VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinska bojišta i dalje vriju: Na jednom području je posebno zanimljivo, padaju i optužbe zbog ubojitog ruskog napada

Ukrajinski saveznici sreli su se u bazi Ramstein, a dominirale su dvije teme

Igor Tabak; ruski vojnik pokraj haubice; ukrajinski vojnik gleda na bojište
 

 Davor Pongračić/cropix/profimedia/

Subota 7. rujna ujedno je 927. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja zadnjih dana uživa u ponešto svježijem vremenu prije nego sredina idućeg tjedna donese još jedno zatopljenje. Upravo zato su i redukcije struje bile postupno ublažavane, da bi onda za vikend (privremeno) prestale. Doduše, to je tek kratki predah koji nipošto ne utiče na užurbane radove na elektro-infrastrukturi, koja bi navodno mogla izdržati zimu ako ostane na trenutnoj razini, bez velikih dodatnih šteta. Svemu tome nisu baš pomogli ruski zračni napadi širom Ukrajine tijekom ovoga tjedna, iako su oni na meti više imali strujna postrojenja vezana uz željeznički promet – nastojeći usporiti rad ukrajinskih željeznica, kako po pitanju pristizanja pomoći s područja država saveznica na zapad Ukrajine, tako i evakuacije civila iz Donbasa te dopreme pojačanja prema tamošnjim bojištima. Za popravke ovih šteta Europska unija interventno je izdvojila još 40 milijuna eura, a priskočile su i brojne države samostalno.

Naravno, strujna infrastruktura (baš kao i ukrajinski gradovi) praktično svakodnevno su ciljevi ruskih zračnih napada – pa je pitanje dobivanja zapadne dozvole za dalekometne napade doniranim naoružanjem na lansirne rampe raketa i vojne aerodrome duboko u Rusiji i zadnjih dana dominiralo vanjskim odnosima Ukrajine. Dok se iz Mađarske već predvidivo čuje kako bi to bila nedopustiva eskalacija sukoba – izgleda da je ponešto drugačiji ton na ovu temu vladao na sastanku Kontaktne skupine za obranu Ukrajine, koja se sastala u vojnoj bazi Ramstein u petak 6. rujna. Ukupno 24. sastanku ukrajinskih saveznika po prvi put je osobno prisustvovao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a teme su navodno bile koncentrirane na dva pitanja: (1) zakašnjela isporuka dodatnih protuzračnih sustava, te (2) dobivanje dozvole da se zapadnim dalekometnim naoružanjem gađa ciljeve duboko u Rusiji (što prvenstveno cilja na SAD, Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku).

image

Volodimir Zelenski i Olaf Scholz

Boris Roessler/Afp

Vojna pomoć saveznika

Ovim skupom kulminirala su događanja u zadnjih nekoliko tjedana, tijekom kojih se čulo da usprkos proračunskim problemima Njemačka put Ukrajine ipak šalje još jedan protuzračni sustav IRIS-T SLS (kao i dodatna inženjerijska vozila, građevinske strojeve, topničke granate i drugo streljivo te razne bespilotne letjelice). Danska je 19. kolovoza objavila paket vojne pomoći vrijedan oko 115 milijuna USD vlastitih sredstava za kupnju opreme ukrajinske vojne industrije i saveznika, dok će neke druge države za te svrhe koristiti EU-raspolaganje prihoda od sankcijama zamrznutih ruskih novaca (Češka, planira kupovine streljiva sa zahvatom u 1,4 milijarde eura takvih novaca, a Francuska isporučuje vlastite vojne proizvode – pretežito streljiva, topništva i PZO opreme – za oko 300 milijuna eura iz ovog izvora). Iz Nizozemske se 21. kolovoza čulo o proizvodnji mobilnih radara (Robin Radar System), 31. kolovoza je objavljeno slanje 28 terenskih vozila na gusjenicama tipa BvS10 Viking (BAE System Hägglunds), da bi početkom rujna svemu tome bilo dodano i oko 200 milijuna eura za zaštitu energetske infrastrukture i humanitarne potrebe. Konačno, ovoga tjedna je torta ukrašena još i obećanjem donacije opreme i materijala za borbene avione F-16, za čijih se oko 80 milijuna eura vrijednosti nije točnije naznačilo rokove isporuke, brojnost ili vrstu materijala.

