Kultna radio-drama Orsona Wellesa ‘Rat svjetova,’ emitirana 1938. godine, danas je najpoznatija po panici koju je uzrokovala kod svojih slušatelja. Dramatizirana invazija Zemlje od strane Marsovaca u svojih 62 minute sadržavala je brojne lažne ‘reportaže s terena’ i razgovore s navodnim pripadnicima vojske i zrakoplovstva, te je uspjela stvoriti uvjerljivu atmosferu straha među brojnim slušateljima koji su pokušali pobjeći iz svojih gradova, pretrpjeli srčane udare i masovnu paniku.
No, iako danas gotovo svi vjeruju kako su tisuće ljudi povjerovale u znanstvenofantastičnu radio-dramu, gotovo ništa od onoga što smo naveli u prvom paragrafu nije istina. Nitko nije stradao zbog posljedica slušanja Rata svjetova , nitko nije završio u bolnici i nije bilo nikakve masovne panike. Cijela ‘uljepšana’ priča zapravo je postala dio modernog folklora i ogledni primjer kako se glasine i medijski interesi mogu urotiti kako bi dezinformaciju proglasili istinom, koja takvom ostaje već više od 60 godina.
Samo su dva konkretna incidenta bila direktna posljedica vjerovanja da je radio-drama zapravo istinita reportaža. U američkom gradiću Grover’s Mill, u kojem je prema radio-drami lokalni vodotoranj pretvoren u marsovsku ratnu mašinu, mali broj građana se okupio i pucali su na vodotoranj sa sačmaricama. Povodom 60. godišnjice tog incidenta, mještani tog gradića 1998. godine organizirali su i ‘Marsovski bal.’
Dvoje ljudi tužilo je CBS, jedna žena koja je tražila 50.000 dolara zbog ‘živčanog šoka’ koji je proživjela, no njezina tužba je ubrzo odbačena, te jedan muškarac koji je zahtijevao da mu se refundiraju crne cipele. Objasnio je kako je bio štedio novac za crne cipele, no kada je čuo radio-dramu, te je novce potrošio na kartu za vlak kako bi pobjegao iz vlaka. Prema nekim izvorima, Welles mu je osobno platio nove cipele.
Sve ostale priče o tragičnim posljedicama radio-drame pokazale su se neistinitima. Glasina da je nekoliko ljudi primljeno u bolnicu Sv. Mihaela u Newarku u stanju šoka brzo je provjerena i pobijena. U anketi među njujorškim bolnicama u prosincu 1938. ispostavilo se da niti jedna nije imala nikakve slučajeve koji su zaprimljeni zbog posljedica radio-drame. Tvrdnja Washington Posta kako je jedna osoba umrla od srčanog udara nikad nije potvrđena.
Zapravo, većina ljudi te večeri, 30. listopada, nije uopće slušala CBS - svi su slušali tada vrlo popularni ‘Sat sa Chaseom i Sanbornom,’ humorističnu emisiju s trbuhozborcem Edgarom Berginom, koja se na NBC-ju emitirala u istom terminu. U naknadim anketama slušanosti, ispostavilo se da je ‘Rat svjetova’ slušalo samo oko 2% publike.
Za vrijeme trajanja same radio-drame, emitirana su i tri upozorenja da se radi o fiktivnom programu - prvo na samom početku emitiranja, drugo u 40. minuti te zadnje u 55. minuti prijenosa.
Cijela snimka originalne radio-drame 'Rat svjetova'
Istraživanje koje je proveo američki Pew institut za javno mnijenje šest tjedana kasnije bilo je puno pogrešaka. Tek su naknado priznali da je procjena slušanosti od milijun slušatelja bila iznimno pogrešna. Također, kada bi sudionici u anketama rekli da ih je program ‘uplašio,’ ‘uznemirio,’ ili ‘uzbudio,’ sve te pojmove Institut je zaveo pod ‘uspaničio.’
Većinu glasina o posljedicama slušanja Rata svjetova prenijeli su tiskani mediji, koji su tada jedva dočekali priliku obračunati se s radijom - tada novim medijem koji je postajao sve opasniji konkurent u pružanju vijesti i oglašavanju.
The New York Times je pisao ‘Slušatelji u panici, povjerovali u ratnu dramu.’ Chicago Herald pisao je ‘Radijski lažnjak uplašio naciju,’ a San Francisco Chronicle imao je naslov ‘Ameriku terorizirali radijski marsovci.’ Kolumna urednika u The New York Timesu prozvala je radio da još nije naučio gospodariti medijem koji koristi. ‘Radio je još mlad, ali ima odgovornosti odrasle osobe,’ pisali su.
Wellesu je popularnost odgovarala, premda je i sam bio svjestan da su priče o masovnoj panici bile pretjerane. Ozloglašenost te radio-drame dovela je do toga da je produkcijska kuća dobila bogatog sponzora, a cijela se priča dobro uklapala u dugogodišnji mit o Orsonu Wellesu - ‘genijalnom ‘lošem dečku’ koji je svoja najbolja djela napravio prije 30. godine.’
Ovaj vrhunski stvaralac, rođen 6. svibnja 1915. godine, jučer bi navršio 100 godina da njegov život nije 10. listopada 1985. prekinuo srčani udar - istog dana kada je preminuo i Yul Brinner, njegov glumački kolega iz kultnog filma Veljka Bulajića 'Bitka na Neretvi.'
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....