Veliki vodič za Nobela: Ima onih koji su nagradu zaslužili, no nisu je dobili. A bilo je i onih koji su je odbili...

Pred nama je Nobelov tjedan. Od 3. do 10. listopada saznat ćemo tko su dobitnici Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju, fiziku, kemiju, književnost, mir i ekonomiju. Kao i svake godine, najviše se spekulira o potencijalnim laureatima Nobela za mir i književnost oko čega se može i kladiti na britanskoj kladionici Ladbrokes gdje se na listi favorita spominju i Dubravka Ugrešić te Ivan Vladislavić, južnoafrički književnik hrvatskih korijena.

U očekivanju prvih konferencija za novinare u Stockholmu pripremili smo vam vodič za Nobelovu nagradu.

Otkad se dodjeljuje Nobelova nagrada?

Sve je počelo 27. studenoga 1895. godine kada je Šveđanin Alfred Nobel napisao oporuku prema kojoj je svoje bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna ostavio čovječanstvu. Alfred Nobel (1833.-1896.) bio je kemičar i vrstan izumitelj koji je patentirao čak 355 izuma. Najpoznatiji je bio dinamit koji je Nobelu priskrbio golemo bogatstvo. Četiri godine nakon smrti Alfreda Nobela, utemeljena je njegova zaklada, a 1901. godine dodijeljene su prve nagrade za fiziku, kemiju, medicinu i fiziologiju, književnost i mir. Iako izumitelj dinamita, Nobel je bio gorljivi kozmopolit i pacifist. Nobelovu nagradu za ekonomiju utemeljila je 1968. godine Švedska narodna banka, ali se i ona dodjeljuje iz novčanog fonda Nobelove zaklade.

Koliko je nagrada dosad dodijeljeno?

Do 2021. godine nagrađeno je 947 laureata i 28 organizacija. Među dobitnicima Nobela samo je 58 žena. Marie Curie dobitnica je dvije nagrade: sa suprugom Pierre Curiem i Henrijem Becquerelom dobila je 1903. godine Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće radioaktivnosti te 1911. godine za kemiju za otkriće radija i polonija. Njezina kćer Irene Joliot-Curie i zet Frederic Joliot 1935. godine dobili Nobelovu nagradu za kemiju za otkriće umjetne radioaktivnosti. Dva Nobela je dobio i John Bardeen, 1956. i 1972. godine, oba puta za fiziku, dok je Frederic Sanger za kemiju nagrađen 1958. i 1980. godine.

Što je Nobel Call?

Nekoliko minuta prije konferencije za novinare laureatu se iz Stockholma i Osla (gdje se odlučuje o dobitniku nagrade za mir) upućuje "Nobel Call". No, ti pozivi često stižu do nobelovaca u neočekivano vrijeme i na neobičnim mjestima pa su izvor brojnih anegdota. Staffan Normark, glavni tajnik Kraljevske švedske akademije znanosti od 2010. godine, priznao je novinarima da je između donošenja odluke o dobitnicima nagrade u 9.30 i upućivanja poziva u 11.15, prema srednjoeuropskom vremenu, premalo vremena. S obzirom na tajnovitost nagrada i praksu obavještavanja pobjednika telefonom, ponekad se događaju zabune. Nobelova nagradu za kemiju 1987. pripala je Donaldu J. Cramu, no iz Stockholma su zabunom kontaktirali Donalda O. Crama, koji se bavio čišćenjem tepiha. Kad je 1991. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju, Richard Ernst bio je na letu iz Moskve za New York. Avion je bio iznad Atlantika kad ga je kapetan obavijestio da je dobio nagradu te ga pozvao u kokpit, odakle se radiovezom javio Nobelovu odboru.

Je li ikad Nobel Call ostao neuzvraćen?