Krajem kolovoza su iz Latvije otposlali 1.400 bespilotnih letjelica vlastite proizvodnje (plus još oko 2.700 komada kupljenih za doniranje) – dok je Litva pripremala slanje paketa protuzračnog naoružanja i streljiva (uz oko 5.000 dronova vlastite proizvodnje tijekom jeseni). Za to vrijeme su volonteri iz Litve prikupili 8,56 milijuna eura za doniranje 1.141 drona i još ponešto dodatne vojne opreme, dok su njihove vlasti još 35 milijuna eura usmjerile na radare i opremu za razminiranje. U utorak 3. rujna i Norveška je objavila 53,27 milijuna USD vrijedan paket bespilotnih letjelica i protuzračne obrane kroz uplatu Međunarodnom fondu za Ukrajinu (IFU) u kojem je Velika Britanija s još osam saveznica sakupila preko milijardu funti za razne projekte opremanja. U srijedu 4. rujna iz Njemačke je najavljeno ugovaranje proizvodnje još 17 sustava IRIS-T za Ukrajinu (Diehl Defense GmbH & Co.), a onda i o slanju dodatnih 12 samohodnih topničkih sustava PzH2000 vrijednih oko 150 milijuna eura, također ne iz postojećih zaliha već iz nove proizvodnje (6 ove godine i još 6 iduće). Samo dan kasnije, u četvrtak 5. rujna, i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis odobrio je ranije u parlamentu usvojen prijedlog zakona o prijenosu jedne bitnice sustava MIM-104 Patriot u Ukrajinu – čime se ispunjava barem dio zadanih obećanja (dok i dalje u zraku visi isporuka barem 77 davno obećanih njemačkih tenkova Leopard 1A5).

image

Lloyd Austin

Daniel Roland/Afp

Prigodno povodom sastanka u Ramsteinu i Švedska je obećala dodatnih oko 44 milijuna eura za pomoć u osiguravanju grijanja i opskrbe strujom (2 zaštićene plinske turbine), a Velika Britanija se pohvalila najavom slanja 650 raketa (Lightweight Multirole Missile – LMM) za protuzračnu obranu, kao i oko 300 milijuna GBP vrijednosti topničkog streljiva iz već spomenutog Fonda za Ukrajinu – sve do kraja godine. Iz Kanade se čulo o investiranju 389 milijuna dolara u obuku ukrajinskih pilota za F-16, doniranje ponešto opreme u tu svrhu, ali i više vrsta otpisane vojne opreme (s kojom se Ukrajinci moraju snalaziti kako znaju). Tu spada 80.840 raketnih motora i 1.300 bojnih glava za nevođene projektile CRV-7, nešto rashodovanih strojnica i pištolja te 29 otpisanih oklopnjaka M113 i još 64 otpisana oklopnjaka Coyote LAV. Uz to je donirano još i 10 medicinskih vozila, nešto dronova i razne informatičke opreme – što je još uvijek bolje od Španjolske, koja je opet ponovila navode s kraja srpnja o donaciji bitnice protuzračnog sustava MIM-23 Hawk tijekom ovog mjeseca (6 lansera koji su trenutno u Poljskoj), te jačanje obuke Ukrajinaca u samoj Španjolskoj.

