Ukrajinci dobili niz loših vijesti, no ima i jedna dobra: ‘Ovo će ozbiljno naštetiti Rusima‘

Utorak 9. siječnja 2024. ujedno je 685. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja se i nadalje intenzivno brani od ruske agresije dok vremenske prilike na bojištu postaju sve neugodnije. Naime, baš kako se prije nekoliko dana prognoziralo, ondje je došlo do ozbiljnog zahlađenja praćenog snijegom, a takve će se prilike i dodatno zaoštriti krajem ovog tjedna. Zato i ne čudi da - iako je još prije nekoliko dana Ukrajina proizvodila dovoljno struje za svoje potrebe (uz povremene probleme radi agresorskih djelovanja) – jučer je potrošnja porasla za oko 13,4 posto, baš kao i nestanci struje zbog lošeg vremena. Ujedno se opet počelo i s uvozom struje iz Rumunjske i Slovačke (1.950 MWh s povremenim maksimalnim kapacitetom od 582 MW). Budući da ovakvo stanje nije neočekivano, u zemlji je aktivirano oko 12.596 tzv. „točaka nepobjedivosti“ – lani koncipiranih mjesta gdje se građani mogu na javnom mjestu ugrijati, pojesti toplu hranu, dopuniti struju i pristupiti internetu. Još najmanje 700 takvih mjesta širom države spremno je za otvaranje kako se vrijeme bude kvarilo.

Stanje na bojištima

Općenito gledano, posljednjih se dana ritam kopnenih sukobljavanja ponešto smirio. Ipak, iz dana u dan se moglo čuti o nastavku borbi (1) na sjeveru Donbasa, kako par kilometara istočno od Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka), tako i dvadesetak kilometara dalje na istok niz cestu P07 (Ivanivka). Usprkos pojedinim ukrajinskim najavama, nema tu baš znakova ni za neku posebnu rusku ofenzivu prema Harkivu, čije se pripreme navodno odvijaju zadnjih dana, s navodnim početkom velikih operacija po smrznutom terenu oko 15. siječnja. Osim toga, čulo se o povremenim borbama i oko 70 km južno, u prostoru zapadno od okupiranog grada Kremina (prilazi selu Terni, koje je ukrajinsko uporište na rijeci Žerebec, tako i u Serebrjanskim šumama uz tok Siverskog Donjeca). Uz to, kopnena sukobljavanja nastavljena su u neposrednoj okolici okupiranog Bahmuta, oko 38 km južno od rijeke Siverski Donjec – i to posebno u zoni odmah zapadno od grada (od Hromove niz cestu O-0506 prema Časiv Jaru), te oko 5 km južno od grada (potez Klišćivka-Andriivka, gdje Ukrajinci i dalje drže jesenas oslobođene prostore).

Iako su se intenzivno nastavili i (2) ruski pokušaji napredovanja kod Avdiivke – ni ondje se nije bilježilo bitnijih pomaka bojišnice. Pri tome, zadnjih je dana naglasak borbi opet bio na južnoj zoni čitavog ovog ukrajinskog utvrđenog prostora, kako bliže gradu (oko sela Severne i Tonenke), tako i dalje na jugozapad (Pervomajske i Nevelske, gdje se bilježilo manja ruska napredovanja). Pri tome, iako je sama Avdiivka navodno dnevno izložena po stotinjak jačih topničkih ili zračnih napada, ukrajinski izvori nastavljaju objavljivati kako to uporište misle čvrsto držati barem do ruskih izbora u ožujku, ako ne i dulje. Iako se nastavio pritisak agresora (3) u zoni nedavno osvojene Marinke (negdašnje prigradsko naselje okupiranog Donjecka, oko 20 km jugozapadno) – i ondje se izgleda ukrajinska obrana drži zapadno od Marinke (prilazi Georgiivki, od Ribolovnog jezera do uporišta Pobeda), baš kao i južnije oko Novomihailivke. Pri tome treba napomenuti da se pojedini izvori razilaze po pitanju blizine ruskih položaja u samoj Novomihailivki – gdje su izuzetno žestoke borbe vođene na sjevernim i južnim prilazima ovom ukrajinskom uporištu.

