‘Ukrajinci imaju još samo nekoliko tjedana da dođu do mora: Ne uspiju li, zna se što slijedi...‘

Ovaj tjedan bio je prijeloman u ukrajinskoj protuofenzivi, a možda i u čitavom ratu. Kako su ukrajinska snage, izgleda, ipak uspjele probiti prvu rusku, snažno utvrđenu obrambenu liniju na jugu i na istoku, put do Krima sad je na vidiku, piše britanski Telegraph.

Ukrajina sada mora iskoristiti ovaj proboj kako bi presjekla kopneni most prema Krimu. Kako bi to postigla, teškim se borbama mora probiti do mora i iz ruskih ruku otrgnuti gradove Tokmak i Melitopolj.

Probijanje prve linije ruske obrane bio je mukotrpan proces tijekom kojeg su se hrabri ukrajinski pirotehničari probijali kroz jedno od najminiranijih područja na svijetu. Ruska minska polja prekrivena su zamkama za tenkove te artiljerijskom vatrom. U prosjeku, svaki kilometar tla prekriven je s oko 1500 protupješačkih i protutenkovskih mina. Jednom kad to očiste, dolaze do prvog od tri sloja ruske mreže rovova koji se protežu i nekoliko kilometara i gdje se nalaze neki od najboljih boraca spremnih da zaustave proboj Ukrajinaca.

Probili prvu liniju

Ukrajinski izvještaji potvrđuju da je 47. mehanizirana brigada uspješno probila rusku obranu kod sela Robotine, južno od Orihiva u Zaporiškoj oblasti

Ako su obrambene linije kod Robotine uspješno probijene, onda je gradić Tokmak, gdje je smješten ruski garnizon, sada na vidiku i udaljen svega 30 km. Još nekoliko obrambenih linija leži između Robotine i Tokmaka, no te su linije znatno slabije utvrđene od onih na početku koje su Ukrajinci već probili.

I sada se kopneni most prema Krimu čini izuzetno ranjivim na nalet snažnih ukrajinskih mehaniziranih jedinca, koje će u rujnu biti dodatno osnažene američkim tenkovima Abrams.

Sve to izgleda obećavajuće, no vremenske prilike - koje na bojnom polju ne praštaju - nikako nisu na ukrajinskoj strani. Sljedeća faza protuofenzive - brzo ponovno zauzimanje dijelova Zaporiške i Melitopoljske oblasti - znači i tjedne teških borbi.

Međutim, zloglasna ukrajinska ‘rasputica‘, odnosno ‘blatna sezona‘ uskoro stiže, kad obilne kiše i poplave na kraju ljeta pretvore tlo istočne Ukrajine u ljepljivu močvaru zbog čega će se ofenzivni manevri i napadi jako usporiti.

S takvim su se uvjetima susrele i Napoleonove trupe u ranom 19. stoljeću prilikom napada na Rusiju, ali i Hitlerove trupe u jesen 1941. i koji su se na kraju pokazali katastrofalnima za obje strane. Sada, iako na domaćem tlu, Ukrajinci će se do jeseni morati uhvatiti u koštac i s tim problemom, osim s ruskim osvajačima.

Nemaju puno izbora

Ukrajini neće preostati mnogo izbora osim da udvostruči napore tijekom oštrih zimskih mjeseci i oklopnim vozilima brzo napreduje po smrznutom tlu dok se ruski vojni obveznici smrzavaju dok čekaju u rovovima. Do proljeća će se rasputica vratiti. No to će vjerojatno biti kraj faze protuofenzive.

S obzirom na to da će predstojeći izbori diljem Zapada vjerojatno apsorbirati politički kapital, a očekuje se i zamor od rata, Ukrajina možda ima samo nekoliko kratkih, dragocjenih mjeseci da oslobodi što je moguće više zemlje što je brže moguće. Diplomatski pritisak na Ukrajinu da prihvati neki oblik mirovnih pregovora sljedeće će godine biti još veći, što ide na ruku Rusiji koja se ponovno naoružava i njezinim kineskim pomagačima koji žele zamrznuti sukob.

Ako budu kontrolirali Melitopolj i pristup Azovskom moru, Ukrajinci će biti u daleko jačoj poziciji dok se sljedeće godine budu nosili s međunarodnim pritiskom. Sada se mora osigurati da ukrajinske vojne snage imaju sve što im je potrebno – i, što je ključno, brzo dobiju sve što im je obećano.