Konačno, iz Sjedinjenih Američkih Država se krajem kolovoza čulo o rastu proizvodnje topničkog streljiva kalibra 155 mm (sada 36.000 granata mjesečno u Scrantonu, savezna država Pennsylvania) te potpisivanju dodatnog ugovora vrijednog oko 1,3 milijarde USD za proizvodnju protuoklopnih sustava Javelin (od toga isporuka oko 4.000 komada za Ukrajinu). No dok se među saveznicima organiziralo sustave Patriot i obuku te održavanje za borbene avione F-16v – nema sumnje da su konkretne pošiljke vojne pomoći iz SAD zadnje vrijeme usporile, i to usprkos činjenici da su sredstva za te potrebe bila odobrena u tekućem proračunu. S jedne strane, to je otvorilo politički problem – oko 6 milijardi USD za konkretnu robnu pomoć treba potrošiti do 30. rujna kada ističe tekuća fiskalna godina – ili trošenje tih novaca treba posebnim aktom produžiti za iduću fiskalnu godinu, nakon kraja tekućeg mjeseca. Dok se neslužbeno čulo kako je do zastoja došlo radi zabrinutosti Pentagona za stanje vlastitih zaliha opreme i naoružanja, rješavanje spomenutog političkog problema ipak nije zaustavilo donaciju tempiranu prigodno za skup u Ramsteinu, u petak 6. rujna. Tom prilikom izdvojen je 65. paket vojne opreme iz zaliha američkih tijela državne vlasti (Presidential Drawdown Authority – PDA) u relativno skromnoj vrijednosti od 250 milijuna USD. U njemu su sadržane protuzračne rakete (RIM-7 Sea Sparrow, Stinger i druge), rakete za sustav HIMARS, topničko streljivo 155 i 105 mm, protuoklopno naoružanje (TOW, Javelin, AT-4), oklopnjaci Bradley i M113, MRAP vozila i vojna plovila, te drugo streljivo, eksplozivi i razni rezervni dijelovi.

image

Volodimir Zelenski

Daniel Roland/Afp

Iz SAD-a se u srijedu 4. rujna čulo i o dodatnom sankcioniranju 10 pojedinaca i 2 entiteta radi širenja ruskog utjecaja na predstojeće američke predsjedničke izbore, zakazane za 5. studenog ove godine. Ne samo da se time dodatno udarilo na Margaritu Simonjan i rusku državnu televiziju RT, već se ustanovilo i primatelje oko 10 milijuna USD za provedbu medijske kampanje u samim Sjedinjenim Državama. Riječ je o medijskoj kući „Tenet Media“ koja okuplja niz politički desnih komentatora – koji su svojim radom podržavali Donalda Trumpa i općenito priče sklone aktualnim vlastima u Moskvi. Dok su prozvani komentatori odmah počeli tvrditi kako su zapravo oni sami žrtve jer nisu znali otkud ogromni novci za financiranje njihova rada, ostaje činjenica da takvih medijsko-političkih poduhvata i globalno ima u izobilju (samo se time ne bave ni lokalne, a kamoli američke vlasti). Tu se dobro uklapa i činjenica da sve dok Europska unija, recimo, od Srbije izrijekom očekuje da se kao kandidat za članstvo suzdržava od jačanja veza s Ruskom Federacijom – tamošnji potpredsjednik Vlade Aleksandar Vulin putuje u Rusiju, ondje se susreće s Putinom osobno na „Istočnom ekonomskom forumu“ u Vladivostoku, te ujedno drži i govor o „bratskoj“ Srbiji koja pod pritiskom Zapada ipak izbjegava „antiruske poduhvate“ i potpadanje „antiruskoj histeriji“ (sve to samo šest dana nakon potpisivanja ugovora o kupovini francuskih borbenih aviona, posla koji možda bude preispitivan i u francuskom parlamentu, i to baš u svjetlu problematičnog odnosa Srbije i Rusije).

