Utorak 6. kolovoza ujedno je 895. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u kojoj je vrijeme baš kao i kod nas prilično toplo te promjenjivo, na putu za još jedan toplinski val krajem tjedna. Ipak, kao i krajem prošloga tjedna – ondje nema redukcija struje, a možda ih neće biti ni tijekom idućih tjedana ostane li vrijeme ispod radikalnih ljetnih temperatura. Pri tome, užurbano se radi na dodatnim popravcima i zaštiti elektro-infrastrukture (domaćim i međunarodnim sredstvima), budući je svima jasno koliko je ona ranjiva, te kakvim će opterećenjima biti izložena tijekom iduće sezone grijanja i nadolazeće zime.
Budući da je 4. kolovoza u Ukrajini bio Dan Zračnih snaga, nije posebno začudilo da se tamošnji državni vrh i službeno pohvalio pristizanjem prvih zapadnih borbenih aviona F-16. Ne samo da je predsjednik Volodimir Zelenski uz neke od njih održao konferenciju za medije (bili oni operativne letjelice, stari avioni za dijelove ili tek kvalitetne makete za zavaravanje protivnika) – već se neke od tih F-16 danskoga podrijetla navodno vidjelo i u letu na širem prostoru Odese. Tom prilikom Zelenski se osvrnuo i na dosadašnji učinak Ratnog zrakoplovstva koje je od početka ruske invazije preživjelo više ruskih objava o njegovu totalnom uništenju, te je do sada obavilo preko 22.000 borbenih letova raznih vrsta. Ujedno je javnosti prezentiran i prvi video materijal lansiranja europskih krstarećih projektila Storm Shadow/Scalp sa sovjetskog taktičkog bombardera Su-24M. Ipak, za to vrijeme se rat u Ukrajini nastavlja punom snagom, te ne čude vijesti o donošenju odluka o prisilnoj evakuaciji obitelji s djecom iz krajeva neposredno izloženih ruskim napadima na borbenom smjeru prema gradu Pokrovsku. U nedjelju 4. kolovoza to je bilo odlučeno za niz sela oko mjesta Grodivka, Novogrodivka i Kurahiv (od kojih su neka i na manje od 5 km od trenutne bojišnice koja se dnevno intenzivno pomiče) – iz kojih će se na sigurno evakuirati 729 djece i njihovih obitelji. Dan kasnije se tom popisu dodalo i dva tamošnja gradića – samu Novogrodivku i Selidove, koje već neko vrijeme ruske snage ionako svakodnevno žestoko gađaju raznim borbenim sredstvima.
No dok pojedini zapadni mediji umjesto o pomoći svojih država (koja em nije dovoljna, em još onda i kasni) na sav glas tvrde kako Zelenski nema drugog izbora nego pregovarati – jer mu je situacija na bojištima „sve beznadnija“, a Rusi će u Donjeckoj oblasti „uskoro moći probiti obranu u nekoliko smjerova“ – treba istaknuti nekoliko zanimljivih detalja. Kao prvo, dok se velik dio javnosti koncentrirao na brojanje ruskih tenkova i transportera (te nagađanja koliko će za takva vozila potrajati agresorske zalihe i proizvodnja) – relativno je u tišini prošla činjenica da, barem prema ukrajinskim navodima, broj uništenih topničkih sustava je brojem prestigao broj uništenih lakših oklopnjaka. Naravno, uzimajući u obzir nepouzdanost ikakvih brojki koje zaraćene strane daju o gubicima protivnika – ipak tu ostaje navod od 4. kolovoza da je uništeno 16.276 topničkih sustava nasuprot 16.255 oklopnjaka, gdje je došlo do preokreta u brojkama, a taj trend izgleda ni nadalje ne prestaje. Kada se uzme u obzir žestinu ruskog korištenja raznolikog topništva tijekom zadnje dvije i pol godine, pa onda i ritam trošenja njihovih resursa te povlačenja javno vidljivih zaliha – ne bi čudilo da do ozbiljnih manjkova tu dođe i prije nego na toliko razvikanom polju tenkova i oklopnjaka (koje se zadnje vrijeme ionako počelo očigledno štedjeti na pojedinim borbenim zonama). Naravno, uz već registriranu pomoć u dobavi topničkog streljiva prvo iz Bjelorusije, a onda iz Sjeverne Koreje – tek treba vidjeti koji bi od ruskih saveznika zapravo mogao uskočiti po pitanju dobave topnički cijevi raznih tipova za agresorski režim u Moskvi. Slično tome već se u Ukrajini vidjelo i rusku borbenu uporabu sjevernokorejskih balističkih raketa KN-23 – prvo u veljači ove godine, a onda opet i 31. srpnja, kada se njima neuspješno gađalo Kijevsku regiju – kao još jednu mjeru savezničkog popunjavanja praznina u ruskim zalihama. Ipak, uz sve to, prema izjavama bivšeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, Ukrajina je tijekom zadnja dva mjeseca u borbama izgubila preko 420 kvadratnih kilometara prostora – no usprkos jasno vidljivom manjku boraca, teško da stoji kako je cijena za to bila preko 115.000 ukrajinskih vojnika. Naime, čitavo to vrijeme Ruska Federacija je u napadu i ima borbenu inicijativu – što bi ukazivalo da ima i veće žrtve od ukrajinskih branitelja (koji su za ta ista zadnja dva mjeseca prijavili svoje viđenje o gubicima agresora od 67.910 ljudi). Naravno, treba ponoviti da ikakve brojke zaraćenih strana o protivniku stvarno treba uzimati s maksimalnim oprezom – i držati na umu kako se redovito objavljuju i s jasnom propagandnom svrhom.