Iako je i dalje bilo povremenih borbi (4) na prostorima ukrajinske ljetne ofenzive (oko Prijutne, jugozapadno od Velike Novosilke, te južno od Orihiva – oko Robotine, Novoprokopivke i Verbove) – treba napomenuti da se i tijekom pravoslavnog Božića bilježilo posebno žestoke okršaje na donjem toku Dnjepra. Ondje su ruski agresori žestoko nastojali okončati ukrajinski mostobran na istočnoj (okupiranoj) obali Dnjepra kod sela Krinki – ali im to usprkos učestalim napadima i korištenja razne vojne tehnike nikako nije uspijevalo. Doduše, nije baš bilo ni konkretno vidljivih učinaka ukrajinskog „širenja prostora mostobrana“, koje se spominje u dnevnim izvješćima – no nema spora da se ondje bilježilo daljnje velike gubitke ruskog ljudstva i tehnike praktično na dnevnoj bazi.

Zračni napadi

Još krajem prošlog tjedna ustalila se praksa da Ukrajina na ruske zračne napade širom zemlje uzvraća ozbiljnijim udarima po Belgorodu, ruskom gradu na samo tridesetak km od granice i oko 70 km sjeverno od Harkiva. Tako se u petak 5. siječnja čulo o nekoliko serija uzbuna u Belgorodu u kojima je navodno bila ranjena i neka neimenovana ruska „znamenita osoba“ (što je zahtijevalo hitnu medicinsku evakuaciju u Moskvu), dok se udare ruskih raketa S-300 bilježilo i po Kurahovu (zaleđe Marinke kod Donjecka), te na nedaleki Mirnograd (zaleđe Avdiivke kod Donjecka). Ujedno je javljeno i o ukrajinskom napadu po ciljevima na Krimu, gdje je ruska protuzračna obrana navodno rušila ukrajinske bespilotne letjelice (barem 5 komada) i protubrodske rakete Neptun, kojima se izgleda gađalo ciljeve tamošnje protuzračne obrane oko Jevpatorije (navodi o barem 5 eksplozija).

Badnjak po julijanskom kalendaru 6. siječnja započeo je ruskim napadom sa samo 2 kamikaza-drona lansirana iz Primorsko-Ahtarska na jugoistoku (jedan srušen kod ukrajinskog grada Hmeljnicki, a drugi u Mikolajevskoj oblasti), te dvije proturadarske rakete Kh-31P, koje navodno nisu pogodile ništa bitnoga. Uz to, raketama sustava S-300 u balističkom modu napada na kopnene ciljeve opet se gađalo Harkiv – ali i Mirgorod, te njemu obližnji veći ukrajinski grad Pokrovsk. Ondje se čulo o dosta civilnih žrtava (11 mrtvih i više ranjenih), 8. siječnja je proglašen lokalnim danom žalosti, a danima se ruševine pretraživalo u potrazi za žrtvama. Uz to su u večernjim satima 22 ruske bespilotne letjelice izvele napad na ukrajinski grad Dnipro, gdje se također bilježilo štete na civilnim objektima (19 kamikaza-dronova navodno srušeno u prilazu). Navodno je ondje bila srušena i jedna ruska raketa tipa Kh-59, kakvu se već tradicionalno nad Ukrajinom ispaljuje na dnevnoj bazi.

U nedjelju 7. siječnja agresori su bespilotnim letjelicama i raketama gađali sjever Ukrajine (okolicu grada Konotop), a kasnije navečer su opet raketama sustava S-300 gađali Harkiv i okolicu. Kako ondje izgleda nema protuzračne obrane sposobne srušiti takve projektile u balističkoj putanji te iznimno kratkog vremena leta – opet se bilježilo štete na stambenim zgradama i „socijalnoj infrastrukturi“ niza tamošnjih sela i manjih gradova (Vovčansk, Čuguiv, Kupjansk, Veliki Burluk). Ukrajinska strana je izgleda odgovorila gađanjem ciljeva u gradu Kadiivka (Stahanov) u Luhanskoj oblasti, opet granatiranjima Belgoroda, te lansiranjem barem 6 raketa Neptun prema ciljevima na Krimu (što je onda dovelo i do višekratnih zastoja prometa na Krimskome mostu). Ujedno, raketama je uništen i željeznički most u izgradnji kod okupiranog sela Granitne (oko 40 km iza bojišnice, na trasi Donjeck-Mariupolj), koji je dio buduće pruge za opskrbu južnog bojišta barem malo dalje od postojeće (i neoperativne) pruge što od Donjecka ide na jug s trasom samo koji kilometar od Marinke te tamošnje iznimno aktivne fronte.