Ukrajinske kadrovske križaljke

Nakon objave smjena niza ljudi iz samog ukrajinskog državnog vrha, u utorak 3. rujna predsjednik Volodimir Zelenski je krenuo u osiguravanje „novih snaga“ (dok se iz ruskih službenih izvora pozivalo da i sve NATO članice smijene barem svoje ministre vanjskih poslova, kako je to napravila Ukrajina). U četvrtak 5. rujna je u drugom pokušaju parlamentarnog glasovanja usvojena smjena i Irine Verešćuk te Vitalija Kovalja, koji samo dan ranije nisu dobili potrebne glasove za odlazak, te ministra vanjskih poslova Dmitra Kulebe (čija je ostavka dan ranije bila privremeno povučena iz parlamentarnog postupka). Na mjesto Kulebe, koji je imao zategnute odnose s Poljskom ali dobre prema većini ostalih zapadnih partnera, došao je Andrij Sibiga, dosadašnji prvi zamjenik u Ministarstvu vanjskih poslova. Novog generalnog direktora dobio je i državni vojno-industrijski koncern „Ukroboronprom“, budući da je donedavni direktor German Smetanin postao ministrom zaduženim za stratešku proizvodnju. Spomenuti Kovalj istog je dana imenovan novim ministrom poljoprivrede, donedavna potpredsjednica Vlade i ministrica za europske poslove Olga Stefanišina postala je potpredsjednica Vlade za europske integracije i ministrica pravosuđa – dok je u preslagivanjima veliku ulogu odigrao i Ured predsjednika. Od troje smijenjenih zamjenika predstojnika Ureda Jermaka, Mikola Točickij postao je novi ministar kulture i strateških komunikacija, Oleksij Kuleba postao je zamjenik premijera zadužen za obnovu Ukrajine, a u Ured im na jedno od tih upražnjenih mjesta dolazi donedavna zamjenica premijera i ministrica za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija Irina Verešćuk. Navodno je još neizvjesna sudbina dosadašnjeg Ministarstva za reintegraciju privremeno okupiranih područja (Anatolij Stelmah kao vršitelj dužnosti ministra), popunjen je i dio ministarstava koja su donedavno imala na čelu vršitelje dužnosti, a moglo se uočiti i promjene na čelu pojedinih Regionalnih vojnih administracija (Zakarpatje, Harkiv).

image

Vovchansk

Handout/Afp

Stanje na bojištu – ruska regija Kursk

Posljednjih se dana stanje u zoni ukrajinskog prodora u rusku regiju Kursk ponešto stabilizira. Naime, borbe postaju sve ujednačenije bilježene na naznakama definiranih linija fronte, a postupno se smanjuju i tzv. „sive zone“ koje su ranije karakterizirale podosta prostora u kojem su manevrirale ukrajinske mobilne skupine. Dok se na jugozapadu i dalje može govoriti o ukrajinskom pritisku na dio ruskog okruga Gluškovo, kao i o nastavku izvođenja napada na ruske pontonske mostove na rijeci Sejm – nastavljene borbe oko sela Komarovka nisu dovele do proboja ruske fronte (Komarovka-Kuljbaki-Troickoe), baš kako nije pod napadima popustila ni istočnija paralelna ukrajinska linija (Gordeevka-Vnezapnoe-Apanasovka-Krasnooktjabrskoe). Jednako su tako bez učinka ostali i ruski napadi na sjever ove zone (sela Višnjevka i Snagost), dok treba napomenuti da su Rusi ipak imali uspjeha u obrambenim borbama neposredno oko grada Korenjevo – gdje su do petka 6. rujna uspjeli Ukrajince potisnuti na oko 3 km od grada, proširivši time pojas od neprijatelja do prvih prigradskih naselja. Ujedno se bilježio i nastavak borbi istočno od Korenjeva (Matveevka i Olgovka) – dok je još 4 km istočnije selo Kremjanoe izgleda i dalje u ruskim rukama. Budući da već neko vrijeme nema vijesti o prostoru oko 10 km istočno od Kremjanoe pa do 8 km na sjever (do poteza kod sela Kaučuk-Anastasjevka-Šapošnikovo), ne bi čudilo da je ovaj prostor ukrajinskog manevarskog ratovanja zapravo postupno i napušten – budući da su se navodi o borbama čuli s njegova jugoistočnog ruba, gdje je potvrđena ukrajinska kontrola nad zonom od sela Mala Loknja pa na sjever do Pogrebki i dalje do Hitrovke oko 3 km sjevernije. Na istok od magistrale Sudža-Ljgov i dalje se čuje o borbama u okolici sela Kamišovka, oko 4 km istočno od sela Pogrebki – i izgleda da je ondje također zadnjih dana bilo malo pomaka. Ipak, još se bitno manje čulo o bojišnici dalje na istok i jugoistok koja se izgleda stabilizirala na liniji od sela Nečaev preko Ruskoe Porečnoe do Čerkaskoe Porečnoe i onda južno od magistrale R-200 kod Martinovke (gdje se opet bilježilo sukobljavanja). Tu, baš kao i dalje na jugoistok i jug, izgleda da je uspjela uspostava zone od oko 6 km oko osvojenog okružnog središta Sudža (Mihailovka preko naselja Ruskaja Konopelka i Kolmakov do sela Čerkaskaja Konopelka), koja odolijeva ruskim protunapadima, ali se nije uspjela bitnije širiti. Slično je stanje i dalje južno od Sudže, gdje linije prate rijeku Psjol – a nadalje se drže i ukrajinska uporišta Borki, baš kao i 2 km jugoistočnije selo Spaljnoe. Ondje su izgleda odbijeni ruski napadi, a ukrajinske snage su krenule s ukopavanjem. Ujedno, u čitavom ovom od Ukrajine osvojenom prostoru i nadalje se provode rotacije snaga, a ima i teže tehnike te topništva (u srijedu 4. rujna bilježen manji topnički napad na Ljgov, oko 25 km sjevernije od registriranih poprišta kopnenih sukoba). Dok se sve učestalije bilježe ruska korištenja vođenih zrakoplovnih bombi i teže borbene tehnike na vlastitom terenu, nema sumnje da i ukrajinska strana učestalo koristi bespilotne letjelice, raketne salve, te ponekad i svoje vođene zrakoplovne bombe za precizne napade na tamošnje ruske ciljeve. Uz to, Rusi i dalje ustrajno napadaju ukrajinske pogranične prostore oblasti Sumi, koji su logistička podloga borbi preko granice.