Ukrajinski upad preko granice
Dok se borbenu situaciju na prilazima ukrajinskim mjestima Pokrovsk, Toreck i Časiv Jar već neko vrijeme može kontinuirano opisivati kritičnom – bilo je prilično neočekivano danas ujutro čuti i o novom ukrajinskom upadu na teritorij Ruske Federacije, ovoga puta iz ukrajinske oblasti Sumi u rusku regiju Kursk. Nakon što su se već neko vrijeme bilježila redovita djelovanja ruskih FPV dronova, topništva i zrakoplovstva po graničnim pojasevima oblasti Černihiv i Sumi u Ukrajini (uz povremena nagađanja o mogućim ozbiljnijim ruskim prekograničnim upadima) – izgleda da se tu igra barem privremeno okrenula. Naime, prema prvim današnjim vijestima, govorilo se kako je preko granice oko 9 ujutro krenulo stotinjak ljudi s malo teže tehnike – a Rusi su se hvalili njihovim brzim suzbijanjem. Ipak, ubrzo se čulo da priča nije tako jednostavna, da je ostvaren prodor u okoliš ruskog naselja Sudža (u smjeru ruskih sela Gončarovka i Kurilovka, koja su oko 8 km od granice, nedaleko samog naselja Sudža), te da teške borbe ondje negdje itekako traju.
Što se tiče angažiranih ukrajinskih snaga, kasnije popodne spominjalo se oko 300 ljudi (među ostalim i iz ukrajinske 22. mehanizirane brigade), a uz terenska vozila HMMWV viđeno je i desetak američkih borbenih vozila Stryker, dok su ruski izvori spominjali upad 11 tenkova i preko 20 oklopnjaka. Osim okolice mjesta Sudža, spominjao se i ukrajinski prodor na neku od bitnijih lokalnih prometnica – no nije jasno radi li se tu o autoputu R-200 od granice u generalnom smjeru grada Kurska ili nekoj manje bitnoj lokalnoj cesti. Naravno, i opet se iz ruskih službenih izvora čulo o zaustavljanju upada, o ukrajinskom gubitku barem 6 tenkova, 6 oklopnjaka i niza lakših vozila – dok borbe izgleda ipak traju s Ukrajincima navodno po autoputu do zone sjeverno od samog mjesta Sudža. Uz to, na društvenim mrežama se može s jedne strane čuti i o dodatnim pravcima ukrajinskog upada u rusku regiju Kursk nedaleko poprišta prvih borbi (od granice prema obližnjim selima Gordeevka i Nikolaevo-Darjino, malo sjevernije) – dok, s druge strane, ima dosta i onih koji čitavu takvu ukrajinsku prekograničnu avanturu uopće ne odobravaju, budući se njome na strateški nebitnom pravcu troši barem jednu opremljenu brigadu, koja bi itekako dobro došla za stabiliziranje stanja na bilo kojem od kritično ugroženih borbenih pravaca na jugoistoku Donbasa.