Ako se netko od novopečenih nobelovaca ne javi na poziv, tajnik Nobelova odbora ostavi poruku na sekretarici. No, 2011. godine poziv upućen Ralphu Steinmanu, koji je s Bruceom Beutlerom i Julesom Hoffmanom dobio Nobela za medicinu, ostao je neuzvraćen. Naime, Steinman je umro od raka tri dana prije obavijesti o nagradi, a Nobelov odbor u trenutku donošenja odluke nije znao za njegovu smrt. Da je Steinman umro, doznali su od predsjednika Sveučilišta Rockefeller gdje je radio laureat. Iako je pravilo da se Nobel ne dodjeljuje posthumno, napravljen je presedan i nagradu je primila Steinmanova obitelj.

Tko je odbio nagradu?

Jean-Paul Sartre, koji je 1964. dobio Nobelovu nagradu za književnost, odbio je nagradu jer je odbijao sve službene počasti. Le Duc Tho, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1973. s američkim državnim tajnikom Henryjem Kissingerom za pregovore o Vijetnamskom mirovnom sporazumu, odbio je primiti nagradu zbog situacije u Vijetnamu. Boris Pasternak, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1958. godine, nije primio nagradu jer se zbog odmazde sovjetskog režima bojao otputovati u Stockholm. Nobelova medalja je na kraju predana Pasternakovom sinu Jevgeniju na ceremoniji u Stockholmu tijekom Nobelova tjedna 1999. godine. No, Jevgenij Pasternak nije primio i financijski dio nagrade.

Koliki je novčani iznos nagrade?

Od 1901. godine, kada su prvi dobitnici nagrađeni svotom od po 150.000 kruna svaki, iznos je stalno padao do 1946. godine, kada je uračunata inflacija, dok je realna vrijednost nagrade u švedskim krunama naposljetku uspostavljena 1991. godine. Prošle godine za svako područje dodijeljeno je po 10 milijuna kruna, odnosno oko 1,15 milijuna dolara. Kako mnogi od Nobelovih laureata već imaju sređenu financijsku situaciju, često novčani iznos daruju u dobrotvorne svrhe. Gunter Blobel, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1999. godine, cijeli je iznos uplatio na račun njemačkog grada Dresdena iako nije rođen ondje. Kad je imao osam godina, Gunter Blobel boravio je u jednom izbjegličkom kampu u blizini Dresdena, gdje se njegova obitelj, rodom iz Šleske, sklonila bježeći pred Crvenom armijom. Mali Gunter svjedočio je savezničkim napadima u kojima je Dresden gotovo sravnjen. U jednom je napadu poginula i njegova 19-godišnja sestra.

Tko je trebao dobiti Nobela, a nije?

Dug je popis ljudi koji su zaslužili Nobela, ali ga nisu dobili. Posebice se to odnosi su velike znanstvenice: Lise Meitner, Rosalind Franklin i Jocelyn Bell Burnell. Rosalind Franklin imala je ključnu ulogu u otkriću strukture DNK, no Nobelovu nagradu za medicinu dobili su 1962. godine njezini kolege James Watson, Francis Crick i Maurice Wilkins. Četiri godine ranije Rosalind Franklin umrla je od raka jajnika u 38. godini. Lise Meitner s kolegom Ottom Hahnom otkrila je 1938. godine nuklearnu reakciju fisije. No, 1944. godine Nobelovu nagradu za fiziku dobio je samo Otto Hahn. Bečka Židovka Lise Meitner bila je čak 13 puta nominirana za Nobelovu nagradu, ali joj je najveće priznanje uvijek izmaklo. Iako je 1967. godine postdiplomandica Jocelyn Bell Burnell na Sveučilištu Cambridge otkrila pulsare, pulsirajuće izvore zračenja u svemiru, sedam godina kasnije Nobelovu nagradu za fiziku dobili su njezin šef Anthony Hewish i kolega Martin Ryle, dok mladu fizičarku nisu ni spomenuli. No, posljednjih godina Jocelyn Bell Burnell doživjela je satisfakciju: 2018. godine dobila je tri milijuna dolara vrijednu Breakthrough Prize, a prošle godine Copley Medal, najstariju znanstvenu nagradu na svijetu. Sav je novac donirala za školovanje budućih fizičara, posebice žena, etničkih manjina i izbjeglica.