Stanje na bojištu – Ukrajina

Iako se posljednjih dana od ukrajinskog Vrhovnog zapovjednika moglo čuti kako su borbe u ruskoj regiji Kursk imale utjecaja na bojišta u Ukrajini – to možda ima veze sa stabilizacijom stanja prema Pokrovsku (manje u zoni Torecka ili od Pokrovska na jug prema Kurahove), te donekle i u Zaporižju, gdje se bilježi manje okršaja i smanjivanje inače svakodnevnih masivnih ruskih topničkih vatri. Na sjeveru Harkivske oblasti stanje je i ovoga tjedna bilo stabilno – manja ukrajinska napredovanja se bilježilo sjeveroistočno od naselja Lipci, nastavljene su urbane borbe u Vovčansku i istočnije kod sela Tihe, ali sve bez bitnijih promjena bojišnice.

Oko 80 km na jugoistok, kod ukrajinskog grada Kupjanska, može se reći da prošlotjedni ruski pomaci u zoni sela Sinkivka izgleda obuhvaćaju zauzimanje njenog sjevernog te sjeverozapadnog dijela – a još nema govora bilo o kompletnoj okupaciji Sinkivke ili o ruskom prodoru iz tog područja prema samom Kupjansku (oko 5 km na jugozapad). No ovo su potencijalno opasne novosti, baš kao i nastavak ruskih napredovanja oko dvadesetak km jugoistočno, u zoni oko okupiranog sela Pišćane Donje. Ondje se bilježe dodatni pomaci agresora kako na zapad (prema selu Kolisnikivka), tako i na jugozapad (prema selu Krugljakivka) – uz nastavak borbi i neposredno jugoistočno, u zoni sela Berestove, Stelmahivka, Mjasožarivka i Andriivka. Kako izgleda, riječ je o nastavku ruskih nastojanja da se bojišnica tu kompletno pomakne prvo zapadno od rijeke Žerebec, prvo do ukrajinskog uporišta Lozova, a onda i dalje na zapad prema toku rijeke Oskil. Oko 20 km južnije nastavljen je i ruski pritisak na položaje branitelja u zoni naselja Tvrdohlibove, Černešćina, Druželjubivka, Makiivka – ali nije jasno je li ondje bilo ikakvih pomaka bojišnice – baš kao ni južnije prema toku rijeke Siverski Donjec, gdje se borbe bilježilo na potezu Terni-Torske pa prema okupiranom selu Dibrova.

image

Kostiantynivka

Diego Herrera Carcedo/afp/profimedia/Diego Herrera Carcedo/afp/profimedia

Južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje se čuje o borbama oko sela Verhnokamjanske i Spirne, gdje su agresori koristili i termobaričko naoružanje. Dok ondje nema vijesti o bitnijim pomacima bojišnice – ne može se to isto reći i za zonu oko Časiv Jara. Ne samo da se u četvrtak 5. rujna čulo o ruskom zauzimanju zapadnog dijela sela Kalinina (na zapadnoj strani vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas, sjeverno od grada), već su nastavljene i borbe na samom sjeveroistoku Časiv Jara (četvrt Žovtneve u kojoj je malo proširen ruski pojas), te u šumovitom pojasu od sjevernog ruba grada pa prema već spomenutom okupiranom dijelu Kalinine. Ovo napredovanje agresora može postati osnovom za bitniji prodor kroz sjeveroistočnu trasu gdje spomenuti vodni kanal ide iznad zemlje, kroz cijevi u šumi. Još su neugodnije bile novosti koje su u drugoj polovici ovog tjedna stigle s područja južno i jugoistočno od Časiv Jara. Naime, geolocirani materijali potvrdili su 4. rujna rusko izbijanje na trasu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ zapadno od Klišćivke – što u pitanje dovodi čitav niz ukrajinskih tvrdnji o stanju bojišnice južno od Časiv Jara, istočno od Kostjantinivke, te na sjevernim prilazima Torecku (gdje Rusi napreduju sjeverno i sjeveroistočno od grada na čijem su istočnom rubu teškom mukom usporeni tijekom zadnjih dana). No područje neposredno južno od Torecka bilo je krajem ovog tjedna posebno zanimljivo. U srijedu 4. rujna i četvrtak 5. rujna moglo se čuti ukrajinske navode o napadu boraca 12. brigade posebne namjene „Azov“ južno od Torecka, kroz selo Nelipivka u sjeverni dio naselja New York. Iako je riječ o mjestu koje su Rusi službeno proglasili okupiranim još 20. kolovoza – izgleda da je ondje ostalo ponešto ukrajinskih boraca blokirano u prostorima tzv. Fenolnog zavoda (velikog kompleksa kemijske industrije u središtu mjesta), koje se tada oslobodilo. Usprkos navodima kako New York nije okupiran već se radi o manipulacijama protivnika, već dan kasnije geolocirani video-materijali pokazuju ruske snage ne samo na zapadnim i istočnim rubovima naselja New York, nego i sjevernije – kako u južnim, tako i u jugoistočnim dijelovima sela Nelipivka kroz koje je prolazio ovaj navodni napad brigade „Azov“. Iako se barem dijelovi Nelipivke još drže u ukrajinskim rukama, ovakvo bi stanje stvari ipak objasnilo i navode o sporadičnim borbama oko sela Leonidivka i Šćerbinivka, na 3 odnosno 4 km sjeverozapadno od spomenute Nelipivke).

Za razliku od okolice ukrajinskog uporišta Toreck, izuzetno aktivno bojište oko Pokrovska kao da se ponešto stabiliziralo zadnjih dana. Ne samo da nije bilo novosti o pomacima bojišnice na potezu od Torecka prema Pokrovsku (potez Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke), već je odolijevala i fronta na potezu prema jugozapadu (kroz mjesto Grodivka kraj Krasnog Jara prema selu Suhi Jar), te dalje na jug – kraj okupirane Novogrodivke južno pokraj okupirane Marinivke, pa sve do okupirane Mihailivke. Dapače, na ovom se potezu čulo i o nizu ukrajinskih protunapada, koji ne samo da su usporili agresore, već su ojačali i obranu prilaza prema ukrajinskom gradu Selidove (oko 6 km južno od Novogrodivke). Ipak, problemi su i nadalje vidljivi istočno te jugoistočno od Selidove.

Dok se ruska strana u ovoj borbenoj zoni službeno hvali zauzimanje sela Zavitne (5. rujna, stvarno zauzeto još 18. Kolovoz) i naselja Karlivka (4. rujna, a stvarno okupirano 30. kolovoza) – bojišnica u toj borbenoj zoni napredovala je dalje na jug. Uz borbe istočno i jugoistočno od grada Ukrainska, bilježilo se i sukobe na sjevernim rubovima gradića Girnik (oko 10.000 predratnih stanovnika) te selu Želanne Perše – uz moguće zauzimanje naselja Lisivka u četvrtak 5. rujna, te ukrajinske protunapade prema južnom dijelu 03. rujna okupiranog naselja Galicinivka. Ovaj ruski prodor u zaleđe ukrajinske obrane poteza Karlivka-Nevelske-Krasnogorivka bio bi neugodan već i sam za sebe, a kombiniran s ruskim prodorom iz uvelike okupirane Krasnogorivke na sjever i sjeverozapad 6. rujna – postaje stvarno opasan. Doduše, tek treba vidjeti ima li u čitavom tom kraju snage za otpor agresoru koji nadire s nekoliko strana, ili će tih oko 50 kvadratnih kilometara biti užurbano evakuirano – ne bi li se nova obrambena linija uspostavila zapadnije, u trokutu Girnik-Želanne Perše-Zorjane. Još je neugodnije stanje oko 30 kilometara južnije, gdje su agresori na širokoj fronti krenuli prelaziti lokalnu magistralu O-0532, a borbe se bilježe od zapadnih prilaza okupiranoj Kostjantinivki, preko neposredno ugroženog ukrajinskog sela Vodjane, sve do uporišta Vugledar – koje počinje trpjeti ruske napade s istoka, jugoistoka i juga. Ondje stanje dodatno komplicira i činjenica da je u prvoj polovici tjedna u ruske ruke palo selo Prečistivka (oko 12 km zapadno od Vugledara), čime su se Rusi odmah i službeno pohvalili 4. rujna. Time ne samo da je probijena fronta koja se na jugoistoku bojišta u Donjeckoj oblasti održavala već koju godinu, već je otvoren i prostor za agresorsko napredovanje koje bi lako moglo ugroziti ne samo Vugledar na istoku nego i prilaze Velikoj Novosilki oko 16 km na zapad. Za razliku od svih ovih novosti s bojišta, izgleda da je fronta u regijama Zaporižje i Herson bila poprilično mirnija. Iako su bilježene borbe južno od Orihiva, ondje nije bilo potvrđenih bitnijih promjena bojišnice.

image

Ilustracija

Diego Herrera Carcedo/Anadolu Via Afp

Zračni napadi

S jedne strane, treba napomenuti da je kraj ovog tjedna u Ukrajini bio uvelike obilježen sumiranjem žrtava i šteta koje je u utorak 3. rujna izazvao ruski raketni udar na vojnu obrazovnu instituciju u gradu Poltava. Dok Rusi tvrde kako su pogodili vojni centar za obuku u komunikacijama i elektroničkom ratovanju (zajedno s brojnim stranim instruktorima koje su Rusi karakterizirali kao „strane plaćenike iz Poljske, Francuske, Njemačke i Švedske“), Ukrajina je tu bila bitno suzdržanija – brojeći tek 5. rujna uz daljnji tijek akcija spašavanja oko 55 mrtvih te 328 ranjenih. Dok su obavještajni krugovi nastojali ustanoviti metodu navođenja ruskog udara s dva balistička projektila (iz grada ili bespilotnim letjelicama), iz Vrhovne Rade se čulo i mogućem nemarnom odnosu nadležnih prema sigurnosti vojnika – koje su navodno udari zatekli pri skupnom odlasku u skloništa. Uz to, u srijedu 4. rujna čulo se o napadu vođenim zrakoplovnim bombama po prostorima sveučilišta u ukrajinskom gradu Sumi, dok je Ruska Federacija Ukrajinu zasula i jutarnjim valom od 2 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, 2 krstareće rakete Kh-22 iz strateškog bombardera Tu-22M3, 6 krstarećih rakete Kh-101 sa strateških bombardera Tu-95MS (4 srušene), 3 krstareće rakete „Iskander-K“ s okupiranog Krima (2 srušene) i još 29 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz ruske regije Kursk (22 srušene, 6 onesposobljeno elektroničkim ratovanjem, a jedna odletjela u Bjelorusiju). Iako su štete u Kijevu bile neznatne, tu sreću nisu imali u Lvivu. Ondje se bilježilo niz eksplozija u starom centru grada, te kod tamošnjeg aerodroma. Stale su željeznice radi nestanka struje u prometnoj mreži, a bilježilo se i 7 mrtvih te 47 ranjenih te štete na UNESCO baštini – dok su Rusi pričali o uspješnom napadu na neke objekte strateške vojne industrije. Čulo se i o štetama na energetskim objektima u gradovima Dnipro, Mikolajev, Sumi i Harkiv.

Četvrtak 5. rujna opet je bila napadana ukrajinska regija Sumi, a Kijev je prošao svoju najdulju pojedinačnu zračnu uzbunu od početka ruske agresije u veljači 2022. godine (9 sati i 8 minuta). Uzrok svemu tome bilo je rusko lansiranje jedne balističke rakete „Iskander-M“ s okupiranog Krima te još 78 kamikaza-dronova sa sjevera (Kursk) i juga (Jeisk i Primorsko-Ahtarsk). Navodno je 60 dronova bilo srušeno, 15 ih je podleglo elektroničkom ratovanju, dva su se vratila u Rusiju, a jedan u Bjelorusiju. Nasuprot tome, djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica bilježila su se širom ruskih oblasti Kursk i Belgorod (gdje lokalne vlasti osnivaju sigurnosne postrojbe „BARS-Belgorod“ za pomoć u zaštiti prostora i infrastrukture), a bilježilo se i požar u ruskoj tvornici specijalne plastike „Zavod Plastik-Geosintetika) u Tuli – koji je navodno surađivao u ruskoj proizvodnji kamikaza-dronova Shaheed po iranskoj licenci.

Dok je radi sve teže sigurnosne situacije u ukrajinskom Pokrovsku dobar dio tamošnjeg željezničkog prometa završio ograničen na Pavlograd (oko 100 km zapadnije) – baš se taj isti Pavlograd u petak 6. rujna našao na meti ruskih zračnih napada. U napadu s pet balističkih raketa „Iskander-M“ poginula je 1 osoba, a ranjeno je bilo njih 55. Prema ruskim izvorima tom se prilikom gađalo tvornicu bespilotnih letjelica pogonjenih mlaznim motorima na prostorima aerodroma u Pavlogradu i njegovoj okolici. Uz to se kod Lviva gađalo skladišta u predgrađu Malehiv, kod željezničke stanice Dubljanji-Lvivski, navodno sa streljivom i vojnom opremom dovezenom iz Poljske. Ujedno, na Ukrajinu je te noći bilo lansirana i jedan vođena raketa Kh-59 i jedna proturadarska raketa Kh-31P, te još 44 kamikaza-drona Shaheed-136/131 (navodno 27 srušeno, 8 onesposobljeno elektroničkim ratovanjem, a jedna se vratila na okupirani prostor oblasti Donjeck). Uz to, gađan je bio i Slovjansk (uz veći požar oštećeno 59 kuća i jedna škola), te obližnje mjesto Raigorodok (navodni logistički centar ukrajinske vojske). Uz to bilježilo se i štete u gradovima Dnipro i Harkiv, dok je kasnije u danu balističkim raketama „Iskander-M“ pogođen i hotel u gradu Zaporižje (Rusi opet spominjali kako Ukrajince tako i „strane plaćenike“ iz Velike Britanije).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. rujan 2024 09:47