Ponedjeljak 8. siječnja započeo je lansiranjem 8 ruskih kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (svi uništeni), da bi se onda nastavilo i lepezom raznih raketnih projektila – 7 raketa sustava S-300/S-400 iz Belgorodske oblasti, 4 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“ iz 4 aviona MiG-31K, 24 krstareće rakete Kh-101/555/55 s 11 strateških bombardera Tu-95MS (iz zračne baze Engels), još 8 krstarećih projektila Kh-22 iz strateških bombardera Tu-22M3 iz regije Belgorod, 6 balističkih raketa Iskander-M s Krima, te dvije proturadarske rakete Kh-31P iz borbenih aviona iznad regije Belgorod. Od svega toga (ukupno 51 raketa), ukrajinska protuzračna obrana uspjela je srušiti tek 18 krstarećih raketa Kh-101/555/55 – dok se za sve ostalo napominjalo kako je riječ o tipovima oružja koja i inače braniteljima rad probleme (a pouzdano ih ruši samo američki sustav Patriot), dok je učinak prema manje neugodnim tipovima napadačkih oružja bio uobičajeno dobar. Ipak, mnogo je tu raketa prošlo obranu, pa se bilježilo razaranja kod grada Zaporižje (barem 5 eksplozija), Novomoskovsk (stambene zgrade i civilna vozila, 27 žrtava), Hmeljnicki (infrastrukturni objekti, barem 2 mrtvih), Harkiv (Sindikalna zgrada, zgrada Male južne željeznice, više ozlijeđenih). Napomenimo da se tog dana bilježilo i rusko ispuštanje zrakoplovne bombe FAB-250 iznad okupiranog grada Rubižne u Luganskoj oblasti, gdje je zabunom pogođena jedna od rijetkih stambenih četvrti koja je u ovom nekad jakom ukrajinskom uporištu preživjela rusku okupaciju sredinom svibnja 2022. godine. Na sve ovo je ukrajinska strana odgovorila napadima bespilotnih letjelica po ciljevima u Rusiji (regija Brijansk), ali i navodnim granatiranjem mjesta Šebekino u Belgorodskoj oblasti – dok su se tamošnje ruske vlasti dodatno hvalile rušenjem još desetak ukrajinskih raketa.

Iznimno loše vrijeme u Ukrajini (posebno na južnom dijelu zemlje) dovelo je do rijetke situacije da se u noći od ponedjeljka 8. na utorak 9. siječnja nije bilježilo rusko korištenje kamikaza-dronova Shaheed – dok se popodne čulo o ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama po ciljevima u ruskim oblastima Kursk (4 komada) i Orel (još 2 komada). Dok su ruski izvori navodili uspješno rušenje svih letjelica, s ukrajinske se strane čulo o uspješnom napadu na skladišta goriva u ruskom gradu Orel, tamošnje sustave opskrbe strujom, ali i o pogotku drona u stambenu višekatnicu.

Pomoć Ukrajini

Zadnjih se dana čulo nešto nedobrih vijesti za Ukrajinu – em da borbeni avioni F-16 neće stići iz Danske prije drugog kvartala ove godine, em kako Njemačka usprkos sve jačem političkom pritisku i sve žešćim internim diskusijama još nije ni blizu slanju krstarećih raketa dugog dometa Taurus, a i SAD bi mogle imati problema s dugoročnom masovnom opskrbom raketa za PZO-sustav MIM-104 Patriot. Dok su to sve odluke koje u sebi imaju i popriličnu dozu politike – stanje u Kijevu je 7. siječnja donekle razvedrio posjet japanske ministrice vanjskih poslova Yoko Kamikawe, kojoj je ovo i prvo veliko inozemno putovanje od preuzimanja položaja u rujnu. Najavljujući za 19. veljače u Tokiju zakazan skup o obnovi Ukrajine, ona je ujedno objavila i donaciju daljnjih 37 milijuna USD u NATO fond za pribavljanje sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica, kao što je isporučila i pet mobilnih plinskih turbina te sedam masivnih visokonaponskih transformatora za energetsku stabilizaciju Ukrajine tijekom ove zime.

