Ultraortodoksni Židovi u Sarajevu: ‘Došli smo iz Kanade. Nismo željeli da nam djeca uče da je čovjek nastao od majmuna‘

Naselje Kula u Istočnom Sarajevu privremeni je dom za 37 stranih državljana, za koje mnogi pretpostavljaju da su pripadnici ultraortodoksne židovske grupe Lev Tahor.

Ekipa N1 Sarajevo bila im je u posjeti, a razgovarali su o načinu života, odgoju djece, ali i brojnim optužbama na račun njihove zajednice.

Ester je dio Lev Tahora od rođenja. Kaže, za drugi način života ne želi znati. U Kanadi su imali sretan život. Gledali su, kaže, svoja posla. Proizvodili svoju hranu. A onda su socijalne službe pokucale na njihova vrata. Zbog djece.

„Dolazili su, dolazili, dolazili, pokušavajući da nas natjeraju da djecu šaljemo u njihove, javne škole. Ali mi znamo da to nije način na koji ih želimo odgajati. U našoj svetoj knjizi tako ne piše. Da uče razne stvari poput toga da je čovjek nastao od životinje, od majmuna, ja neću dopustiti da moja djeca uče takve stvari“, ispričala je Ester.

Život je, kaže Ester, u Kanadi postajao sve teži. Diskriminacija je postala nepodnošljiva. Tri obitelji su pozvane, tvrdi, na sud.

"Mi smo znali što to znači, znali smo da je sljedeći korak oduzimanje djece i onda smo odlučili otići", dodala je.

A na pitanje, može li se otići iz Lev Tahor zajednice, odgovara, naravno. Bez obzira na to što postoje brojne optužbe nekadašnjih članova o tome da su morali pobjeći iz tog okrutnog okruženja, spašavajući vlastite živote. Jedan od onih koji iznosi optužbe je i njen rođak.

"On se probudio jednog dana i otišao. Nitko ga nije sprječavao. Ako želiš ići - idi", istaknula je.

Žene Lev Tahora kažu kako znaju imena onih koji protiv njih, kako one tvrde, šire laži. Razloga za to je mnogo, a one kažu da je jedan od njih i način na koji prakticiraju vjeru. Čajeh je Belgijanka koja se Lev Tahoru pridružila s 24 godine. Priznaje da joj je suprug u Americi, čeka suđenje zbog optužbe za otmicu djeteta. Ali, ona kaže, radi se o obiteljskom konfliktu, nizu okolnosti i nesporazumu.

"On još čeka suđenje, nema pravo na jamčevinu, kao da je opasnost po zajednicu, za SAD, ne smije izaći iz kuće, tamo je dvije i pol godine, bez opravdanog razloga, nije počinio zločin, on je samo pomogao da se dijete spasi od majke i njenih prijatelja koji su ga zlostavljali", naglasila je Čajeh.

Sada ih progone, kuda god da krenu. Najgore iskustvo imali su, tvrde, u Kurdistanu. Zbog brojnih optužbi na račun njihove zajednice, danima su bili na ispitivanju.

"Pokušali smo stupiti u kontakt sa Crvenim križem, organizacijama koje se bave ljudskim pravima, ali uzeli su nam telefone, držali su nas zatočene s vrlo malo hrane, samo da preživimo, bez kreveta, tuševa, odjeće da se presvučemo. Kada su nas pustili, djeca su već imala gljivice na nogama prvi put u životu. U subotu poslijepodne su nas odveli na aerodrom na način da su nas nosili, držali za ruke i noge, djecu su nam uzimali iz naručja, i danas su djeca u strahu, pričaju o tome, moja kćerka je ozljedila ruku jer se grčevito držala za mene”, kazala je Čajeh.

Gdje će nakon što napuste BiH, ne žele otkriti. Kažu da se uzdaju u vjeru da im pokaže pravi put. I dok su žene uglavnom tijekom dana zaokupljene djecom, muškarci su pretežno na molitvi.

Muškarci molitvu obavljaju u kući pored. Osim stolova i stolica, drugog namještaja nema. Djeca se igraju komercijalnim igračkama, a žene su pripremile hranu, piše N1.