Kardinal dr. Stanisław Dziwisz, višedecenijski osobni tajnik sv. Ivana Pavla II, odazvao se oštrom izjavom na optužbe koje je na račun toga pape iznio Pietro Orlandi, brat vatikanske državljanke Emanuele Orlandi, koja je kao 15-godišnjakinja oteta i nestala prije uskoro 40 godina, kao i njezina vršnjakinja Mirella Gregori.
Orlandi je, biranim riječima, ali prilično jasno, prihvatio mogućnost da je njegova sestra bila maloljetna ljubavnica nekoga na visokom položaju u Vatikanu. Budući da su, po njegovim riječima, dvojica kardinala poznatih unutar vatikanskih zidina po pedofilskom poroku rekli istražiteljima da nisu imali kontakta "s tim dvjema" curicama, Orlandi je zaključio da je zločinac bio netko iznad kardinala – a iznad njih je samo vladajući papa, u to doba sv. Ivan Pavao II.
Orlandi se oslonio o glasovni snimak nekog muškarca, navodno "bliskoga Bandi s Magliane", koji je rekao da je iz Vatikana toj bandi naručena otmica dviju djevojaka i da su isporučene u tu papinsku državu. Banda s Magliane bila je rimska zločinačka organizacija mafijaškog tipa. Činjenica je da je njezin vođa "Renatino" De Pedis nakon pogibije sahranjen kao svetac, ispod oltara u rimskoj Bazilici Svetih Apostola, po odobrenju tadašnjega papinskog kardinala vikara Uga Polettija. Navodno je "Renatino" učinio velika dobročinstva Katoličkoj crkvi. Koja i kakva? Nikada nije obznanjeno.
Sveta Stolica nije javno reagirala na te Orlandijeve pretpostavke, za koje smo rekli da treba vidjeti jesu li indicije ili insinuacije. Postavila se krajnje legalistički. Ponovo je otvorila istragu o nestanku Emanuele Orlandi. Osobno je vodi Alessandro Diddi, promotor pravde (što znači: državni tužilac) Države Vatikanskoga Grada. Juridička pristojnost nalaže da se iskazi svjedokâ ne komentiraju dok traje istraga – i Vatikan se toga drži.
Orlandi je Diddiju predložio popis svjedoka koji bi trebali potvrditi je li papa sv. Wojtyła zaista imao "porok" ljubakanja s maloljetnicama, je li – kako je također tvrdio Orlandi – s dvojicom poljskih kardinala izlazio po noći iz Vatikana, "jamačno ne zato da blagosilja stanove". Na tom su popisu, na primjer, kardinal dekan Giovanni Battista Re, bivši zamjenik državnog tajnika, pa pukovnik Domenico Giani, bivši zapovjednik Vatikanske žandarmerije i glavni inspektor vatikanske sigurnosti. Ljudi vjerojatno informirani, ali ne o 1983, kada je prvi bio svećenik u Bresci a drugi dočasnik u talijanskoj Financijskoj straži.
Odazvao se, međutim, kardinal Dziwisz (83), umirovljeni nadbiskup krakówski, koji je bio osobni tajnik Karola Wojtyłe od listopada 1966 do njegove smrti u travnju 2005. Kroz tih gotovo 40 godina Dziwisz je bio Wojtyłi veoma blizak, možda – u stanovitom pogledu – nadomjestak za sina, a zaista se za tada već teško bolesna Papu starao sinovskom odanošću. Dziwisz je, bez ikakve sumnje, najinformiraniji svjedok – ali nipošto nepristran. U pogledu "noćnih izlazaka" nije ni očevidac, jer nije noćio u Vatikanu nego u nedalekome poljskom samostanu, osim u posljednjim tjednima života sv. Ivana Pavla II, kada nije napuštao Apostolsku palaču (ili polikliničku bolnicu Gemelli, kada bi sv. Wojtyła bivao ondje hospitaliziran).
Osim toga – ne mora biti bitno, ali ni prešućeno – Dziwisz je imao dobre odnose s meksičkim svećenikom Marcialom Macielom Degolladom, osnivačem ultradesničarskih Kristovih legionara. Maciel je bio serijalni pedofil, silovatelj ženskih i muških, otac najmanje šestero djece s barem dvjema ženama, a silovao je i dvoje svoje djece. To je utvrdila vatikanska istraga nakon koje ga je papa Benedikt XVI suspendirao i osudio na povučen život u molitvi i kajanju. Maciel je preko Dziwisza davao znatan novac za milosrdnu djelatnost sv. Ivana Pavla II, koji je Maciela vodio na svoja apostolska hodočašća i davao mu crkvena zaduženja.
S obzirom na Orlandijeve optužbe kardinal Dziwisz je objavio oštru izjavu. Spominje "veoma ishitrene izjave - ali bilo bi točnije odmah reći podle insinuacije - g. Pietra Orlandija na račun pape svetog Ivana Pavla II, u vezi s gorkom i bolnom poviješću o njegovoj sestri Emanueli". "Jedva da je potrebno isticati" – piše kardinal – "da su navedene insinuacije, za koje se misli da su izvorno proizašle iz nedokučivih krugova rimskog podzemlja, pa im se sada daje privid pseudoprezentabilnosti, zapravo bjesomučne optužbe, lažne, od početka do kraja, nerealne, pa bi bile smiješne na granici komedije kad ne bi bile tragične, zapravo i same kriminalne." Dziwisz ne poriče da je "ono što je učinjeno Emanueli i njezinoj obitelji gigantski zločin", ali smatra "zločinačkim izvlačiti korist iz toga nekontroliranim lupetanjem, usmjerenim na preventivno diskreditiranje ljudi i sredina dostojnih univerzalnog poštovanja, dok se ne dokaže suprotno." Dakle sv. Ivana Pavla II i Svete Stolice, da bude jasno.
Naravno, naglašava kardinal Dziwisz, "neprolazna bol obitelji koja 40 godina nije imala vijesti o jednoj od svojih kćeri zaslužuje svako poštovanje, svu zabrinutost, svu bliskost – kao što se po savjesti ne može ne poželjeti da istina o toj mučnoj priči konačno ispliva iz vrtloga zabluda, mitomanija i lešinarstva. Kao osobni tajnik pape Ivana Pavla II mogu posvjedočiti, bez straha od poricanja, da se Sveti Otac od prvoga trenutka osobno zauzeo za istragu, djelovao i poduzeo radnje kako bi imala sretan ishod, da nikada nije poticao akcije bilo kakvog prikrivanja, da je Emanuelinoj obitelji uvijek iskazivao sklonost, bliskost, pomoć na najrazličitije načine. I dalje ostajem pri tim stavovima, očekujući korektnost svih aktera i nadajući se da će Italija, univerzalna kolijevka prava, moći svojim pravnim sustavom nadzirati pravo na dobar ugled onoga koji danas više nije tu, ali koji odozgo bdije i posreduje". Naime, Ivan Pavao II kao svetac s nebesâ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....