Sredinom studenog pojavile su se prve informacije prema kojima se, iako situacija tada još nije bila potpuno jasna, da je Rusija pokrenula niz napada na spoju regija Doneck i Zaporižja, na donedavno relativno mirnom jugu Ukrajine. Prema tim izvještajima, ruska vojska je značajno napredovala kod Velike Novoselke, a njezine postrojbe su prodrle oko tri kilometra u dva područja - kod Rovnopolja i Novodarovke - a rusko ministarstvo obrane je objavilo da su njihove snage čak i osvojile Rovnopolj.
No sada The Economist, čija je ekipa posjetila ukrajinske postrojbe u Zaporižji, javlja da se ukrajinski borci tek pripremaju za očekivanu rusku ofenzivu u toj regiji. Prvi čije svjedočenje prenose je vojnik predstavljen kao Griša, koji je nakon deset dana provedenih u rovovima kod Robotina, krenuo na odmor. Ovaj 36-godišnji pripadnik pješaštva iz ukrajinske 65. brigade govorio je nakon što je prehodao sedam kilometara od svojeg položaja, vukući sa sobom 60 kilograma opreme, uključujući sustav za elektronsko ometanje i veliki paket baterija, što je vitalni alat za svakoga tko operira na nebu Zaporižje gusto posuto dronovima.
Godine 2023. godine, tijekom razočaravajuće neuspješne ukrajinske protuofenzive, svaki četvorni metar tog terena bio je tema svjetskih naslovnica. Sada Rusi uzvraćaju, a na to se puno manje obraća pažnja. "To je ono što se događa. Vidi se. Dolaze - pužu, gore i preko, pokušavajući probiti bilo kakav put", priča Griša.
Ukrajinska obavještajna služba vjeruje da se Rusija priprema za odvažan napad na grad Zaporižju, 30 kilometara od prve linije. Kada točno Rusi kreću, nikome nije jasno, ali ima nekog smisla - kao jedno od tri preostala središta teške industrije u zemlji, glavni grad ove regije i dalje je ključan za opstanak Ukrajine kao funkcionalne države. Krajem 2022. godine, ruski vođa Vladimir Putin proglasio je cijelu regijom ruskim teritorijem - unatoč tome što je kontrolirao samo njezinu jednu trećinu - nakon lažiranog referenduma na kojem ljudi grada Zaporižja nisu glasali.
‘Kao da upravljam dječjim vrtićem‘
Dva su mjeseca ruski projektili i navođene bombe padali na grad, uništivši 1500 domova, a i prve linije sada su ponovno aktivne. Ukrajinski glasnogovornik upozorava da bi 130.000 ruskih vojnika uskoro moglo biti poslano u bitku.
Ipak, nisu svi ukrajinski vojnici uvjeren da je napad neizbježan. Pukovnik Oleksij Hilčenko, zapovjednik Spartana, brigade za brzi odgovor, nedavno raspoređene u Zaporižji, smatra da su ruske snage vezane na drugom području. Tvrdi da su Rusi planirali poslati dvije divizije (20 do 30 tisuća vojnika) u početni napad, no da je polovica preusmjerena u rusku regiju Kursk kako bi ojačali protuofenzivu protiv ukrajinskih snaga koje su djelomice okupirale to područje početkom kolovoza.
Zapovjednik bataljuna 118. brigade, koja upravlja jugozapadnom obranom regije Zaporižja, kodnog imena Lemberg (njemački naziv za ukrajinski grad Lavov, op.a.) slaže se s takvim procjenama. "Još nisu spremni za udar, ali kada budu, prvi udarac će biti najteži", kaže Lemberg.
No unatoč ovim procjenama, Kijev ništa ne želi prepustiti slučaju i riskirati. Nove utvrde grade se u prstenovima koji se šire od glavnog grada regije. Radi se temeljito - postavljaju se minska polja, inženjerijske prepreke i konstrukcije od betona i željeza - za razliku od puno kaotičnije slike u susjednoj pokrajini Doneck, mjestu još uvijek najžešćih borbi.
