Vatikanski korupcijski krimić: Kako su kardinal, njegova nećakinja i halapljivi brokeri muzli crkvene milijune

Angelo Becciu prvi je kardinal u povijesti Svete rimske crkve koji će odgovarati pred redovitim državnim sucem kao i bilo koji građanin optužen, u ovom slučaju, za malverzacije. Sve donedavna nekom su kardinalu smjeli suditi samo ini kardinali, pod predsjedanjem pape. To je u povijesti uvijek značilo da suđenje kardinalu ima političku, možda i teološku dimenziju. Sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Frane nedavno je promijenio zakon, tako da su kardinali pred sudom izjednačeni s ostalim smrtnicima. To omogućuje da se za lopovluk i njima sudi bez političkih implikacija.

I tako će kardinal Becciu, od 27 srpnja, sjesti na optuženičku klupu u vatikanskom sudu kao i ostali optuženici.

Tako je u subotu objavilo Vatikansko sudište, čiji je predsjednik odlučio da tog kardinala i poveći broj drugih okrivljenika optuži pred sudom.

Popis kaznenih djela koja se kardinalu Becciuu stavljaju na dušu - nije ni malen, ni bezazlen. Tu su, naime, prijevara, pronevjera, zloporaba položaja, nepovlasno prisvajanje, "pranje" novca drugih i svoga, korupcija, iznuda, objavljivanje dokumenata pokrivenih službenom tajnom, krivotvorina javnog akta, te krivotvorina u privatnoj prepisci.

Dugogodišnji zatvor

On je crkveno već kažnjen stegovnim mjerama: prije devet mjeseci papa Frane ga je natjerao da se odrekne dužnosti prefekta Kongregacije za kauze svetih i svih kardinalskih prava, uključujući i pravo na biranje pape. Ostao je kardinalom samo nominalno, smije i dalje nositi purpurnu kapicu, jednom mu je bilo dopušteno služiti misu s Papom - ali mu nije oproštena kaznena odgovornost, na čijem ga kraju možda čeka dugogodišnji zatvor.

Kardinalu se ne sudi za djelovanje kao prefekta, nego za raniju, naizgled nižu, ali moćniju dužnost: bio je dugogodišnji zamjenik papinskoga državnog tajnika (pojednostavljeno: ministar unutrašnjih poslova).

Zahtjev za pokretanje procesa podnijeli su promotor pravde (kako se u Vatikanu zove državni tužilac) Gian Piero Milano, njegov zamjenik Alessandro Diddi, te njegov pomoćnik Gianluca Perone.

Krimić na vatikanskom portalu

Novost je da je materijal istrage u subotu objavio Vatican News, informacijski portal u sklopu vatikanskih obavijesnih sredstava. Iako sažet, taj tekst zaprema petnaestak novinskih kartica (barem četiri stranice našega novinskog formata), a čita se napeto kao krimić. Poenta nije u napetosti, nego u dosad nepoznatoj otvorenosti i preglednosti vatikanskih informacija.

I to, kao i suđenje kardinalu pred sucem bez kleričkog ranga, pokazuje dubinu promjena koje je papa Frane unio u centralu Katoličke crkve.

Posebna je tema - kojom se ovdje ne stignemo sada baviti - zašto ga u tome ne slijede mnoge crkve na terenu, nego ga štoviše napadaju da satire tradiciju i, čak, uvodi krivovjerje.

Becciu je odgovoran, tvrdi optužnica, za mehanizam kojim su mešetari, u prvom redu londonski broker Gianluigi Torzi i njegovi suradnici i partneri, muzli Vatikan, usput koristeći njegove fondove (pa i one striktno namijenjene milosrđu, poput "Petrova novčića") za financiranje vlastitih unosnih operacija.

Prvo je Raffaele Mincione, spekulirajući vatikanskim novcem (koji je trebalo oprezno uložiti, da donosi sigurnu dobit), izgubio nekoliko milijuna eura. Dio je bio uložen u bivšu Harrodsovu zgradu u londonskom Kensingtonu. Upravljanje njome je, nakon Mincionea preuzeo Torzi, kroza svoj holding GUTT.

Torzi je Svetu Stolicu brutalno prevario, pa ucijenio. On je prepustio Vatikanu 30.000 dionica, ali bez prava glasa, a za sebe je zadržao samo 1000 dionica, ali jedine s pravom glasa, tako da zgradom nije mogao raspolagati Vatikan, nego samo sam Torzi.

Napokon je na sastanku s nadležnim zamjenikom državnog tajnika mons. Edgarom Peñom Parom (Becciuovim nasljednikom na toj dužnosti) i još nekim sudionicima, Torzi pristao prepustiti Vatikanu i utajene dionice s pravom glasa, pod uvjetom da mu nadoknade troškove i omoguće malu zaradu. Ukupno 3 milijuna eura, kvantificirao je na sljedećem sastanku. Na još jednom sastanku je dodao da treba platiti još "nekim osobama".

Enrico Crasso, koji je raspolagao novcem Državnog tajništva kroz Sogenel Capital Holding, zajedno sa šefom upravnog odsjeka Državnog tajništva Fabriziom Tirabassijem, ponudili su Torziju 9 milijuna eura, ali on je zahtjev povisio na 24 milijuna, pa na 30 milijuna - tvrdi optužba.

Džeparac nećakinji

Napokon su Tirabassi i njegov nadređeni mons. Alberto Perlasca zaključili da je najprikladnije izvaditi 20 milijuna iz Papina Diskrecijskog fonda (formiranoga 2015), ali je mons. Mauro Carlino, voditelj informacijske i dokumentacijske službe, uspio nagovoriti Torzija da se zadovolji sa 15 milijuna eura. Isplatom te svote realizirana je iznuda, ocjenjuje vatikanska istraga.

Becciuu se sudi i za novac koji je dobila Cecilia Marogna, predstavljana u Vatikanu kao Becciuova nećakinja. Njezina ljubljanska tvrtka Logsic, Humanitarne Dejavnosti d.o.o., dobila je iz Državnog tajništva od prosinca 2018 do srpnja 2019, kada je prasnuo skandal, ukupno 575.000 eura, kaže optužnica. Marogna je tvrdila da joj je novac dan za obavještajne djelatnosti za račun Vatikana, ali je istraga u Sloveniji pokazala da je Marogna potrošila više od 500.000 eura vatikanskog novca na osobne potrepštine: cipele, parfeme, galanteriju, te kožne naslonjače jer je, rekla je milanskome Corriereu della Sera, "imala prava odmoriti se nakon napornog rada". Za osobne potrebe digla je 69.000 eura džeparca u gotovini. "Novac mi je upućivao monsignor Alberto Perlasca po uputama kardinala Becciua", jasno je rekla Marogna milanskome Corriereu della Sera.

Vatikanski tužioci naposljetku predbacuju kardinalu Becciuu što je financirao i dao financirati zadrugu svog brata Antonina. Riječ je o 600.000 eura iz sredstava Talijanske biskupske konferencije i 225.000 eura iz sredstava Državnog tajništva. "Donacije Državnog tajništva" - stoji u optužnom prijedlogu, "bile su, suprotno Becciuovoj obrani, široko korištene u druge, a ne u dobrotvorne svrhe kojima su namijenjene". Znatan dio salda na tekućem računu zadruge kardinalova brata bio je "otuđen i namijenjen u svrhe različite od dobrotvornih", uključujući posudbu kardinalovoj nećakinji za kupnju nekretnine u Rimu.