Stanje na terenu
Usprkos pojedinim vijestima o koncentracijama ukrajinskih snaga uz granicu na pojedinim točkama Harkivske i Sumi oblasti (vjerojatno u podršci upadu izvedenom oko 135 km na sjeverozapad) – na sjeveru Harkivske oblasti zadnjih se dana čulo tek o nastavku borbi oko okupiranog sela Gliboke, te na prilazima ukrajinskom uporištu Lipci. Jednako tako, urbani sukobi i dalje traju u centru grada Vovčanska (gdje ukrajinski branitelji možda ponešto napreduju, a na sjeveru grada je primijećeno i egipatsko ljudstvo na ruskoj strani), dok samo oko 4 km istočnije dalje opstaje i ukrajinsko uporište Tihe, koje su agresori zasipali salvama termobaričkih raketa. Jednaka je borbena situacija i osamdesetak km jugoistočnije, u zoni od ukrajinskog uporišta Kupjansk prema okupiranom gradu Svatove. Ondje se i dalje čuje o ruskim napadima istočno od Kupjanska (kod Sinkivke i Petropavlivke), ali i dvadesetak km na jugoistok – oko okupiranih sela Pišćane Donje i Berestove, gdje izgleda da agresori usprkos konstantnom pritisku ne napreduju. Jednako je stabilizirana i situacija oko ukrajinskog uporišta Stelmahivka (oko 9 km južnije), te između sela Nadija i Tverdohlibove, gdje je bilo vijesti o ukrajinskim protunapadima prema istoku. Usprkos brojnim navodima o borbama, ni južnije nije bilo pomaka bojišnice na potezu Makiivka-Nevske-Novosadove-Terni-Torske, usprkos kontinuiranom pritisku agresora.
Borbe su bile nastavljene i južno od rijeke Siverski Donjec, gdje se bojišnica sada izgleda kreće od Bilogorivke, preko Verhnokamjanske, pa sjeverno od okupirane Ivano-Darivke prema Viimki do ukrajinskog sela Pereizne. Iako je tu bilo govora o nekim manjim ruskim napredovanjima, ona ipak nisu bila jasno definirana na karti. Usprkos ruskom pritisku i sjeverozapadno od okupiranog Bahmuta – bitno je da se u subotu 3. kolovoza čulo o jačanju ruskih pozicija sjeveroistočno od Časiv Jara. Konkretno, izgleda da se osvojeni prostor na jugu cijevne trase kanala „Siverki Donjec – Donbas“ uspjelo spojiti s prodorom preko samog kanala na gornjem uglu četvrti Žovtneve/Oktjabrski, čime su ojačani tamošnji položaji agresora. Iako je bilo naznaka i o pokušajima frontalnog prelaska kanala iz okupirane „Kanalske četvrti“, to izgleda nije uspjelo – a tek treba vidjeti i rezultate brojnih navoda o borbama jugoistočno od Časiv Jara, gdje su branitelji možda izveli povlačenje zapadno od tamošnje cijevne trase spomenutog vodnog kanala na potezu između okupiranog Ivanivske i ukrajinskog sela Stupočki. Nekoliko km jugoistočno nastavljene su i borbe na visovima sjeverno od Klišćivke, a izgleda da ni južnije od toga nema ništa od ruskih tvrdnji o okupaciji sela Andriivka (što je bilo službeno objavljeno 23. svibnja).