Tamo se Rusi kreću brže nego u bilo kojem trenutku od prvih dana invazije. Učeći na greškama iz 2022. godine, ruski zapovjednici razvili su sumornu formulu koja funkcionira - dronovi, elektroničko ratovanje, navođene bombe iz zraka, nemilosrdne zapovijedi i valovi ‘mesnih napada‘ pješaštva. Pogodili su Ukrajinu tamo gdje je najslabija, presijecajući linije opskrbe i okružujući ciljeve, umjesto da udaraju izravno kao što su nekada činili. Istovremeno, gube čak 1500 vojnika dnevno u svojoj ofenzivi koja traje već godinu dana. No Rusija još uvijek više vojnika regrutira nego što ih gubi. "Oni nikada neće imati problema s ljudstvom", kaže pukovnik Hilčenko. "Oni guraju ljude u dugove, u kredite i prisilit će ih da se bore za njih. Neće stati", dodaje.
Problemi Ukrajine se u međuvremenu pogoršavaju uglavnom zbog problema s manjkom ljudstva. Vojsci je odavno ponestalo regruta koji su voljni ići u borbu, a njezina mobilizacijska kampanja ne uspijeva - regrutirane su jedva dvije trećine od ciljane brojke. Jedan visoki ukrajinski dužnosnik rekao je kako ga brine da bi situacija mogla do proljeća postati nepopravljiva.
Još je veći problem je kvaliteta novoregrutiranih boraca. Zapovjednik bataljuna 65. brigade, kodnog imena Šuma, kaže da su ljudi koje sada šalje stožer vojske uglavnom prestari ili nedovoljno motivirani da bi bili visoko korisni. Svi osim nekolicine stariji su od 45 godina. "Šalju mi dečke od 50 i više, s liječničkim izjavama koje govore da su previše bolesni da mogu služiti", kaže Šuma. "Ponekad se čini kao da upravljam vrtićem, a ne borbenom jedinicom", dodaje.
Posjet poligonu brigade dobrim dijelom potvrđuje zapovjednikove riječi, piše Economist. Regruti su ovdje zbog ‘koordinacije‘, formalnog uvođenja u svoje jedinice. To je zadnja faza priprema prije odlaska, u roku od nekoliko dana, prema frontu.
‘Gotovo me više nije briga‘
Najnoviji među regrutima je Grigorij, 51-godišnji bivši radnik iz središnje regije Poltava. Ima dioptriju plus 9. Kaže da je bio iznenađen kao i svi drugi kad su ga unovačili - nije očekivao da će mobilizirati nekoga tko je napola slijep. Grigorij se, naravno, teško nosi s fizičkim zahtjevima jer samo hodati s pancirnim prslukom je dovoljno teško. No zato se navikao rukovati vatrenim oružjem. "Svatko može pucati", kaže on.
Naširoko se procjenjuje da je situacija na prvim linijama jednako teška kao i u bilo koje vrijeme od ranih dana rata, a mnogi strahuju da bi uskoro moglo biti neizbježno značajno ukrajinsko povlačenje. Za sada, prijetnja drži vojnike u Zaporižji fokusiranima. Kažu da se sjećaju zločina koji su uslijedili nakon ruskog napredovanja i okupacije. Iskustvo otpora ipak nešto vrijedi.
Koliko god Ukrajina bila slaba, Rusiju je ipak moguće pobijediti, uvjeren je zapovjednik Šuma. Kao dokaz navodi zasjedu u veljači, kada je njegov bataljun sam uništio mehaniziranu kolonu od dva više od 20 ruskih vozila. "One koji kažu da smo sje***i, pitam kad Ukrajina nije sje***a?", kaže on.
No sustavna slabost Ukrajine očito uzima danak u moralu njezinih boraca na prvoj liniji. Bez nade za rotaciju ili demobilizaciju, neki od nekoć najpredanijih sada se pitaju je li možda prekid vatre jedini izlaz. Časnik brigade koji vodi obuku novih vojnika, kodnog imena Čečen, kaže da je odlučan boriti se do kraja. "Predaja teritorija tim odvratnim ljudima nije jamstvo da će to prestati", kaže Čečen. Ipak, priznaje da manje vojnika nego ikad dijeli njegovu odlučnost. Nije više čak ni 50:50, nego 30 naspram 70.
Zapovjednik Lemberg situaciju opisuje još jasnije i grublje. "Godine 2022. bio sam spreman rastrgati Ruse zubima", kaže on. "U 2023. samo mi je trebao odmor. Ove godine? Gotovo da me nije bilo briga", zaključio je Lemberg.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....