'U Siriji djeca na svojim tijelima nose tragove mučenja'

Du'aa ima 18 godina i trenutačno živi u centru za raseljene osobe u glavnom gradu Sirije, Damasku. Zajedno s majkom i ocem te dvoje braće i još dvije obitelji nastoji preživjeti vjerojatno najteže trenutke u svom životu u jednoj bivšoj školi koja je pretvorena u centar za raseljene osobe. Unatoč strahotama, Du'aa je odlučila ne odustati od svojih snova. Iako je izgubila tri godine školovanja, sada svaki dan u podrumu zgrade u kojoj živi redovito polazi nastavu. I trud se isplati. Zajedno s prijateljicom Fatimom, najbolja je u razredu! Nije joj lako jer živjeti u prostoriji sa 14 drugih ljudi znači i teško pronaći mir za učenje. Njezina je želja da se čim prije vrati u svoje rodno mjesto i tamo počne raditi kao učiteljica.

Du'aa je, unatoč svemu, zapravo imala sreće. Sa svojom je obitelji uspjela pobjeći i skloniti se, barem zasad, na sigurno. Njezinu sudbinu ne dijeli i više od pet stotina sirijske djece koja su ubijena tijekom više od 20 mjeseci trajnog nasilja koje je zahvatilo tu zemlju, u nas uglavnom poznatu po naftnim poljima domaćih kompanija.

Tragovi mučenja na dječjim tijelima ukazuju na okrutnost toga sukoba, a brojnoj djeci djetinjstvo je bespovratno ukradeno. Fizičko i seksualno zlostavljanje pa i zatvaranje djece, dio su tragične dječje stvarnosti, a tomu se, barem zasad, ne nazire kraj. Brojna djeca nestaju bez traga, a ona djeca koja ove trenutke proživljavaju sa svojim obiteljima u Siriji gledaju kako im ubijaju prijatelje i rođake.

U izbjegličkim kampovima djeca prepričavaju svoje doživljaje. Stotine psihologa i socijalnih radnika nastoji pomoći izbjeglima u Turskoj, Libanonu, Jordanu i Iraku zaliječiti traume koje ostavljaju “nevidljive” ožiljke.

Poziv u pomoć sirijske djece kao da još nije dovoljno glasan. Najnevinija ljudska bića trenutačno plaćaju najskuplju cijenu nasilja u Siriji.

Ali nije vrijeme i trenutak za beznađe. To vidimo i iz priče mlade Du'ae koja unatoč svakodnevnom granatiranju radi na svojoj budućnosti, vjerujući kako će doći neki bolji dani. Zato ni svijet ne smije odustati od Sirije i njezinih nevinih žrtava.

Svatko tko se osjeća pozvanim, može pomoći. Humanitarna pomoć se prikuplja i stiže. Tu su problemi, ali i rješenja. U izbjegličke kampove redovito stižu hrana, voda, lijekovi, topla odjeća i deke, a katkad se u tom paketu zateknu knjige i bilježnice. Djeci u pomoć stižu i učitelji i odgajateljice za najmlađe. Gotovo je jednako važno osigurati hranu, piće i sklonište kao i psihosocijalnu podršku. Ta će djeca jednoga dana biti budućnost Sirije i zato je važno poslati im ne samo pomoć nego i poruku podrške, solidarnosti i ljudskosti kako bi i sama jednoga dana imala prilike izrasti u ljude koji neće ubijati, mučiti i zlostavljati druge. Tu priliku dugujemo preživjelima, istovremeno tugujući za svakim djetetom koje je nevino stradalo u bezumlju sirijskog sukoba.

* informacije o pomoći djeci na: www.unicef.hr.