KRIZA NE JENJAVA

Urušava se Putinova ‘osovina zla‘: Moskva strepi od pobuna koje upravo tresu njezine saveznice

Poteškoće s kojima se suočavaju Moskva, Teheran i Peking poticaj su za demokracije na Zapadu

Iako Putin preko državnih medija i drugih kanala rat u Ukrajini nastoji prikazati kao ”specijalnu vojnu operaciju” koja za cilj ima ”denacifikaciju” Ukrajine, sve je više onih koji su svjesni da Rusija na bojištima u susjednoj joj državi trpi velike gubitke

 Mikhail Metzel/SPUTNIK/AFP

Kada je krajem veljače ove godine naredio invaziju na susjednu mu Ukrajinu, predsjednik Rusije Vladimir Putin znao je da će dobar dio međunarodne zajednice taj potez najoštrije osuditi. Unatoč tome, on je svoj, ispostavit će se, nedovoljno promišljeni plan odlučio sprovesti u djelo jer je računao da će ga barem njegovi saveznici podržati, piše The Telegraph.

Putin je predsjedniku Kine Xiju Jinpingu svoj naum obznanio tijekom Zimskih olimpijskih igara koje su se od 4. do 20. veljače održale u Peking kako bi bio siguran da invazija neće narušiti pakt "bez granica" koji su Rusija i Kina ranije sklopile. Zapadni obavještajci tvrde da je Xi tada od Putina zatražio da Ukrajinu napadne nakon što sportska manifestacija završi. Ruski je predsjednik nakon početka invazije zbog koje su Moskvi nametnute oštre sankcije kontaktirao Iran, zemlju koja se i sama pod njima nalazi. Teheran, koji već desetljećima izbjegava sankcije, Putinu je omogućio da pomoću njegove flote tajnovitih tankera svoju naftu plasira na međunarodno tržište.

Putin je vjerovao da će ta nova "osovina zla" Rusiji pomoći da prebrodi sankcije te da je međunarodna zajednica ne izolira. Ruskog su predsjednika zbog toga jamačno zabrinuli prosvjedi koji trenutno bjesne u Kini i Iranu, prosvjedi kakvi su u tim zemljama godinama bili nezamislivi.

Komunističke vlasti u Kini trenutno se suočavaju s najvećim izazovom još od 1989. godine i prodemokratskih prosvjeda koji su završili masakrom na Trgu Tiananmen u Pekingu. Aktualni prosvjedi počeli su kada je 10 stanovnika provincije Xinjiang poginulo u požaru u stanu jer su se morali pridržavati drakonskih epidemioloških mjera koje su vlasti uvele kako bi suzbile širenje covida-19. Ti su se prosvjedi zatim pretvorili u napad na vladajuće i Xija, koji si je prošlog mjeseca otvorio put ka mandatima neograničenom boravku na vlasti. Prosvjedi su uzdrmali sve veće kineske gradove, a predvode ih nezadovoljni studenti koji od Xija traže da podnese ostavku, a na skupovima uzvikuju parole poput "demokracija", "vladavina prava" i "sloboda govora".

Iran, pak, tresu najgori prosvjedi od 2009. godine i iranskog Zelenog pokreta. Iranci su na ulice izašli nakon smrti 22-godišnje Mahse Amini, žene koja je preminula nakon što ju je vjerska policija privela zbog neispravnog nošenja hidžaba. Više svjedoka izjavilo je kako je policija djevojku tukla u svome kombiju. Policija je te tvrdnje odbacila kao neutemeljene optužbe. U prosvjedima koji su izbili povodom smrti Amini do sada je poginulo najmanje 500 osoba, među kojima je bilo i žena i djece. Snage reda i sigurnosti uhitili su 18 tisuća prosvjednika. Unatoč tome, proturežimski osjećaji među Irancima toliko su jaki da je nogometna reprezentacija Irana prošlog tjedna prije utakmice s Engleskom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru odbila pjevati himnu.

Okončavanje autoritarizma zazivaju i neki Rusi. Iako Putin preko državnih medija i drugih kanala rat u Ukrajini nastoji prikazati kao "specijalnu vojnu operaciju" koja za cilj ima "denacifikaciju" Ukrajine, sve je više onih koji su svjesni da Rusija na bojištima u susjednoj joj državi trpi velike gubitke. Nakon što je Putin u rujnu naredio mobilizaciju rezervista, mnogi su mladići pobjegli iz zemlje, a na ulicama ruskih gradova sve se češće mogu vidjeti prosvjedni skupovi.

Činjenica da se prosvjedi u Kini i Iranu odvijaju upravo sada Putinu nikako ne odgovara. Nakon oslobođenja Hersona, grada čije je zauzimanje početkom rata u Rusiji tretirano kao veliki uspjeh, ne prođe jedan dan a da netko negdje ne spomene probleme u ruskoj vojsci, nedostatak opreme i neuhranjenost vojnika.

Poteškoće s kojima se suočavaju Moskva, Teheran i Peking poticaj su za demokracije na Zapadu koje su sve do nedavno djelovale nespremno da se suprotstave autoritarnim režimima.

Xi je otvoreno sumnjao u opstanak demokracije. Ona se, kako je govorio, temelji na konsenzusu, a put do njega predugačak, pogotovo u svijetu koji se kreće iznimno brzo. Kineski lider smatra da samo autokratski režimi mogu odgovoriti na izazove modernih vremena.

Djeluje, međutim, da u Kini vlada konsenzus da Xi više nije sposoban voditi zemlju. Istovremeno, zapadne demokracije proživljavaju neku vrstu renesanse. Istu je inspirirala reakcija na ukrajinsku krizu. Suprotno Xijevim uvjerenjima, Zapad se vrlo brzo složio da je invazija na Ukrajinu globalna ugroza te priskočio u pomoć ukrajinskom narodu.

Ukrajinska se vojska upravo zahvaljujući opremi koju joj šalje Zapad uspješno suprotstavlja Rusima. Demokratske su vlade pokazale da itekako mogu odgovoriti na izazove koje pred njih stave autokratski režimi, pogotovo kada se radi o pitanjima globalne sigurnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:07