Nažalost, stanje oko 11 km južnije, u borbenoj zoni oko Torecka, zadnjih dana nije bilo nimalo dobro. Konkretno, osim daljnjeg pomaka na zapad na spoju prigradskih naselja Družba i Pivnične (daljnjih oko 400 metara) – dalje južno je došlo do ozbiljnih promjena stanja. Kao prvo, u nedjelju 4. i ponedjeljak 5. kolovoza u javnost su stigli navodi o napredovanju agresora kroz čitav preostali sjeveroistok ukrajinskog naselja Pivnične (pomak bojišnice od oko 1,5 km kroz urbani prostor ulica s obiteljskim kućama). Time je i na sjeveru fronta izgleda prošla potez Ulica Lenjina-Centralna, a izgleda da je okupiran i tamošnji bivši pogon rudnika „Sjeverni“ te se napreduje sjeverno od njegovih brda otpada (terikon) do tamošnje baptističke crkve. Samo malo južnije bojište i dalje ide između već spomenutog terikona trasom do istaknutog južnog terikona – u čijoj su okolici zadnjih dana agresori postupno širili svoje napredovanje na jugozapad. Time je do danas praktično okupirano čitavo ukrajinsko naselje Zalizne, a možda se na njegovu jugozapadu još drži samo prostor tamošnje velike trafostanice na izlazu iz mjesta u smjeru jugozapada. Budući da time ima samo oko 4 km do prostora ruskog napredovanja zapadnim krajem ukrajinskog naselja New York – moglo se nagađati i o mogućem okruženju svih preostalih krajeva stare te dobro utvrđene fronte na jugoistok prema Gorlivki. Ovim riziku se izgleda doskočilo jučer 5. kolovoza, kada su u javnost stigle vijesti o ukrajinskom povlačenju s dna tog džepa na sjever, ugrubo na liniju između okupiranih naselja Široka Balka i Jurivka, čime je napušten prostor površine oko 10 km četvornih. Nova otporna linija izgleda oslonjena na tamošnje lokalne vodotokove, ujedno braneći istočni dio naselja New York – no zapravo ne bi čudilo da posluži tek privremeno, prije nekog daljnjeg kraćenja ukrajinske borbene linije radi izbjegavanja opkoljenja istočno od linije Toreck-Nelipivka-New York. Dodatan element za pripremu ovakvih poteza zasigurno je i današnje rusko napredovanje kroz zapadni dio naselja New York, gdje se od dosadašnjih položaj uz Nju Jorksku ulicu kod Doma kulture – bilježio i pomak oko 700 metara dalje na sjeverozapad, što je kulminiralo podizanjem agresorske zastave na zgradi tamošnje 38. specijalne srednje škole s internatom. Time je barem naizgled okupiran čitav zapadni dio naselja New York, a u ukrajinskim rukama ostaje istočni dio odvojen rijekom Krivi Torec, s tamošnjom velikom tvornicom fenola na rubu prema rijeci i agresorima preko nje.
Ipak, usprkos ovim relativno velikim pomacima bojišnice oko Torecka – ipak se glavnina borbi i zadnjih dana odvijala sjeverozapadno od Donjecka i Avdiivke, na prostoru sjeverozapadno, zapadno i jugozapadno od okupiranih naselja Novooleksandrivka i Progres. Ondje navodno stižu ruska pojačanja s čitave južne bojišnice, a usprkos ruskim napadima, sjeverozapadno od okupirane Novooleksandrivke se i dalje drži ukrajinsko uporište Vozdviženka, dok je oko 3 km jugozapadna Timofiivka (stvarno okupirana 31. srpnja) danas i službeno proglašena okupiranom od ruskih vojnih vlasti. U međuvremenu, bojišnica se pomakla dalje na zapad od Timofiivke, prema Sviridonivki i Lisične, dok dalje na jugozapad čujemo i o okupaciji dodatnog dijela Ivanivke (sada je otprilike pola-pola). Iz prošlog tjedna okupiranog sela Vesele čulo se o prodorima dalje na zapad (prema Grodivki), a oko 3 km na jugozapad počeo je i ruski upad u Sergiivku – paralelno sa stiskanjem njoj obližnjeg ukrajinskog sela Želanne Druge. Naime, upravo su Želanne Druge zadnjih dana bilo poprištem posebno oštrih borbi – ne samo na zapadnom kraju gdje su agresori probali napredovati od pruge, već i sjeverno te istočno od naselja, gdje su ruska napredovanja otvorila nove pravce pritiska na tamošnje branitelji. Dok nije jasno hoće li biti povlačenja na jug (preko lokalnih vodotokova) – napredovanje agresora bilježilo se i dalje na jugoistok. Nakon pada ukrajinske obrane sela Novoselivka Perša 29. srpnja, to je naselje i službeno objavljeno kao okupirano 4. kolovoza, a osim nastavka borbi na njegovim jugozapadnim prilazima - sada se čuje o pristizanju agresora i pred lokalitet Mežove na rijeci Vovči. Riječ je ondje o zoni otvorenog prostora jugozapadno od Novoselivke Perše prema južnijoj Jasnobrodivki – gdje agresori polagano napreduju na zapad i jugozapad (prema zoni obrane ukrajinskog naselja Karlivka te njemu nedaleke prevlake preko Vovče).
