Više od dvije i pol godine prošlo je otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu. Osim što Kremlj i njegov lider Vladimir Putin sasvim sigurno nisu očekivali da će se "specijalna vojna operacija" pretvoriti u dugotrajni rat iscrpljivanja, vjerojatno ih je zatekla i oštra reakcija Zapada koji je Rusiju izložio nizu ekonomskih i političkih sankcija.
Usprkos tome, rusko gospodarstvo nije propalo nego raste, nezaposlenost je nikad manja, plaće nikad veće, ali manjak radnika, inflacija i nabujala vojna potrošnja ozbiljno prijete ekonomskoj stabilnosti na srednji i dulji rok. Što se politike tiče, Putin i njegova vrhuška čine se naoko nedodirljivi, podrška naroda je na papiru velika, ali cijeli sustav u sebi zapravo ima ugrađene nedostatke koji bi brzo mogli zemlju okrenuti naglavačke.
O tome kakvo je danas stanje u Rusiji, koliko je režim stabilan, koliko "diše" narod i koliko su vojna i socijalna potrošnja na ovim razinama održivi na duge staze, govori politički analitičar i bivši veleposlanik Republike Hrvatske u Rusiji, Božo Kovačević. Ispod možete pogledati cijeli video podcasta, a u tekstu smo istaknuli najzanimljivije dijelove.
Podcast možete pogledati ispod
- Rusija je autokratska država s predsjedničkim ustavom, a kojeg je predložio još Boris Jeljcin, i u okviru kojeg predsjednik ima jako velike ovlasti. A sam predsjednik Putin je još u svom prvom mandatu uveo neke institucije koje nisu propisane ustavom, a kojima je zapravo proširio svoje ovlasti, kaže na samom početku emisije Kovačević i ističe da je Rusija zapravo centralizirana država, a ne federacija kako to sugerira ime države (Ruska Federacija, op.a.).
Osim Putina, kao najmoćnije ljude u današnjoj Rusiji Kovačević navodi Nikolaja Patruševa, savjetnika predsjednika Putina, bivšeg šefa FSB-a i bivšeg šefa Vijeća sigurnosti Rusije, te Igora Sečina, ruskog oligarha i šefa državnog energetskog diva Rosnefta.
- Svi ostali su drugorazredni igrači čije karijere potpuno ovise o Putinu. Pa i sam premijer Mišustin je dugo na taj poziciji budući da je njegov javni profil neprimjetan. No, ne treba zaboraviti da ako Putin postane onemogućen u obavljanju svoje dužnosti, po ustavu je premijer taj koji ga nasljeđuje, objašnjava naš sugovornik i dodaje kako zasad nema indicija da je Putin spreman predati vlasti ikome, zbog čega oni koji se bave "proricanjem" budućnosti smatraju da ako se to i dogodi, neće nužno biti dobrovoljno.
- Mnogi smatraju da je nužna pretpostavka za eventualni budući demokratski put Rusije demontaža vojno-obavještajnih struktura koje vladaju iz sjene, a koje nisu razmontirane raspadom SSSR-a. Ali pitanje tko to može napraviti, budući da baš te strukture vladaju zemljom i njihov je utjecaj danas već nego li je bio u zadnjim godinama Sovjetskog Saveza.
Moguća i repriza 1917.?
Usprkos tome, Kovačević smatra da je vlast u Rusiji zapravo krhka i vezana je uz popularnost jedne osobe - predsjednika.
