U
Ž
I
V
O
Odluka Ukrajine da organizira upad velikog broja svojih vojnika na ruski teritorij iznenadila je rusku, ali i svjetsku javnost, no strateški cilj tog poteza i dalje ostaje nejasan. Ipak, ovime je možda najavljena nova faza rata jer, iako je upada na ruski teritorij bilo i prije, sada se po prvi puta radi o velikoj akciji ukrajinske vojske i vlade u Kijevu koja je posljednjih 18 mjeseci bila suočena s kritikama da djeluje presporo i prekonzervativno, piše za CNN novinar Nick Paton Walsh.
U utorak je Kijev okupio svježe trupe i poslao ih duboko unutar Rusije. Time su, barem na početku, zadovoljene dvije potrebe: kao prvo, silni naslovi po svjetskim medijima koji opisuju rusku sramotu i ukrajinsko napredovanje, a kao drugo, snage Kremlja se sada moraju raspršiti kako bi ojačale svoje granice. Nakon tjedana loših vijesti za Kijev, u kojima su se ruske snage polako, ali neumoljivo kretale prema ukrajinskim vojnim središtima Pokrovsk i Sloviansk, Moskva se sada bori kako bi učvrstila svoju vlastitu granicu.
Preveliki rizik?
No neki ukrajinski promatrači otvoreno su doveli u pitanje koliko je ovo kockanje mudro.
Možda se radi o široj strategiji. Sudza, koja je sada djelomično pod ukrajinskom kontrolom, nalazi se uz ruski plinski terminal, na samoj granici, koji je ključan za opskrbu Europe plinom iz Rusije. Dogovor o plinu bi trebao trajati do siječnja, a ovo je možda pokušaj da se ograniči unosan izvor financiranja za Moskvu koji ljuti Kijev još od početka invazije.
Ipak, sve dok se ne iskristalizira neka šira važnost ovog upada, pitanje je koji su pravi strateški ciljevi Oleksandra Sirskog, relativno novog zapovjednika ukrajinskih snaga. U javnost je nedavno iscurilo da u njegovom zapovjedništvu postoje podjele, a mlađi podređeni dovode u pitanje je li Sirski spreman podnijeti značajne gubitke u bitkama iscrpljivanja na prvoj liniji, u kojima obično prevladavaju brojčano nadmoćni Rusi.
To je sovjetski način razmišljanja, a Sirski je iz tog doba. Ali oni koji umiru na fronti ili se vraćaju kući bez udova često su iz mlađe generacije koja spretnost i lukavstvo cijeni više od grube upornosti.
Ukrajina je mjesecima, često uz pomoć Zapada, sjajno gađala rusku infrastrukturu, uništavajući piste, pomorske baze i naftne terminale u pokušaju da nanese dugoročnu štetu moskovskom gospodarstvu i ratnom stroju. Ali ovo je drugačije: sada je poslala velike kopnene snage kilometrima u neprijateljski teritorij, gdje će biti teže održavati opskrbne linije i ostvariti ciljeve.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada Ukrajinci napokon vide konkretnu korist od konačnog dolaska zapadnog oružja.
Borbeni zrakoplovi F-16 novi su na prvim linijama bojišnice, ali bi u nadolazećim mjesecima mogli barem narušiti rusku zračnu nadmoć. To znači manje ruskih bombi po ukrajinskim položajima i civilnoj infrastrukturi. Ukrajina se i dalje muči sa streljivom, ali zalihe Zapada zasigurno mogu popuniti tu prazninu.
Konačno dobre vijesti za Zelenskog
Zašto se, onda, Kijev odlučio na ovaj visokorizični potez?
Ovaj upad u ruski teritorij, kratkoročno, znači niz dobrih vijesti za predsjednika Volodimira Zelenskog, no na površinu izlaze i drugi ciljevi. Prvi put u ratu počelo se govoriti o pregovorima sukobljenih strana. Rusija bi mogla biti pozvana da prisustvuje sljedećoj mirovnoj konferenciji koju će održati Ukrajina i njezini saveznici. Udio Ukrajinaca koji odobravaju pregovore, iako su u manjini, polako raste. A mogućnost da Donald Trump postane predsjednik zabrinjava službeni Kijev.
Ako predsjednicom SAD-a postane Kamala Harris, ona bi mogla zadržati isti stav prema Ukrajini kao Joe Biden. Ali važno je zapamtiti da je vanjska politika Zapada nestalna i lako se iscrpljuje. Uporna potpora NATO-a Ukrajini je izuzetak. I kako se rat približava četvrtoj godini, pitanja o tome kako će ovo završiti bit će sve glasnija.
Ima li Ukrajina, koja se bori bez stvarnih izgleda da Rusiji preotme okupirani teritorij, kakve prave koristi od ovog poteza? Također, može li i želi li Rusija i dalje nastaviti vrlo sporo napredovati uz užasne gubitke u ljudstvu?
Obje će se strane truditi poboljšati svoju poziciju na bojnom polju prije nego što sjednu za stol. Zasad još nije jasno je li to pravi cilj Ukrajinaca, ili jednostavno žele neprijatelju nanijeti štetu tamo gdje je najslabiji.
Bilo kako bilo, upad na teritorij Rusije predstavlja rijetko kockanje s ograničenim resursima Kijeva, koje možda znači da su Ukrajinci uvjereni da su pred njima veće promjene, piše Paton Walsh.