Što se pomoći iz Europske unije tiče, izgleda da su u punome jeku pripreme za skup zakazan za 1. veljače, gdje bi trebalo riješiti pitanje višegodišnjeg financiranja Ukrajine. Dok većina zemalja članice izgleda planira zaobilaženje mađarskoga veta – iz Budimpešte dolaze glasi kako bi Orban i pristao na financiranje vlasti u Kijevu iz godine u godinu, a ne odjednom – što baš i nije vjerojatno, budući je svima jasno kako bi to lako moglo dramu o odlučivanju (i raznim kupovinama mađarskog pristanka) također pretvoriti u redovitu godišnju zabavu za sve ostale države-članice. Slični politički pregovori su očigledno u tijeku i u Washingtonu – gdje su članovi Zastupničkog doma Kongresa završili svoj zimski raspust. Dok u Senatu traju pregovori o usvajanju paketa međunarodne pomoći ako se riješi pitanje „južne granice“ (i popusta koje senatski republikanci očekuju od demokrata) - iz redova Donaldu Trumpu sklonih republikanaca u Zastupničkom domu čule su se najave da oni uz pitanje čuvanja granice i migracija iz Latinske Amerike – kao uvjet za otvaranje financijske pomoći za Ukrajinu - traže i objavu „ukrajinske strategije“ Sjedinjenih Država. Pri tome, svoje protivljenje oni tu maskiraju tvrdnjama kako „SAD imaju 34 bilijuna USD federalnog duga“ pa je „vrlo ozbiljna stvar slati novac Ukrajini".

Ako se Sjedinjene Američke Države još neko vrijeme i budu zabavljale unutarnjopolitičkim natezanjima koja tek rubno imaju veze s Ukrajinom, tek treba iskovati ikakvo stvarno jedinstvo pojedinih država Europske unije po pitanju pomoći Ukrajini. Dok Njemačka nedvojbeno nastoji pomoći – mnogo je tu praktičnih problema. Osim što im obuku ukrajinskih vojnika po vojnim kompleksima širom zemlje redovito nadgledaju nepoznate bespilotne letjelice (ne zna se čije, jer domaćini ni za jednu nisu uspjeli uhvatiti operatere ili barem oboriti dronove) – izgleda da i raznu vojnu opremu već isporučenu put Kijeva more neki klasično njemački problemi. Naime, kao što to često bude, za njemačke se tenkove čuje kako su izuzetno kompleksni oružni sustavi koje je teško propisno održavati i u miru, a kamoli u ratu (gdje se navodno troše i desetak puta brže). Sasvim drugačije izgleda pristup koji prema Ukrajini ima Švedska. Naime, iz Stockholma se jučer čulo o velikim promjenama po pitanju obrane – ne samo da obranu Ukrajine smatraju obranom same Švedske (pa doprinose i dodatnih 50 milijuna kruna, oko 5 milijuna USD za vojnu opremu, lijekove, gorivo, razminiranje i obuku), već će i prije ulaska u NATO poslati u Latviju oslabljenu bojnu pod tamošnje kanadsko zapovjedništvo snaga ojačane Prednje prisutnosti. Ujedno se po prvi put od Drugog svjetskog rata u Švedskoj ustrojava i ministarsko mjesto zaduženo za civilnu obranu, gdje bi 19. siječnja trebao zaživjeti i pripadajući državni resor za „totalnu obranu“ staroga stila.

