‘Ukrajinci su izgubili grad koji im je nosio cijeli dio fronte, ali u Rusiji su izazvali eksploziju koja je bila jača od Hirošime‘

Usred ljeta Ukrajinci su ruske snage zatekli ofenzivom na njihov teritorij i prodorom relativno duboko u oblast Kursk u kojoj su jednom trenutku "držali" i do 1200 kilometara kvadratnih.

No, kako se primicala jesen dobrih vijesti bilo je sve manje. Rusi su lansirali protuofenzivu u Kursku i vratili dio teritorija pod svoju kontrolu. Puno lošija bila je, i još jest, situacija na jugoistoku Ukrajine. Nakon dvije i pol godine odolijevanja ruskim snagama, pao je grad Vuhledar. Pokrovsk, važno logističko središte, u vrlo je teškoj situaciji. Toreck visi o niti, a ruske snage opet su intenzivirale napade i na Časiv Jar.

O tome kakva je zapravo situacija na svim ovim bojištima, koje opasnosti prijete Ukrajini, kakav je tijek kampanja napada dronovima (i projektilima) koji provode obje strane i je li ključan datum za rat zapravo dan američkih izbora na kojima prva svjetska sila bila između Donalda Trumpa i Kamale Harris, razgovarali smo s vojnim analitičarem s portala Obris.org, Igorom Tabakom.

Video podcasta pogledajte ispod

- Bojište u ovom ratu i dalje je jako aktivno. Ukrajinci su u Kursku imali rusku protuofenzivu s dvije strane okupiranog izboja, što znači da nisu uspjeli izolirati ruske snage u Gluškovu. Ruski napad izgledao je prvih dana prilično neugodno pa je zaustavljen nakon nekih 6,7 kilometara. Ukrajinci su pokušali još jednim prelaskom granice Rusima doći iza leđa, ali to se isto zaglavilo. I tu su sad postoji još jedan mali dio okupiranog teritorija u Rusiji, dok je taj cijeli sjeverni dio okupiranog područja u Rusiji siva zona u kojoj je teško iscrtati neku liniju bojišta, kaže Tabak i dodaje da Ukrajinci sad kontroliraju oko 800 kvadratnih kilometara u oblasti Kursk.

U Ukrajini je stanje na nekim dijelovima vrlo kritično.

- U Harkivskoj oblasti situacija se donekle stabilizirala, a na ostalim frontama treba istaknuti nekoliko neuralgičnih točaka. Jedna je jugoistočno od Kupjanska, gdje su Rusi uspjeli napraviti prodor duboko do 15 km i prijeti doći do rijeke Oskil. Tu su najednom pod pritiskom ukrajinski logistički pravci kojima se opskrbljuje sjeverni Donbas. Kod Časiv Jara Rusi su došli do predgrađa i sada, nakon duže stagnacije, polako guraju prema gradu. A zadnjih mjeseci, od pada Avdiivke, Rusi idu prema Pokrovsku, kojem se su se približili na nekih 7 km i kraj kojeg traju najžešće bitke. Rusi napreduju i sjeverno od Pokrovska, prema ukrajinskom mjestu Toreck. Konačno, Rusi su još južnije konačno početkom listopada uzeli grad Vuhledar, veliko ukrajinsko uporište koje je nosilo taj jugoistočni ugao fronte. Grad se uspjelo zaokružiti, a Ukrajinci su se jedva izvukli van kroz uzak koridor i ne bi me čudilo da su ranjenike ostavili za sobom.

Je li probijena obrana?

Što se događa s frontom u slučaju da uskoro padnu Toreck, Pokrovsk i Časiv Jar, pitamo Tabaka. Znači li to probijanje cijele ukrajinske obrane?

- To je veliko pitanje. Ovo su sve relativno manji gradovi. To sve skupa nije kritično. Doduše, Časiv Jar je na prirodnoj uzvisini i njegov pad bi otvorio dalje prostor i pregled Rusima na ukrajinsku obranu u pozadini. Pitanje je tu zapravo kakve su fortifikacije, to jest jesu li dobro izgrađene, što recimo nije bio slučaj kod Pokrovska. Svi ovi gubici teritorija su velika neugodnost za Ukrajince, ali oni imaju jednu prednost koju većina europskih zemalja nema - a to je ogroman državni teritorij. Uz sve ove promjene na fronti, kad se to pogleda na karti Ukrajine, radi se o vrlo malim komadićima koji tek otvaraju procjepe za potencijalno šire napredovanje, kad bi Rusi za njega imali snagu, tvrdi Tabak i i kaže kako su Rusi dosta potisnuli korištenje jačih mehaniziranih snaga.

Što se tiče napada dronovima i projektilima iza linija, vojni analitičar odmah jasno kaže da Rusi tu neprekidno imaju prednost.

- Tijekom rujna su svaki dan izvodili napade i kad god bi ustanovili lokaciju neke važnije vojne tehnike, pokušali bi je gađati Iskanderima koji su se jako dobro uigrali s izviđačima svih vrsta. A mete su, osim energetskog sustava, bili gotovo svi vojni aerodromi, posebno oni na kojima bi se uočili neki radovi što bi upućivalo na pripremu za nove avione (F-16, op.a.). Rusi zapravo imaju potpunu premoć u zraku, koja tek tu i tamo bude uzdrmana. Posebno im pomažu vođene zrakoplovne bombe koje su u međuvremenu postale izrazito precizno i neugodno oružje. Da bi se Ukrajinci od toga uspješno branili trebalo bi im puno više PZO sustava srednjeg i dugog dometa, a to Zapad najteže daje.

Ogromna detonacija u Rusiji

Tabak kaže da Ukrajinci tome nastoje parirati, ali akcije koje izvode avionima i helikopterima malobrojne su i rizične. Zato je naglasak na bespilotnim letjelicama koje koriste sve češće i u sve većem broju.

- Ukrajinci njima nastoje gađati vojne aerodrome, a posebno skladišta goriva i streljiva koji se tamo nalaze. Zadnjih tjedana izveli su nekoliko uspješnih napada na velika, strateška skladišta streljiva u samoj Rusiji - efekti toga bili su apsolutno spektakularni. Tu govorimo o eksplozijama snage više desetaka megatona, što je jače od Hirošime i Nagasakija, samo postignuto uništavanjem ruskog klasičnog streljiva i raketnih sustava. Eksplozije su bile toliko jake da su izgledale kao nuklearne, a bile su zabilježene i na seizmografima. Takvi napadi mogu usporiti rusku artiljeriju, naglašava naš sugovornik.

Kad su u pitanju američki izbori i moguća pobjeda Donalda Trumpa, Tabak govori kako to nije nužno prijelomni događaj rata u Ukrajini.

- To je zemlja koja je napadnuta i koja će vjerojatno braniti i mimo američke i europske politike. Naravno, bez njih to će im biti znatno teže i tražiti puno više žrtava. Jer, nemojmo zaboraviti da se tu ni EU nije iskazala kad je u pitanju obećana i dostavljena pomoć Kijevu. Dakle, američki izbori su bitni za Ukrajinu, oni dobrim dijelom ovise o donacijama kad je u pitanju funkcioniranje države. Ali je pretjerano rezonirati tako da je moguće Ukrajinu u jednom danu stisnuti toliko da popusti svim zahtjevima Ruske Federacije, zaključuje Tabak.

Prethodne epizode podcasta "Prva linija" možete pogledati OVDJE.