- Ako bi Putin pao i bio smijenjen, njegova popularnost bi se svela možda i na nulu, budući da su sadašnja istraživanja rađena u autokratskom sustavu u kojem ljudi itekako razmatraju što je za njih korisnije odgovoriti na upitnicima, a to ne mora biti ono što doista misle. Jedina prava opozicija Putinu je zapravo unutar sadašnjih struktura vlasti, budući da je legalna oporba eliminirana pa njenu pravu snagu nije moguće odrediti. Zbog toga je stanje u današnjoj Rusiji usporedivo s onim u zadnjim godinama Ruskog Carstva. Budite sigurni da bi u siječnju 1917. u hipotetskoj anketi na pitanje tko će upravljati državom na kraju godine jednoznačni odgovor bio car. U veljači bi odgovor vjerojatno bio povezan s nekom od tada aktualnih stranaka, ali nitko ne bi spomenuo boljševike. Ja mislim da ta mogućnost postoji i u današnjoj Rusiji - dakle, da nakon poremećaja ili sukoba u vrhu vlasti dođe do neke privremene vlade koju bi naslijedila vlada koju danas nitko ne može predvidjeti (a možda i uz pomoć inozemstva).
Kao najozbiljniju opozicijsku figuru Putinu u 21. stoljeću Kovačević ističe Borisa Nemcova, dok za Navaljnog kaže da nikad nije bio taj kalibar vođe i zapravo je bio ruski etnonacionalist.
- Zbog toga su Nemcova i ubili 2015. godine. Sjetite se da je on nakon okupacije Krima organizirao zajedničke rusko-ukrajinske mitinge protiv rata, a bio je i jedini političar od formata koji je imao političku bazu i neko iskustvo upravljanja. Danas je možda potencijalni lider opozicije tek Vladimir Kara-Murza, svojedobno blizak suradnik Nemcova s jasnim demokratskim programom.
Položaj u svijetu i odnos s Kinom
Kad je u pitanju vanjskopolitički status Rusije, Kovačević napominje da bi Moskva i dalje htjela biti "jedna od najvećih sila na svijetu".
- Ona samu sebe tako predstavlja i građani Rusije cijene onu vlast koja ju nastoji održati kao velesilu. To je i jedan od razloga za Putinovu visoku popularnost, a sama ruska vlast zapravo želi da joj se u svijetu prizna onaj status koji je u vrijeme Hladnog rata imao SSSR. A jasno je da suvremeni Zapad to ne priznaje, što je i dio ideološkog opravdanja Rusije za pokretanje rata protiv Ukrajine, napominje naš sugovornik i dodaje da se današnja Rusija pokušava legitimirati kao antizapadna i antieuropska sila. Što je paradoks, budući da je u vrijeme Sovjetskog Saveza ipak figurirala kao dio Europe. S druge strane, mnoge države diljem svijeta nezadovoljne su onim što percipiraju kao "novi zapadni kolonijalizam" te među njima Rusija nalazi podršku. U Moskvi ipak vide kakvog-takvog saveznika u suprotstavljanju Zapadu. Zato Rusija ima pristalice u nekim afričkim i južnoameričkim državama, dok u bivšim članicama SSSR-a, poput srednjoazijskih zemalja, vlada ipak manji entuzijazam prema Moskvi. One su svjesne da bi okupacija Ukrajine otvorila sličan scenarij i prema njima pa traže neke druge saveznike, od Kine pa čak i SAD-a.
A kad je u pitanju odnos Rusije s Kinom, koja ju je zapravo "skinula" s mjesta druge sile svijeta, Kovačević smatra da je Peking tu "stariji partner".
- Amerikanci već dugo vremena Kinu gledaju kao glavnog rivala, dok je Rusija s njihovog stajališta nepromišljenom invazijom na Ukrajinu zapravo već "riješila" svoj status. Peking se pak prema Rusiji ponaša po jednostavnoj logici - neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Kako je Rusija Zapad deklarirala kao svog neprijatelja, time se deklarirala kao kineska saveznica. No, Kina pritom Rusiji ne tolerira bilo kakvo ponašanje. Imajte na umu i da Kina velike teritorije u Rusiji, usporedive s veličinom Ukrajine, ima pod koncesijom zbog gospodarske eksploatacije. Ako se kroz poslovne aktivnosti tamo doseli desetak milijuna Kineza, a Rusija oslabi zbog rata u Ukrajini, ili ga čak izgubi, može se čak otvoriti i pitanje aneksije tog teritorija. Neki kremljolozi predviđaju da bi gubitak rata u Ukrajini doveo do raspada Rusije i da će trans-uralska Rusija postati najveća pokrajina u okviru Kine. To su, dakako, samo predviđanja, ali su u optjecaju.
Ruska ekonomija
U drugom dijelu emisije osvrnuli smo i na rusku ekonomiju, koja se usprkos nizu zapadnih sankcija (njih više od 19.500, od čega je većina doduše protiv pojedinaca) i općem egzodusu zapadnih kompanija snašla mnogo bolje nego se očekivalo. Tako je nakon pada BDP-a od 1,2 posto 2022. (neki su tada licitirali s mnogo većom katastrofom), iduće godine porastao je za 3,6 posto, dok se za 2024. predviđa rast između 3,5 i 4 posto. Riječ je, naravno, o ruskim službenim podacima, ali koje u nedostatku boljih preuzimaju i MMF i Svjetska banka. Također, zahvaljujući ratu i drastično povećanoj vojnoj potrošnji/proizvodnji (koja je premašila 7 posto BDP-a i raste) poslodavci očajnički traže nove radnike zbog čega dižu plaće kao nikad, a sve je rezultiralo i rekordno niskom nezaposlenošću. S druge strane, inflacija buja (9 posto prema zadnjim podacima), Središnja banka Rusije digla je kamatnu stopu na ogromnih 19 posto, a prinosi na državne obveznice s dospijećem od 10 godina trenutno su viši od 15 posto.
- Neposredno nakon pokretanja rata Rusija je uspjela pronaći alternativna tržišta za svoje glavne izvozne artikle - energente. U manjoj mjeri nego što je to Moskva očekivala to se odnosi na Kinu, ali zato je neočekivano iskočila Indija. Osim inflacije problem za Rusiju je radna snaga, naročito ona visokokvalificirana. Dugoročno gledano Rusija se može susreti s nizom tehnoloških problema, poput nedovoljnog ulaganja u postrojenja za preradu nafte, a koji će imati ekonomske posljedice. Ako i ne doživi poraz na bojnom polju, zemlja će biti osuđena na stagnaciju, smatra Kovačević.
Kad je u pitanju zaobilaženje sankcija, naš sugovornik ističe da tu pomoć Rusiji daju strukture u bivšim sovjetskim republikama.
- Osim toga, i na Zapadu postoje oni poput Viktora Orbana i Roberta Fica koji ne slijede dogovorenu politiku. Također, treba istaknuti da su sve te silne sankcije suprotne pravilima Svjetske trgovinske organizacije i Povelji UN-a. Samo Vijeće sigurnosti UN-a može donosi te odluke, a budući da nije, Zapad dijelom zbog toga gubi podršku u trećim državama. A osim što će sankcije imati i vrlo nepovoljan učinak na Rusiju, imat će negativne posljedice i na Zapadu. Između ostalog i zbog poljuljanog povjerenja u zapadne institucije, govori bivši veleposlanik RH u Rusiji.
Dugi rat
Rasprava o današnjoj Rusiji nije mogla proći i bez osvrta na rat u Ukrajini, koji sad traje već dvije godine i 7 mjeseci.
- Neuspjeh blitzkriega u Ukrajini bio je užasan udar za rusku političku elitu i otad počinje intenzivno zanemarivanje stvarnosti. Najavljena je "specijalna vojna operacija", a danas je to rat koji se vodi čak i na ruskom teritoriju (Kurska oblast, op.a.). Već sama činjenica da je odluka o napadu donesena na temelju pogrešnih obavještajnih podataka i procjena trebala je uvjetovati promjenu pristupa ratu, ali Moskva usprkos tome i dalje postavlja ultimativne zahtjeve, ponašajući se kao sila koja je pobijedila. Odlukom da se sad napadne i ruski teritorij Zelenski je vrlo neugodno iznenadio Rusiju, ali i svoje saveznike koje je stavio pred gotov čin. A što se saveznika tiče, valja podsjetiti da je cilj NATO-a, SAD-a i kolektivnog Zapada nanijeti strateški poraz Rusiji. Kako? Tako da Ukrajina ratuje, a Zapad je pomaže. No, zbog uspona snaga koje su sklone Rusiji, u koje spada i mogući budući predsjednik SAD-a Donald Trump, Zelenski je shvatio da bi ga se moglo gurnuti u pregovore u kojima se Ukrajinu neće ništa pitati. Zato se bacio u akciju u Kursku kako bi, s jedne strane, upozorio Zapad da moraju računati i na Ukrajinu, dok s druge strane drži teritorij u Rusiji koji bi potencijalno mogao poslužiti i za zamjenu u nekim budućim pregovorima. No, to će sve ovisiti i o zbivanjima na bojnom polju i u samoj Rusiji, ističe Kovačević koji primjećuje u Kremlju znakove nervoze zbog situacije u Kursku.