Dalje na jug se nastavljaju ruski napadi na branitelje preostalih sjeverozapadnih predgrađa sada okupirane Krasnogorivke, baš kao i južnije kod Maksimilijanivke, te oko 9 km južnije smještenog ukrajinskog uporišta Kostjantinivka. Potez od Kostjantinivke prema 14 km jugozapadnom Vugledaru i dalje je poseban predmet ruskog pritiska – s naglaskom na izbijanje po čitavoj trasi lokalne ceste O-0532. Sličan se pritisak bilježi i na južnim bojištima Ukrajine – (1) južno od Velike Novosilke, gdje se Rusi nastoje primaknuti ovom ruskom uporištu, baš kao i (2) južno od Orihiva – gdje su ruski agresori izgleda uspjeli izbiti na svoje stare poljske fortifikacije istočno od Robotine, čime je opet u njihovim rukama tamošnja glavna trasa tzv. „Surovikinove linije“. Ipak, barem još odolijevanju ukrajinski položaji bliže Orihivu, gdje se i dalje bilježe napadi od zapada kod Novoandriivke, preko Novodanilivke, do Male Tokmačke na istoku (oko koje je navodno bilo i manjeg napredovanja agresora).
Zračni napadi
Uz nastavak brojnih ukrajinskih djelovanja bespilotnim letjelicama kratkog dometa po teritoriju ruskih pograničnih regija, treba spomenuti i nastavak takvih udara posebno na tamošnju elektro-infrastrukturu – što je i agresorima krenulo pokazivati kakav je život u ratu bez struje, bilo u Rusiji ili na okupiranim prostorima Ukrajine. Zato je subota 3. kolovoza opet započela ruskim valom od 29 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s okupiranog Krima i iz ruske regije Kursk (24 srušene), kao i lansiranjem 2 rakete sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve i 2 proturadarske rakete Kh-31P s prostora iznad Crnog mora na ukrajinsku protuzračnu obranu oko Odese. Ujedno se napadalo i Harkiv, Vinicu, te Pokrovsk i Mirnograd u zaleđu obližnje bojišnice. Ipak, kako se već čulo, ta je subota zauzvrat ostala obilježena i masovnim ukrajinskim napadom bespilotnih letjelica na naftnu infrastrukturu u regijama Belgorod i Rostov (gdje je preko 55 letjelica među ostalim izazvalo i masovne eksplozije te požare na vojnom aerodromu Morozovsk), te po regijama Orjol i Kursk.
Nedjelja 4. kolovoza opet je započeta ruskim lansiranjem 5 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska (navodno sve srušene), te dvije rakete sustava S-300 u balističkom modu napada, i još dvije vođene rakete Kh-59 iz zračnog prostora ruske regije Kursk po ukrajinskoj oblasti Poltava (teško oštećena tamošnja željeznička infrastruktura koju se popravlja danima). Ujedno su štete nastale i u ukrajinskoj oblasti Sumi („kritična infrastruktura“), te u Čuguivu kod Harkiva. Zauzvrat, osim po ruskim pograničnim regijama, ukrajinski udar kombinacijom raketa ATACMS i Storm Shadow navodno je bila gađana industrijska zona okupiranog Luganska (12 eksplozija na prostoru tamošnje tvornice strojeva koju okupatori koriste za popravak vojne tehnike).
Ponedjeljak 5. kolovoza također su Rusi započeli lansiranjem 24 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska na jugu i regije Kursk na sjeveru (sve navodno oborene u dolasku) – kojima se napadalo Harkiv i Kijev. Tijekom dana se dodatno napadalo i Sumi te Mikolajev (tamošnji aerodrom za kojeg agresori procjenjuju kako je pogodan za prijem aviona F-16). Kasnije navečer su ukupno 4 rakete „Iskander-M“ ili sjevernokorejske KN-23 dodatno gađale Kijev, ali je tamošnja protuzračna obrana odradila posao (2 navodno srušene) i nije bilo šteta. Te noći se bilježilo i barem 2 vođene rakete Kh-59 s Azovskog mora (obje srušene), te još i 16 kamikaza-dronova s rta Čauda na Krimu te iz regije Kursk (15 srušeno). Eksplozije se registriralo u Konotopu, te u regijama Sumi i Poltava – dok su kasnije u danu s još dvije balističke rakete „Iskander-M“ agresori gađali i Harkiv. Za kraj napomenimo kako je niz vođenih zrakoplovnih bombi bio korišten na samim linijama bojišnice, gdje posebno treba spomenuti ionako žestoko ugroženi Toreck, koji je zajedno s nekoliko logistički važnih okolnih sela samo danas bio pogođen s preko 26 takvih teških a preciznih zrakoplovnih oružja.