KAKVA PRIČA...

Ušao u lift u subotu, izašao u ponedjeljak: ‘Spavao sam u jednom kutu, nuždu obavljao u drugom‘

Uhvatila me panika. Vikao sam i vrištao ‘upomoć‘, rukama pokušavao razdvojiti vrata, ali uzalud, ispričao je muškarac

Ilustrativna fotografija

 Paul Vinten/alamy/alamy/profimedia/Paul Vinten/alamy/alamy/profimedia

Ravindran Nair (59) iz južne indijske savezne države Kerala, koji je bio zarobljen u bolničkom liftu 42 sata bez hrane i vode, rekao je za BBC kako se bojao da će ondje umrijeti.

Muškarac kaže da se u subotu poslijepodne trebao sastati s liječnikom, a u dizalu je ostao zaglavljen do ponedjeljka ujutro. Tad ga je pronašao dežurni operater. Ravindran je trenutačno u bolnici, gdje se liječi od dehidracije i bolova u leđima.

Članovi njegove obitelji isprva su mislili da je na poslu, no kasnije su kontaktirali policiju i krenuli u očajničku potragu za njim. Nakon što su se o incidentu raspisali lokalni mediji, vlasti su bile primorane suspendirati tri tehničara. Ministrica zdravstva ispričala se gospodinu Nairu, a pokrenuta je i interna istraga, piše BBC.

- Prije nekoliko mjeseci, nakon što sam pao u kupaonici i ozlijedio leđa, počeo sam redovito dolaziti u bolnicu. Inače se vozim dizalom koje je namijenjeno zaposlenicima, no taj put ušao sam u lift za pacijente i posjetitelje. Trebao sam ići do drugog kata, ali odjednom se začuo tup udarac i dizalo je stalo između katova. Odmah sam nazvao broj za hitne slučajeve, ali nitko se nije javljao na telefon. Pokušao sam kontaktirati suprugu, no nije bilo moguće uspostaviti poziv.

Uhvatila me panika i počeo sam lupati po vratima lifta kako bih privukao nečiju pozornost. Tad mi je telefon pao na pod i prestao raditi. Vikao sam i vrištao ‘upomoć‘, rukama pokušavao razdvojiti vrata, ali uzalud. U liftu se već bilo i smračilo, ali srećom, barem sam imao zraka za disanje. Sati su prolazili, više nisam imao pojma je li dan ili noć... Spavao sam u jednom kutu, a nuždu sam morao obavljati u drugom. Nisam mogao popiti tabletu za tlak jer nisam imao vode, a usta su mi bila toliko suha od vikanja upomoć da nisam mogao ni gutati.

Počeo sam se pitati hoću li umrijeti u tom liftu. Brinuo sam se za ženu i djecu, razmišljao o svojim pokojnim roditeljima i precima. Ali onda sam se nekako sabrao i rekao sam sebi da moram prebroditi ovo zastrašujuće iskušenje - ispričao je Ravindran Nair.

Pomoć je konačno stigla u ponedjeljak ujutro, oko 6 sati po lokalnom vremenu, kad je dežurni operater otvorio vrata.

Bolnica je u međuvremenu ispred dizala stavila obavijest o zabrani korištenja dok se isto ne popravi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2024 14:07