Više nema dileme: Prirodni imunitet nakon infekcije štiti puno jače i duže nego Pfizerovo cjepivo

Grupa od deset izraelskih znanstvenika objavila je tzv. preprint vrlo velikog istraživanja u kojem su usporedili prirodni imunitet nakon infekcije SARS-CoV-2 virusom u odnosu na imunitet induciran cijepljenjem („Comparing SARS-CoV-2 natural immunity to vaccine-induced immunity: reinfections versus breakthrough infections“).

Iako se radi o preprintu te stoga istraživanje još uvijek ne može služiti kao osnova za donošenje epidemioloških odluka, uvjerljivost rezultata tog istraživanja, koje je obuhvatilo vrlo veliki broj slučajeva, ukazuje kako je prirodno stečeni imunitet puno jači i dugotrajniji u odnosu na onaj stečen cijepljenjem cjepivom Pfizera/BioNTecha. To nipošto ne znači da se oni koji nisu prethodno bili inficirani SARS-CoV-2 virusom ne trebaju cijepiti.

Cjepivo nudi vrlo visoku razinu zaštite od teških ishoda COVID-19 bolesti te je za značajni dio populacije previše rizično odustati od cijepljenja i nadati se boljoj imunološkoj zaštiti ako prebole covid. No, ovo istraživanje vrlo jasno pokazuje kako se u javnom izričaju, čak i od strane velikog broja znanstvenika, podcjenjivao prirodni imunitet kao da nije relevantan.

Zbog takvog pristupa donošene su loše odluke. Primjerice, ako se i one koji su ranije bili inficirani nagovaralo na cijepljenje, onda cjepivo nisu dovoljno brzo dobivale osobe u starijim dobnim skupinama i ljudi s kompromitiranim imunitetom. U cijelom nizu zemalja, pa tako i Hrvatskoj, cijepio se niz političara pa i znanstvenika koji su već preboljeli covid kako bi popularizirali cijepljenje. U tim trenucima, to se činilo logičnim.

S obzirom da je izraelskim znanstvenicima već neko vrijeme jasno kako imunitet stečen cijepljenjem značajno slabi 6-8 mjeseci nakon cijepljenja, te kod starijih i opasno pada zaštita od teških ishoda bolesti, odlučili su usporediti tri skupine ljudi: 1) osobe koje nisu bile inficirane, a cijepljene su s dvije doze Pfizera 2) osobe koje su bile inficirane SARS-CoV-2 virusom i nisu se cijepile te 3) ranije inficirane koji su se cijepili jednom dozom. Primijenili su tri različita modela kako bi procijenili učestalost četiri različita ishoda u tri odabrane skupine: infekciju SARS-CoV-2 virusom, simptomatsku bolest, hospitalizacije zbog COVID-19 bolesti i smrti. Proučili su podatke o infekcijama i cijepljenjima iz siječnja i veljače, a kao follow-up razdoblje uzeli su 1. lipnja do 14. kolovoza, što je vrlo bitno jer je tada u Izraelu delta soj već postao potpuno dominantan te je uzrokovao nagli rast slučajeva među cijepljenima.

Rezultati te analize bili su iznenađujući: Oni koji su cijepljeni, a nisu ranije inficirani (skupina 1) imali su 13,6 puta višu šansu inficirati se delta varijantom nego oni koji su bili inficirani (skupina 2). Vrlo značajni povećani rizik cijepljeni su imali i u odnosu na one koje su stekli imunitet prirodnim putem i za simptomatske oblike bolesti.

Uz to, izraelski znanstvenici utvrdili su da je prirodno stečeni imunitet puno dugotrajniji. Uzeli su podatke o inficiranima sve od ožujka 2020. do veljače 2021., pa uzeli isto follow-up razdoblje, te utvrdili da cijepljeni s dvije doze imaju 5,96 puta viši rizik infekcije te 7,13 puta viši rizik simptomatske bolesti.

Drugim riječima, izraelski znanstvenici iznijeli su vrlo čvrste dokaze kako prirodni imunitet kad je u pitanju infekcija delta sojem SARS-CoV-2 virusa štiti puno jače i duže nego Pfizerovo cjepivo. Uz to, utvrdili su kako cijepljeni imaju i vrlo značajnu korist ako se cijepe jednom dozom cjepiva kako bi stekli dodatnu zaštitu protiv delta varijante.

