostata da u izračun stope inflacije uključi cijene nekretnina.

Prema podacima kineskog portala za nekretnine Juwai IQI, u pandemiji su najviše narasle cijene kuća u Montrealu, Los Angelesu, Aucklandu i Torontu, za više od 30 posto. Za 20 posto porasle su cijene u prvom kvartalu ove godine u usporedbi s prvim kvartalom 2020. u Manchesteru. Istovremeno su pale cijene u nekim od najskupljih gradova svijeta, u Londonu i Tokiju, za 5,8 odnosno 7,4 posto. Za 9 posto porasle su cijene u Lisabonu, za 8 u Berlinu, za 5 posto na Manhattanu i za 1,7 posto u Parizu.

U prvom kvartalu 2021., u usporedbi s prvim kvartalom 2020., na razini EU cijene stanova i kuća porasle su za 6,1 posto. Cijene najma u EU rastu kontinuirano više od 10 godina, a cijene kuća i stanova rastu od 2015. U odnosu na 2010. najamnine su u EU narasle za 15,3 posto, a cijene kuća i stanova za 30,9 posto. Najviše na Islandu i u Estoniji: više od 130 posto poskupjeli su i najam i kupnja.

Otkup stanova

Po Eurostatu, u proteklih 10 godina u Hrvatskoj su najamnine porasle za oko 12 posto, a kupovne cijene za oko 20 posto. U Njemačkoj su cijene kuća porasle kao i u Češkoj i Švedskoj, za oko 75 posto, a najamnine oko 15 posto u prosjeku. Više od polovine Nijemaca živi u unajmljenoj nekretnini, najam jako raste u velikim gradovima, najviše u Münchenu i Berlinu, pa ih lokalne vlasti s nizom mjera pokušavaju obuzdati.

Berlin iščekuje referendum o deprivatizaciji stanova: većina stanova bila je u vlasništvu grada, ali su ih gradske vlasti devedesetih prodale velikim stambenim korporacijama. FT piše o bitki stanovnika Berlina za podnošljivu najamninu: bore se da grad otkupi 240.000 stanova.

Peticijom sa 350.000 potpisa traže da grad izvlasti sve koji imaju više od 3000 stanova u vlasništvu. O tome će odlučiti na referendumu koji će se održati istovremeno s općim izborima 26. rujna. Prema anketama, gotovo polovina stanovnika Berlina podržava izvlaštenje stambenih divova poput Vonovije i Deutsche Wohnena.

Korporativni vlasnici stanova za iznajmljivanje rastu diljem Europe, piše FT, jer najveći ulagači u nekretnine traže stabilan prihod. U usporedbi s onima u SAD-u još su uvijek mali. U EU je gotovo četvrtina kućanstava živjela u unajmljenom smještaju po tržišnim cijenama u 2019. godini, posljednji su dostupni podaci Eurostata. U Berlinu u najmu živi 86 posto stanovnika, a stanarine su u starim stanovima porasle za čak 43 posto u posljednjih pet godina.

Između 2011. i 2020. vlasnici su renovirali i prodali 125.000 berlinskih stanova: isele stare stanare, renoviraju stan i prodaju ga po bitno višoj cijeni. Lani je rekordnih 19.310 stanova nestalo s tržišta najma. Stanova nema, a pritisak je velik jer se svake godine doseli 50.000 ljudi.

Inicijativa za eksproprijaciju temelji se na članku 15. njemačkog ustava koji kaže da "zemljište, prirodni resursi i sredstva za proizvodnju" mogu biti vraćeni u javno vlasništvo, uz naknadu. Na izbore mora izaći barem četvrtina birača s pravom glasa i dati većinu glasova "za". I, ako prijedlog prođe, očekuje se žestoka bitka.

FT prenosi da bi, prema procjenama berlinskih dužnosnika, vlasnicima stanova trebalo isplatiti oko 36 milijardi eura. Aktivisti smatraju da bi pošteno bilo isplatiti im između 8 i 18 milijardi eura. Riječ je eksproprijaciji velikih financijskih korporacija, nitko to dosad nije učinio, kaže urbana sociologinja s Cambridgea Joanna Kusiak, berlinska aktivistica.

Prošle je godine Berlin nametnuo ograničenje rasta stanarine, ali je Ustavni sud nedavno poništio taj zakon, uz obrazloženje da je to u ovlasti savezne vlade. Time je potaknuo nacionalni pokret za određenje maksimalne stanarine na državnoj razini. Stanovanje nije luksuz, to bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo, poručuju berlinski aktivisti.