- Mislim da Putin nikad neće pristati na pregovore o ruskom teritoriju, nego će prije toga nastojati izbaciti ukrajinske trupe iz Kurska, govori Kovačević i još jednom ističe nespremnost ruskih političkih elita da se suoče sa stvarnošću.
- Oni će ratovati neovisno o tome što bi taj rat mogli izgubiti, poentira.
Održivost gubitaka i intenziteta ratovanja
Prema procjeni portala Oryx, koji skuplja vizualne potvrde o uništenju težih/značajnijih komada vojne tehnike u ratu u Ukrajini, ruske snage dosad su ostale bez njih gotovo 18.000 (veliki su i gubici Ukrajine, skoro 6600 komada vojne opreme). Izbrojano je tu dosad gotovo 3400 uništenih, oštećenih i preotetih tenkova, više od 1000 haubica, 128 borbenih aviona, 144 helikoptera i tako dalje. Pritom je dosta te opreme reaktivirano iz starijih sovjetskih skladišta koja su danas, prema raznim procjenama koje se temelje na satelitskim snimkama otvorenih skladišta oružja diljem Rusije, 30 do 50 posto manja nego što su bila prije invazije. Mnogo su strašniji ljudski gubici. Amerikanci smatraju da su Rusi dosad izgubili 350.000 vojnika (ubijeni, ranjeni, nestali i zarobljeni), Britanci kažu čak 610.000, sami Ukrajinci kažu više od 635.000, dok je BBC Rusija, u suradnji s Mediazonom, poimence izbrojao više od 70.000 ubijenih ruskih vojnika (smatraju da je prava brojka možda i dvostruko veća). Opet, i ukrajinski gubici su sasvim sigurno golemi (u stotinama tisuća vojnika, Zelenski je u veljači 2024. priznao 31.000 ubijenih), ali ove brojke tjeraju na pitanje koliko dugo Rusija može voditi ovakav rat iscrpljivanja, naročito kad se uglavnom oslanja na vojnike na ugovor koje privlači plaćama koje su i do pet puta veće od prosječnih. Prema nekim procjenama, njih 20 do 30 tisuća svakog mjeseca ulazi u vojsku, bez da je prava mobilizacija ikad provedena (djelomična je bila krajem 2022.).
- To ne može ići u nedogled. Vidite to i po tome da se Rusija sve više oslanja na plaćenike iz drugih država, a pritom Putin odbija provesti mobilizaciju. Također, država koja želi biti supersila ne može ni sadašnji intenzitet ratovanja održati bez uvoza iranskih dronova i bez uvoza municije iz Sjeverne Koreje. Što se pak tiče sovjetskih resursa, oni su zastarjeli. Osim toga, i kadrovska baza u ruskoj vojsci se osipa. A dugoročno im ne idu u prilog i vrlo nepovoljni demografski trendovi s visokim stopama mortaliteta i niskim stopama nataliteta - pritom tu treba istaknuti i da je sve manje etničkih Rusa, što bi u nekoj daljnjoj budućnosti moglo rezultirati pojavom oružanih separatističkih pokreta koji su etnički definirani, poput Tatarstana, Čečenije, Burjatije... O svim tim scenarijima vlasti u Rusiji treba voditi računa, a broj nepoznanica tu samo raste, zaključuje Kovačević.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....