Na važnost ovog istraživanja upozorio je i ugledni profesor Francois Balloux te je pojasnio kako u srpnju 2021. godine 99 posto novih zaraženih nije bilo cijepljeno, a 78 posto nije ih bilo cijepljeno. S obzirom da je puno više ljudi bilo cijepljeno nego zaraženo, već iz tog jednostavnog podatka može se iščitati snaga prirodnog imuniteta, ali vrijedi i ponoviti da je za sve starije i rizične skupine previše opasno misliti da će ih zaštiti vlastita imunološka obrana.

Ono što je vrlo važna pouka ovog istraživanja je i zaključak kako se od masovnog cijepljenja ipak ne može očekivati zaustavljanje širenja zaraze jer se i cijepljeni mogu inficirati delta sojem te tako prenositi virus i drugim cijepljenima te necijepljenima.

Sada se, između ostalog, otvara pitanje da li bi potvrde o preboljenom covidu trebale imati „veću snagu“ nego potvrde o cijepljenju. Ako istraživanja pokazuju da prirodni imunitet traje osjetno duže, ne bi li trebale duže vrijediti i potvrde o preboljenoj bolesti, u odnosu na potvrde na cijepljenju?

Još nije najjasnije kako će ovo istraživanje utjecati na ideje niza vlada o cijepljenju značajnog dijela populacije (starijih i rizičnih skupina) tzv. trećom booster dozom jer nakon nekog vremena blijedi imunitet stečen cijepljenjem. Situacija je komplicirana jer je još teško usporediti dugoročnost imunološke zaštite različitih vrsta cjepiva, a i nejasno je treba li forsirati booster dozu kod već cijepljenih osoba srednje dobi i mlađih.

Dodajmo kako F. Balloux upozorava kako „prirodno nije uvijek bolje“. Naši preci živjeli su „prirodnim životima“ koji su bili brutalni i kratki. Isto tako, iz činjenice da imunološka zaštita jednog mRNA cjepiva blijedi nakon 6-8 mjeseci ne treba izvoditi antivakserske zaključke jer je jako dobro poznato kako neka druga cjepiva nude jako dugoročnu zaštitu (HPV primjerice).

U članku Natural infection versus vaccination: Differences in COVID antibody responses emerge koji je na strancima The Rockefeller University objavio Michael C. Nussenzweig, razložno je objašnjeno zbog čega prirodni imunitet kod nekih bolesti traje puno duže nego onaj iniciran cijepljenjem. Nakon cijepljenja protiv COVID-19 bolesti kod cjepiva u pravilu dolazi do pada proizvodnje antitijela. Zašto? Čini se da nakon cijepljenja potiče razvoj tzv. B stanica kroz nekoliko tjedana, dok prirodna infekcija razvija B stanice tijekom više mjeseci.

Memorijske B stanice nakon prirodne infekcije duže žive od antitijela u cirkulaciji te tako, ako je potrebno, osiguravaju dugoročniju zaštitu. Zanimljivo je da su neka ranija istraživanja utvrdila impresivno dugu imunološku zaštitu zahvaljujući B stanicama induciranih i cijepljenjem – kod ospica je to 60 godina, kod španjolske gripe zamalo pa cijelo stoljeće. B stanice ne blokiraju nužno reinfekciju, ali osiguravaju zaštitu od težih ishoda.

Ovome dodajmo kako epidemiološka situacija u Izraelu, zemlji koja je među prvima cijepila skoro cijelu odraslu populaciju, 24. kolovoza postavljen rekord novih objavljenih slučajeva u novom danu – 12.113 slučajeva. Prethodni rekordni broj slučajeva objavljen u jednom danu (27. siječnja 2021.) iznosio je 11.934 slučajeva. Nakon ovih podataka postaje, ako ništa drugo, potpuno besmislenim tvrditi kako cjepiva mogu zaustaviti zarazu. No, u Izraelu tvrde da nakon aplikacije treće booster doze u populaciji 60+ vide usporavanje zaraze te, što je najbitnije, zaustavljanje hospitalizacija koje su opasno počele pratiti slučajeve.

Ispod je grafikon koji pokazuje da je u Izraelu i pored velikog broja cijepljenih postavljen novi rekord u dnevnom objavljenim slučajevima zaraze.

Novi izraelski rekord u dnevnom objavljenim slučajevima zaraze