Do tada treba napomenuti kako i sama Ruska Federacija opet doprinosi obrani Ukrajine – i to ne samo putem izgubljenog pontonskog mosta kojeg su ukrajinski graničari 7. siječnja uočili kada je niz rijeku Desnu doplutao preko granice na sjeveroistoku Černihivske oblasti. Naime, u utorak 9. siječnja odjeknula je i objava obavještajnih krugova ukrajinskog Ministarstva obrane da se navodno uspjelo pribaviti oko 100 gigabajta povjerljivih industrijskih podataka iz ruskog poduzeća „Specijalni tehnološki centar“(STC) koji proizvodi razne bespilotne letjelice za vojsku Ruske Federacije (među ostalima tip „Orlan“), ali i razne sustave za radio-elektroničko ratovanje i obavještajne poslove. Navodni podaci o 194 tamošnja razvojna projekta procijenjeni su na oko 1,5 milijardi USD vrijednosti, a odmah su izgleda i privedeni svrsi „za jačanje obrambenih sposobnosti Ukrajine i slabljenje države agresora“.

Novosti iz Kijeva

Dok se usprkos lošem vremenu pojačano radi na građevinskom utvrđivanju obrambenih linija („operacija stabilizacije“), jednako kao i na jačanju vlastite vojne proizvodnje – itekako spornom se pokazuje tema dodatnih mobilizacija za predstojeće borbe (te zakonskih akata koji bi to trebali regulirati). Dok se prošlog petka moglo čuti i da Vrhovni zapovjednik Zalužni uvijeno prijeti mobilizacijom i samim parlamentarnim zastupnicima ako ne osiguraju popunu vojske – u predloženim su zakonskim prijedlozima uočene brojne nejasnoće (koje potencijalno otvaraju i korupcijske rizike). Posebno je tu pitanje detalja planiranih ograničenja raspolaganja imovinom za one koji izbjegavaju vojnu službu, kao i suzbijanja raznog proizvoljnog upravljanja ljudima – dok bi moglo biti korisno usvojiti i pojedina rješenja iz četiri alternativna koncepta „Zakona o mobilizaciji“ koja su se na političkoj sceni Ukrajine pojavila uz onaj državni, kojeg se tijekom utorka 9. siječnja pretresalo na Odboru za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove Vrhovne Rade. Naravno, uz sve to će uskoro na dnevni red nužno doći i konzultacije o podmirivanju troškova bilo kakve dodatne mobilizacije, gdje se i Narodna banka Ukrajine oglasila spremnom aktivno sudjelovati.

Sve to događa se u vrijeme kada je povjerenje u sam parlament, Vrhovnu Radu, palo s 35 posto krajem 2022. na današnjih oko 15 posto – dok je povjerenje u Vladu za godinu dana potonulo s lanjskih 52 posto prema sadašnjih oko 26 posto građana. Ipak, predsjednik Zelenski i dalje uživa oko 62 posto povjerenja (od lanjskih oko 84 posto) – dok u Oružane snage i dalje vjeruje oko 96 posto građana (a u njihovog Vrhovnog zapovjednika, generala Valerija Zalužnog, ima povjerenje 88 posto građana). Možda s nadalje visokim povjerenjem stanovništva u Oružane snage Ukrajine imaju veze i tekuća nastojanja da se u obrambenom sustavu države istrijebi korupcija, što je prioritet rada ministra obrane Rustema Umerova. On je ojačao internu reviziju Ministarstva obrane, a u suradnji s obavještajnim agencijama nedavno je zaustavio i korupcionaške poslove vezane s pribavljanjem streljiva za Oružane snage (1,5 milijarda UAH ili oko 39,3 milijuna USD). Izgleda da su okrivljenici za taj truli posao bili odgovorni i za problematičnu kupovinu oko 50.000 nekvalitetnih pancirki za vojsku (vrijednu oko milijardu grivni ili otprilike 26,2 milijuna USD) – od raznih poduzeća kojima su krajnji vlasnici bili neki ruski državljani – a treba se nadati da će bolje proći nedavno obavljene kupovine oko 50.000 kompleta ženskih odora, budući se tijekom zadnje dvije godine broj žena u obrambenom sustavu Ukrajine povećao četiri puta prema predratnim podacima.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize