Nedjelja 9. veljače ujedno je 1082. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje vlada hladni val i temperature na bojištima idu po nekoliko stupnjeva ispod nule danju i noću. Takvo je vrijeme (u kombinaciji s dodatnim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu) dovelo i do porasta potrošnje električne struje za oko 1,3 posto na dan, te onda i do hitnih isključenja u oblastima uz bojišnicu i u centru države. Pri tome, duže redukcije su uglavnom ograničene na industrijske potrošače ne bi li se kućanstva poštedilo ako je ikako moguće.
Ako je za to vrijeme i došlo do manjeg usporavanja ruskih borbenih djelovanja, sve je to oko obilježavanja 6 mjeseci od ukrajinskog upada u rusku regiju Kursk obilježilo i niz manjih protunapada Ukrajinaca – kako na jugoistoku borbene zone u Rusiji, tako i kod Pokrovska u Donbasu. Pri tome je posebnu pažnju privukla baš operacija u regiji Kursk – gdje se krajem tjedna pokušalo ruske snage odmaknuti od jugoistočnih prilaza okupiranom gradu Sudža. Budući da je to već neko vrijeme bio jedan od primarnih pravaca ruskih napada, navodni pomak u nekoliko tamošnjih malih naselja zapravo i nije mala stvar na bojišnici koja oko sebe veže preko 100.000 ruskih vojnika (od toga barem 60 posto u borbenim zadaćama po rasporedu rotacija na prve crte).
Doduše, nije jasno je li to sve imalo utjecaja i na povratak vojnika iz Sjeverne Koreje na frontu (nakon navodne pauze od par tjedana). No i mimo tog doprinosa u ljudstvu, od kraja prosinca bilježi se i porast preciznosti sjevernokorejskih balističkih raketa koje Rusi lansiraju na ukrajinske ciljeve (otklon od 50 do 100 metara, za razliku od prijašnjih 1 do 3 kilometra). Nije do kraja jasno ni kako će se postupati s nekoliko zarobljenih sjevernokorejskih vojnika, s posebnim naglaskom na navodnog „sjevernokorejskog časnika specijalnih snaga“ kojeg su zarobile ukrajinske Snage za specijalne operacije (SSO), i koji je izgleda krenuo pružati „vrijedne obavještajne podatke“.
Konkretno, pitanje je hoće li se na kraju takve ljude vraćati u Rusku Federaciju, u Sjevernu Koreju, ili možda i u Južnu Koreju (ako to požele). Bitno je jednostavnija situacija s ostalim ratnim zarobljenicima – čija je 61. po redu razmjena bila održana u srijedu 5. veljače. Tom je prilikom zamijenjeno 150 Ukrajinaca za 150 Rusa, s naglaskom na povratak boraca iz raznih grana ukrajinskog sustava sigurnosti koji su u rukama agresora bili preko dvije godine. Razmjena preko teritorija Bjelorusije održana je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih Arapskih Emirata, a obuhvatila je i dosta ranjenih, teško bolesnih te posebno dugo zatočenih – kao dio od preko 4.130 osoba do sada dobivenih iz ruskog zarobljeništva.
Međunarodna scena
Dok borbe bjesne na većini bojišnice u Kursku i širom Ukrajine, idući će tjedan biti za Ukrajinu vrlo intenzivan i na diplomatskoj razini. Kao prvo, za srijedu 12. veljače zakazan je novi sastanak tzv. „Ramstein formata“. Riječ je o okupljanju brojnih saveznika Ukrajine u istoimenoj vojnoj bazi u Njemačkoj, koje je od proljeća 2022. pa sve do početka ove godine bilo održavano zalaganjem Sjedinjenih Američkih Država. Kako te inicijative više nema nakon zadnjeg sastanka u starom formatu 9. siječnja ove godine, u četvrtak 6. veljače je najavljeno da će 26. ovakav skup sazvati britanski ministar obrane John Healy. Sastanak će se održati samo dan prije NATO okupljanja ministara obrane u Bruxellesu, pa zato ne čudi ni da će sve biti održano „uživo“ – uz najavljeno prisustvo i novog (te po mnogo čemu kontroverznog) ministra obrane SAD Petea Hegsetha.
PROČITAJTE VIŠE Veliki zaokret Kijeva u odnosu prema dezerterima. Zapovijed Zelenskog i Sirskog odjeknula u svim rodovima ukrajinske vojske
Samo dan kasnije u Bruxellesu su očekuje NATO obrambeno okupljanje koje će završiti i sjednicom „Vijeća NATO-Ukrajina“ – da bi se onda fokus prebacio na jug Njemačke, gdje od petka 14. do nedjelje 16. veljače traje tradicionalna Münchenska sigurnosna konferencija. Iako će i ondje zacijelo dominirati tema rata u Ukrajini – navodno još nije spreman za javnu prezentaciju ikakav konkretan plan američke administracije predsjednika Trumpa za okončanje ovog sukoba, usprkos činjenici da već neko vrijeme u pojedinim medijima ustrajno izranjaju ovakvi ili onakvi nacrti potencijalnih mjera (svi po redu radikalno skloni Rusiji, s malo ili nimalo poticaja Ukrajini da ih iole ozbiljno primi).
Naime, ne samo da ostaje otvoreno pitanje „mamca“ kojim bi se za ozbiljni pregovarački stol dobilo Rusku Federaciju, već je još i manje jasno koja bi to sigurnosna jamstva bila dana za ikakvu budućnost Ukrajine kao suverene države – navelike se nagađa o sustezanju NATO članstva, uz istodobno kategorično odbijanje nuklearnog naoružavanja (zaboravljajući pri tome da se baš Ukrajina krajem 1994. dragovoljno odrekla ogromnog nuklearnog arsenala u zamjenu za tadašnja sigurnosna jamstva, koja je Rusija mrtva hladna pogazila), zahtjev kojeg s ruske strane opisuju kao „na granici ludila“.
O tome, ali i o drugim ruskim idejama, valjda će se u ponedjeljak 17. veljače raspravljati na sjednici Vijeća sigurnosti UN koju je tražila Ruska Federacija (dok su zapadne zemlje svoj sastanak istoga tijela tražile su 24. veljače, treću godišnjicu ruske invazije). Konačno, samo koji dan nakon toga, u četvrtak 20. veljače, u samoj se Ukrajini po prvi puta očekuje dolazak Keitha Kelloga, američkog posebnog predstavnika za Ukrajinu i Rusiju koji je na to mjesto formalno postavljen 3. veljače. On će, među ostalim, trebati objasniti i moguću ulogu rudnog bogatstva Ukrajine (posebno rijetkih zemaljskih elemenata) u nastavku američke pomoći, kao i prošlogodišnje izjave Donalda Trumpa o tome da bi Ukrajina mogla biti dobro polje za „projekte s nekretninama“ ili navode o dosadašnjem američkom izdvajanju 174 milijarde USD za Ukrajinu (što poprilično odudara od većine ozbiljnih numeričkih navoda).
Pomoć saveznika
Pri tome je i dalje kompletno otvoreno pitanje američkih zamrzavanja inozemne pomoći – gdje se posljednjih dana pojavio i niz lažnih navoda o tome kako se iz blagajne USAID plaćalo poznate osobe da u javnosti podržavaju Ukrajinu. Pri tome, teško je razlučiti i istinitost navoda da 90 posto ukrajinskih medija ovisi o američkim novcima, budući su se takve tvrdnje po pitanju pojedinih velikih svjetskih medijskih kuća već pokazale lažnima. Jednako tako, tek se procjenjuju i učinci američkog „zamrzavanja“ međunarodne pomoći na niz organizacija pod okriljem Ujedinjenih naroda – Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Svjetskog programa za hranu (WFP), Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova, koji su svi odreda ipak najavili da nastavljaju svoj rad u Ukrajini.
Što se tiče vojne pomoći, u četvrtak 6. veljače posebno je odjeknula francuska objava o pristizanju prvih borbenih aviona Mirage 2000/5 u Ukrajinu, za koje je nužnu obuku navodno već prošao određeni broj ukrajinskih pilota i tehničara. Iako još nije jasan konkretan učinak ovih aviona na terenu, njihovo pristizanje zacijelo jača ukrajinske Zračne snage baš kao i nedavno objavljene dostave dodatnih aviona F-16 – iako je otvoreno pitanje teškoća koje će takva kompleksna borbena platforma napraviti ukrajinskoj obrambenoj logistici. Možda zato i ne čude relativno opušteni komentari ove novosti s ruske strane – gdje ne vide neki poseban učinak na tijek „specijalne vojne operacije“, dok nove letjelice karakteriziraju kao „još neistražene mete“ za protuzračnu obranu, čija je donacija ujedno Francuskoj uštedjela troškove „odlaganja zastarjelog oružja“.
Što se tiče drugih oblika pomoći, uz simboličkih milijun USD za elektro-opremu iz Azerbajdžana, Ukrajina uskoro računa i na oko 2 milijarde USD prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine pohranjene kod europskog Eurocleara u Belgiji, kao i na 1,5 milijardu eura iz Europske banke za obnovu i razvoj. Za to je vrijeme još potpuno otvoreno pitanje osnivanja i posebne europske „banke za ponovno naoružavanje“ – kojom bi se operacionaliziralo izdvajanje u 10 godina oko 500 milijardi eura koliko je Europska komisija procijenila nadolazeće EU potrebe za obrambene investicije.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Već tijekom intenzivnih borbi početkom tjedna moglo se naslutiti kako ruski izviđači u pozadini fronte na jugozapadu ruske regije Kursk naziru bilo pokrete ukrajinskih snaga bilo njihovo gomilanje – što je bilo praćeno i jačanjem topničkih te zračnih udara po tamošnjim ciljevima. No već prvo usporavanje ritma ruskih operacija do sredine tjedna otvorilo je prostor i za makar ograničeni ukrajinski protuudar – ovoga puta koncentriran na jugoistočni prilaz okupiranom gradu Sudža, dijelu fronte koji je već neko vrijeme izgledao posebno problematično.
Dakle, dok i nadalje odolijeva ukrajinska obrana zapadnog ruba okupirane zone, načelno položena uz rijeku Loknja (od juga prema sjeveru oslonjena na sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina). Temeljem izvještaja o sukobima treba konstatirati da njen krajnji sjeverni rub izgleda obuhvaća ukrajinske položaje u selu Pogrebki, te nekoliko stotina metara istočnijem naselju Marjevka. Nakon toga, bojišnica ide jugoistočno sve do prostora sela Kosica i Čerkaskoe Porečnoe, kod kojih su opet bili bilježeni okršaji bilo bitnijih promjena fronte, baš kao i kod 6 km južnijeg sela Martinovka te nedalekog istočnog prigradskog naselja Sudže zvanog Mirni.
PROČITAJTE VIŠE Ukrajinci prvi put lansirali ‘Pakao‘, rezultati su impresivni!
Dok se već u srijedu 5. veljače čulo o ukrajinskim zarobljavanjima ruskih boraca na prostoru borbene zone Kursk – ruski su neslužbeni izvori tek sredinom četvrtka 6. veljače počeli izvještavati o ukrajinskom protunapadu jugoistočno od Sudže. Kako izgleda, bila je tu riječ o prodoru iz smjera Mahnovke (koja je već tjednima aktivno bojište) pa na jugoistok, koji je itekako zaokupio rusku pažnju. Riječ je bila o angažiranju barem dvije bojne ukrajinskog mehaniziranog pješaštva s inženjerijskim vozilima u prethodnici te nekoliko tenkova za potporu, prema ruskim izvorima prethodno povučenih s pojedinih (stalo žestokih) borbenih zona u ukrajinskom Donbasu.
Iako se u početku spominjao i smjer prodora istočnije prema okupiranom selu Ruskaja Konopeljka, glavni pritisak je ipak išao direktno na jugoistok – prema selu Kolmakov i preko rijeke Smerdica, te do 5. siječnja izgubljene Čerkaskoje Konopeljke (koja je i osvojena 6. veljače), iz nje dalje prema Fanasejevki (još oko kilometar, navodno zauzeta 7.veljače), a onda u smjeru ruskog sela Ulanok. Držeći razmak i napadajući u više valova Ukrajinci su dospjeli gotovo do Ulanoka, trpeći povremene gubitke od ruski protunapada, među ostalim izvođenih i bespilotnim letjelicama. Iako su ruski izvori već do kasne večeri 6. veljače krenuli tvrditi kako je napad zaustavljen, a većina ukrajinskih snaga uništena, video materijali koji su se postupno pojavljivali pokazivali su tek usporavanje napredovanja uz gubitke, te ukrajinsko zauzimanje položaja u šumskom pojasu na prilazima ruskom selu Ulanok. Što se ostatka čitave okupirane zone tiče, njen jugoistočni kraj ostao je načelno oslonjen na zapadnu obalu rijeke Psjol, uz povremene okršaje kod tamošnjih sela Melovoj, Kurilovka i Guevo, koji su zamrli s jačanjem nedalekog ukrajinskog napada.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Za razliku od okupirane zone u ruskoj regiji Kursk, u samoj Ukrajini i nadalje se bilježi nastavak ruskog pritiska uzduž većine fronte, makar i uz određeno slabljenje intenziteta bilježenih borbi s nadolaskom lošeg vremena. Kako je većina snaga ruske skupine „Sjever“ angažirana u regiji Kursk, sjever Harkivske oblasti i dalje je bio manje aktivan. Pri tome, uz periodične okršaje u samom gradu Vovčansku, zadnjih se dana čulo o sporadičnim borbama oko Kozača Lopana na zapadu i te Ohrimivke na istoku.
Nažalost, opet je bitno aktivnije bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Ondje se bilježi daljnje širenje ruskog mostobrana na zapadnoj obali rijeke – osim naselja Dvorična (službeno objavljena okupacija 27. siječnja) i Novomlinsk (okupacija službeno objavljena 5. veljače) – u petak 7. veljače bilježilo se i zauzimanje sela Figolivka, oko 2,5 km sjeverozapadno od Novomlinska, uz tok riječice Verhnja Dvuričkova. Iako se na rubovima ove zone zapadno od Oskila periodično čuje o borbama (kod sela Dorošivka i Kindrašivka), izgleda da u čitavoj toj zoni Ukrajinci za sada ne uspijevaju skupiti dovoljno vojnih resursa za bacanje agresora natrag preko rijeke, na istok. To bi uskoro moglo prerasti u ozbiljan problem te izvorište velikih prijetnji za tamošnje rubne dijelove Harkivske oblasti, te onda i sjeverne prilaze gradu Kupjansku. Ostatak tamošnje bojišnice na istok od Kupjanska (sada ukrajinska enklava na istočnoj obali Oskila) i dalje je stabilan, uz nastavak ruskog pritiska kod Petropavlivke na sjeveru i sjeverno od sela Pišćane Donje ponešto južnije.
Ponešto je borbeno intenzivnije zadnjih dana bilo tek malo južnije, na ukrajinskim položajima od Oskila uz granicu Harkivske oblasti, na prostoru između ukrajinskog grada Borova na Oskilu i ruskog uporišta Svatove. Na tom potezu od oko 25 km bilježeni su okršaji kod sela Zagrizove i Nove Krugljakivke, južno od okupiranog sela Lozova (službeno objavljena ruska okupacija 6. siječnja), kao i na prilazima sela Zeleni Gaj, Kopanki, Novosergiivka i Novojegorivka, ali bez vidljivih pomaka bojišnice. Slična situacija se mogla vidjeti i južnije – na prilazima sela Grekivka, Katerinivka, Novoljubivka i Zelena Dolina. Jednako tako su borbe vođene i oko nedavno osvojene Ivanivke te prema selu Kolodjazi, baš kao i južno od okupiranog sela Terni – gdje su Rusi izgleda prodrli do ruba obližnjeg južnijeg sela Jampolivka.
Generalno gledano, to su tek mali i postupni pomaci bojišnice koju sjeverno od rijeke Siverski Donjec agresor nastoji pomicati prema još uvijek oko 12 km udaljenom ukrajinskom uporištu Liman. Sve to bilo je bitno žešće nego na prostoru direkt južno od rijeke Siverski Donjec – gdje se okršaji i nadalje vode kod Bilogorivke, Verhnokamjanske i Ivano-Darivke (za koju Rusi ponovo spominju ulazak trupa u samo naselje). Ipak, sve to barem naizgled nije dovelo do ikakvih većih borbenih uspjeha agresora.
Oko Časiv Jara, grada na desetak km zapadno od okupiranog Bahmuta, i dalje se vode žestoke borbe dok agresori navodno ondje prikupljaju i dodatne snage. Osim što ruski izvori navode brojne napade topništvom i dronovima po ukrajinskoj pozadini, nastavljaju se i okršaji u samom urbanom prostoru Časiv Jara (kojeg agresori drže oko dvije trećine). Iako nema dodatnih vijesti o stanju u južnim četvrtima Ševčenka i Levanevskog te Pivdenji/Južni, ruski izvori spominju borbe oko jugozapadnog prigradskog sela Mikolaivka, kao i južnije od grada na prilazima naselja Stupočki i Predtečine uz navode o pokušajima i oklopnih prodora agresora – ali sve bez ikakvih jasnih pomaka.
Sasvim je drugačija bila proteklih dana situacija u borbenoj zoni ukrajinskog grada Torecka, oko 22 km južno od Časiv Jara, gdje Rusi već neko vrijeme postupno dovršavaju okupaciju čitave ove kompleksne urbane zone. Dok se još sredinom tjedna navodilo borbe kod sjevernih prigradskih naselja Diliivka i Družba, oko rubne četvrti Krimske (koju su Rusi još 1. veljače službeno proglasili okupiranom) te kod nekoliko manjih rudnika na sjevernom i sjeverozapadnom rubu grada, te jugozapadno od grada – stvari su se počele mijenjati krajem tjedna. Ruski službeni izvori su u petak 7. veljače objavili okupaciju ne samo sela Družba nego i samog grada Torecka (pod starim nazivom Džeržinsk) – dok ukrajinski izvori i dalje navode borbe kod Krimske i Torecka.
Uz to, što nije dvojbeno, redovito se govori i o okršajima jugozapadno od Torecka, u prostoru sela Šćerbinivka i Novospaske. U nastavku na ovu borbenu zonu i nadalje stoje ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, uz posebne navode ogorčenih sukoba u široj zoni oko početkom siječnja okupiranog sela Vozdviženka. Tu agresori nastoje prići trasi strateški važne prometnice T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), uz sukobe na prilazima sela Elizavetivka na zapadu, Malinivka na sjeverozapadu, Vodjane Druge na sjeveru te na sjeveroistoku Baranivka (podijeljena) i Tarasivka. Na ostatku istočnih i jugoistočnih prilaza Pokrovsku borbe su bilježene kod sela Promin i Lisivka, dok se na južnim prilazima Pokrovska spominju Novopavlivka te prilazi Pokrovsku iz okupiranih sela Ševčenko i Pišćane.
Dok se u ruskim izvorima navodi povlačenje ukrajinskih zapovjednih struktura iz grada, posebno treba napomenuti i manji ukrajinski napad poduzet zadnjih dana južno od Pokrovska. Njime je navodno olakšana obrana sela Zvirove, a u ruke branitelja je do 7. veljače opet doveden i dobar dio naselja Pišćane (Rusi potvrđeno ostali u zoni rudarskog poduzeća na istočnom rubu naselja, te na njegovom jugozapadu). Nedaleko od toga su nastavljeni i okršaji u selima Kotline te Udačne, iako bez većih pomaka bojišnice.
Jug ukrajinskog bojišta
Jednako tako, nastavljeni su i sukobi i južno od sela Udačne, uzduž oko 15 km poteza gdje Rusi napreduju na zapad prema administrativnoj granici ukrajinske oblasti Dnjepropetrovsk (udaljenoj 3 do 5 km). Ondje su nastavljene borbe u selu Uspenivka (većinom u rukama agresora), južnije kod Novooleksandrivke te u većinom zauzetim selima Nadiivka i Sribne. Osim toga, desetak kilometara južnije od Sribne i dalje opstaje ukrajinski izboj bojišnice prema istoku, na prilazima sada okupiranom gradu Kurahove. Na sjevernom uglu ove borbene zone traju borbe u samom selu Andriivka na rijeci Vovči, gdje su krajem tjedna agresori uspjeli jednom od glavnih seoskih prometnica izvesti upad dužine oko 2 km u samo središte naselja. Pri tome, nije jasno je li tu riječ o uskom prodoru koji se još može zaustaviti, ili je u pitanju ozbiljniji proboj čitave tamošnje obrane. Kako bilo da bilo, čitav ovaj prostor ionako postupno gubi na važnosti, budući su Rusi samo koji kilometar jugoistočnije 6. veljače izgleda zauzeli čitavo selo Dačne – pa treba uskoro očekivati i povlačenje svih branitelja na zapad iz čitavog ovog izboja, prvo kroz selo Ulakli, pa onda na liniju od ostatka Andriivke južno do Konstantinopila, napuštajući ravničarsku zonu između rijeka Suhi Jali i Vovča čiji je sliv baš između spomenute Andriivke i Konstantinopila (oko kilometar od neprijatelja).
Od spomenutog naselja Konstantinopil bojišnica teče oko 23 km na jugozapad po ostatku ukrajinskog dijela Donjecke oblasti – od ukrajinskih uporišta Bahatir i Rozliv, zapadno od osvojenih sela Rozdoljne i Novi Komar pa sve do okupirane Velike Novosilke. Tijekom ovog tjedna borbe su povremeno bilježene u širem prostoru 27. siječnja okupirane Velike Novosilke – no sada bez većih terenskih uspjeha agresora, koji grčevito nastoje osvojiti čitav taj rubni dio Donjecke oblasti.
Konačno, zadnjih je dana bilo ponešto mirnije na fronti kroz regiju Zaporižje, koja je također predmet Putinovih apetita – sporadične borbe su bilježene tek na prilazima ukrajinskim uporištima Gulajpolje, Orihiv i Kamjanske, dok se na donjem toku rijeke Dnjepar (istočno od Hersona ili kod ušća Dnjepra u Crno more) redovito spominju topnička djelovanja i zračni napadi.
Zračni napadi
Srijeda 5. veljače započela je ruskim raketnim udarom s dvije balističke rakete „Iskander-M“ te lansiranjem 104 kamikaza-drona sa sjevera (Orel, Kursk i Brijansk) te juga (Primorko-Ahtarsk), od čega je navodno 57 dronova bilo srušeno, a njih još 42 prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja. Na meti je posebno opet bio Harkiv (četvrti Saltivski i Osnovjanski, a među ostalim navodno i tamošnja Akademija Nacionalne garde Ukrajine) te Kijev, Kropivnicki i Herson. Kasnije u danu ponovno su napadnuti Zaporižje, Odesa i Harkiv (tržnica u Kijevskom okrugu).
Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice oštetile su skladište nafte u mini-rafineriji „Albashneft LLC“ kod mjesta Novominskaja u Krasnojarskom kraju, a dronovi su registrirani i iznad ruskih regija Kursk, Belgorod, nad Azovskim morem, i kod Volgograda (gdje je privremeno obustavljan i zračni promet). U četvrtak 6. veljače Rusi su nastavili napadati Harkiv (četvrt Holodnogirski), Kijev te regiju Sumi – sve kao dio ciljeva vala od 77 kamikaza-dronova (56 srušeno i 18 prizemljeno) te još dvije balističke rakete „Iskander-M“ iz Rostovske oblasti. Uz to, agresori su vođenim zrakoplovnim bombama gađali i Zaporižje, no bez podataka o učincima napada.
Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice izvele su uspješan napad na kompleks aerodroma u ruskom Primorsko-Ahtarsku, koji je veliko središte za sve vezano uz kamikaza-dronove, a pojedine letjelice registrirane su i u ruskim regijama Rostov, Krasnodar i Belgorod, te Astrahan i Volgograd. Nažalost, rani sati petka 7. veljače opet su bili obilježeni ruskim valom od 112 kamikaza-dronova lansiranih samo sa sjevera (Kursk, Orel, Millerovo, Brijansk i Šatalovo u oblasti Smolensk), od čega su navodno 81 bila srušena, uz još 31 prizemljenu elektroničkim ratovanjem. Štete su bile zabilježene u regijama Sumi, Kijev i Hmeljnicki, dok se oblast Mikolajev našla i pod napadom balističkim projektilima tipa S-300/S-400 u njihovom modu napada na kopnene ciljeve – da bi kasnije u danu bili ponovljeni napadi na Kijev, a onda i na grad Dnipro.
Za kraj spomenimo da se krajem petka 7. veljače čulo i o posebnoj novoj opasnosti za ruske operatere raznih bespilotnih letjelica – budući su iz privatnih donacija do bojišta stigle određene količine specijaliziranih upravljačkih naočala (tip Skyzone Cobra) koje su negdje po putu bile „prilagođene“. Tom prilikom su u spomenute uređaje bila ugrađena punjenja s 10 do 15 grama plastičnog eksploziva, koja bi se aktivirala prvim paljenjem uređaja. Iako se tu radilo o relativno grubom oponašanju sličnog izraelskog obavještajnog poduhvata iz sredine lanjskog rujna, a nisu poznate ni štete koje je tako modificirana oprema možda izazvala kod ruskih agresora – ipak je riječ o poduhvatu koji će svaku buduću donaciju slične (vrlo tražene) opreme na ruskoj strani učiniti itekako sumnjivom. Ako ništa drugo, i to je samo za sebe već određen obavještajno/vojni uspjeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....