U ovaj ukrajinski grad nikad nije pala bomba, priča se da je to zbog dogovora Putina i Orbana

Kafići, barovi i restorani na šetalištu uz ukrajinsku rijeku Už otvoreni su do kasno u noć i prilično su prometni. Iako se Užgorod nalazi u zemlji koja se posljednjih godinu i pol dana brani od ruske invazije, njezini stanovnici ne osjećaju preveliki strah, a u domove ih tjera hladnoća, a ne zvuk sirena za uzbunu.

Užgorod, upravno središte Zakarpatske oblasti, smjestio se na samom jugozapadu Ukrajine. To je jedini glavni grad neke ukrajinske oblasti u kojem nema policijskog sata i koji nije pogođen niti jednim ruskim projektilom.

Ljubitelji teorija zavjere kažu da je razlog izostanka raketnih napada na Zakarpatje dogovor Orbana i Putina. Međutim, sami stanovnici Zakarpatja smatraju da je pravi razlog nedostatak strateških objekata u regiji i blizina nekoliko država članica EU i NATO-a.

Užgorod se nalazi na samoj granici sa Slovačkom, a od Mađarske je udaljen oko 30 kilometara. Povijest grada seže u 9. stoljeće. Drevni Užgorod često se nazivao "prozorom u Europu" jer se nalazi u srcu Zakarpatja, a njegov položaj i multikulturalni utjecaj učinili su ga jednim od najatraktivnijih mjesta u zapadnoj Ukrajini. Bio je pod mađarskom kontrolom od 11. do kasnog 17. stoljeća, kada je pripao Austro-Ugarskoj Monarhiji. Postao je dijelom Čehoslovačke 1919., zatim Mađarske 1938., a potom Sovjetskog Saveza tijekom Drugog svjetskog rata. Baš kao što je istočna Ukrajina gledala prema Rusiji, Užgorod je nakon Drugog svjetskog rata imao oči čvrsto uprte prema Zapadu. I prije sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu, bio je to grad slastičarnica, kafića i restorana.

"Ovdje se sve odvija tako sporo i tiho. Ljudi usporavaju zbog pješaka i strpljivo čekaju na blagajnama da im vrate sitniš. Čak govore tiše nego tamo odakle smo mi. Ljudi ovdje žive u raju, a toga nisu ni svjesni", ispričala je za Spiegel učiteljica Elena, koja je u ljeto 2022. pobjegla u Užgorod iz Hersona sa svojim unukom.

Od samog početka ruske invazije, brojni Ukrajinci pobjegli su iz Mariupolja i Harkiva ovdje, a mnoge tvrtke iz Kijeva preselile su svoja sjedišta upravo u Užgorod. Ovdje dolaze cijele obitelji, a posebno muškarci koji ne smiju napustiti zemlju. Na početku rata stanovništvo je skočilo sa 110.000 na 150.000 u samo jednom tjednu. Sada je, prema neslužbenim podacima, njegova populacija narasla na 400.000 do 500.000 i gotovo je nemoguće pronaći mjesto za iznajmljivanje. Cijene na tržištu nekretnina u Zakarpatju značajno su nadmašile one u Kijevu od početka sveobuhvatne invazije, budući da su bogati Ukrajinci spremni platiti više za najam nekretnina u jednoj od najsigurnijih regija Ukrajine. Potražnja za nekretninama u Užgorodu je ogromna.

Valentin Štefanyo, najpoznatiji slastičar u Užgorodu, školovao se u Francuskoj i predstavljao Ukrajinu na svjetskom prvenstvu slastičara 2008. Godinu kasnije vratio se u rodni Užgorod i sa sestrom otvorio slastičarnicu Štefanyo. Svakog dana u njihovoj slastičarnici ljudi uživaju u okusima makrona, meringuea od bademovog brašna, voćnih tornjeva i raznih slastica od marcipana. U blizini Štefanya smjestili su se espresso bar Byron, Cafe Tokyo i irski pub Egan.

Rat ovdje stiže samo zaobilaznim putem, kroz priče muškaraca koji su pobjegli s prve crte bojišnice. Ljudi ovdje kažu da nisu upoznati s ratom, ali to nije istina. Rat do njih možda ne stiže u obliku potmulog fijuka raketa, ali se manifestira tužnom pjesmom koja dopire iz automobila. Pogrebna kola s vojnicima voze kroz glavnu ulicu gotovo svaki dan. Tada zasvira pjesma "Pače pliva Tisom, narodna pjesma iz Zakarpatja koja je postala rekvijem za pale borce. "Uvijek je puštaju. Živimo na devetom katu, ali je svaki put čujemo", govori Elena iz Hersona. Groblje u Užgorodu odavno je postalo premalo za tijela svih muškaraca koji su poginuli u ratu pa je obližnja livada prenamijenjena u vječni dom vojnika.

Ali kada bi pitali građane Užgoroda kakva je situacija u zemlji, popularan odgovor bio bi "normalna". Užgorod je oličenje ambivalentnosti prema ratu. Ukrajinci smatraju da normalnost treba održati bez obzira na cijenu i ne žele dopustiti da ih svakodnevne ratne strahote uzdrmaju jer bi to bilo ravno kapitulaciji pred neprijateljem.

"U proljeće 2022. svi smo osjećali egzistencijalnu prijetnju. Danas se opasnost od ruskih raketnih napada nije smanjila. Ali možete potpuno pobjeći u iluziju alternativne stvarnosti", napisao je nedavni vojni kapelan Andrij Zelinski za Ukrajinsku Pravdu.

Profesor sociologije i filozofije pri Sveučilištu Užgorod Fedir Shandor odmah nakon početka invazije dobrovoljno se prijavio za vojnu službu i ubrzo se našao na prvim linijama fronta u Donbasu. Nakon što je ranjen, Šandor je postao zadužen za "vojno-civilnu suradnju", odnosno za vraćanje mrtvih vojnika kući, prevozeći ih diljem zemlje. "Mogu razumjeti zašto ljudi žele sve to izbjeći, i ja volim dokolicu Užgoroda. Ne smeta mi što mladi piju cijelu noć. Zapravo, borim se za takav način života! Ali ponekad morate biti spremni umrijeti za način na koji želite živjeti", zaključio je Šandor.