VJERNICI ODBACUJU CRKVENI NAUK ‘Papa Franjo, ti si super, ali moraš nam dati da koristimo kondome’

Katolički vjernici, onaj puk Božji na koji se Katolička crkva poziva i koji joj jedini na ovom svijetu priskrbljuje legitimitet, odbacuju crkveni nauk u pogledu spolnog morala uz koji čvrsto prianja katolički magisterij. To u Vatikan javljaju biskupske konferencije iz Njemačke, Švicarske, Francuske, svaki dan nove, kako koja sabire rezultate ankete među svojim vjernicima koje je naručio glavni tajnik Biskupske sinode mons. Baldisseri. To su, uostalom, svojom praksom pokazali i sami katolički vjernici kojegdje po svijetu, neki od njih i državnim referendumima.

Istraživanje stavova

A jučer je prispjela i ozbiljna anketa, na reprezentativnom uzorku 12.038 katolika u 12 zemalja na četiri kontinenata, u kojima je 61 posto ukupne katoličke populacije na svijetu (Meksiko i SAD u Sjevernoj, a Argentina, Brazil i Kolumbija u Južnoj Americi; Kongo i Uganda u Africi; Francuska, Italija, Španjolska i Poljska u Evropi; Filipini u Aziji). Ispitani su mahom prakticirajući katolici, oni koji na misu idu svaki ili gotovo svaki tjedan.

Anketu je naručila Univision, glavna televizijska mreža na španjolskom jeziku u Sjedinjenim Državama Amerike, provela ju je Bendixen & Amandi International, međunarodna savjetodavna agencija koju redovito angažiraju Ujedinjeni narodi, Svjetska banka i Bijela kuća, a rezultate su ekskluzivno objavili i dnevni listovi Washington Post, El Pais (Madrid) i la Republica (Rim). Dakle, anketa se doima relevantnom: nije riječ samo o dojmu, bilo novinarskome, bilo biskupskome, niti je riječ o parcijalnom podatku - nego o fundiranom istraživanju stavova katoličke populacije.

Tegobna zadaća

Ta populacija snažno podržava papu Franu. Njime je čak oduševljena: više od 80 posto vjernika tvrde da im se sviđa ili veoma sviđa, a manje od 5 posto vele da im se ne sviđa (uspoređujući s kritikama koje čujem u Vatikanu i oko njega, među prelatima i među vatikanistima, čini mi se nespornim da Papu više vole vjernici nego kler: prvima ulijeva nadu, drugima otima sigurnost, pravo na tihu kolotečinu, na birokratsko distribuiranje Gospodina). U nekim zemljama sviđanje se penje iznad 90 posto (u Italiji čak na 99). Prema tome, rezultati ankete nisu upereni protiv Pape, dakle ni protiv magisterija Crkve i njezina nauka - osim u posve određenom segmentu.

Pneumatolozima (to su specijalisti za Duha Svetoga, nisam ih ja tako nazvao) ostaje da objasne gdje Duh puše: među biskupima (koje bi morala zapasti karizma magisterija) ili među vjerništvom (koje Duh također poziva na svetost). “Duh puše kuda hoće”, glasi stara maksima. Kuda puše - pozna se po znacima vremena. E, na Sinodi će u listopadu biti tegobna zadaća da otkrije je li ova anketa objavila znake vremena, ili pak obmanu hedonizma i relativizma, kako to kažu posljednji pape, pošto je Pavao VI. utvrdio obrambenu liniju.

Ređenje žena

Najmanje su suglasni s naukom Katoličke crkve u pogledu kontracepcije: podržava je 80,9 posto ispitanih vjernika. Za pravo na razvod braka opredijelilo se njih 59,6 posto.

Najveću sklonost spolnom nauku Katoličke crkve pokazuju Kongo i Uganda (gdje je, zapravo, najveća diskrepancija u pogledu prihvaćanja i primjene nauka), pa Filipini, dok su “najliberalnije” Španjolska i Sjedinjene Države, pa Francuska. Najmanje su spremni poslušati crkveni nauk u pogledu kontracepcije (jedino u Ugandi 54 posto, u Francuskoj jedva 4 posto), najbliži su Vatikanu u odbacivanju jednospolnih brakova (podržava ih 64 posto u Španjolskoj i 54 posto u SAD-u, a drugdje manje od polovice, protiv njih je 98 posto u Kongu i 99 posto u Ugandi). Gotovo 50 posto (47,4) smatraju da treba odobriti svećeničko ređenje žena; većina je protiv toga na Filipinima, u Ugandi i Kongu, u Poljskoj te začudo u Kolumbiji, drugdje je većina za. Najbliži pozicijama Crkve su oženjeni stariji od 55 godine, koji žive u malim mjestima i redovito idu na misu.

Vjernije tumačenje

Rezultati ove ankete meni su donekle neočekivani. Ona zapravo pokazuje veću koherenciju među katolicima i manju razinu licemjerja spram odstupanja prakse od nauka. Naime, mnogi katolici, uključujući tu i latinskoameričke i španjolske, ne popuštaju potrebama, iako su svjesni da bi time počinili grijeh - nego oni ta ponašanja po svojoj savjesti ne smatraju grijehom, ne vide da bi time uvrijedili Boga, iako ih svećenici u to uvjeravaju. Oni, zapravo, ne odbacuju katolički način života, nego smatraju da ga tumače vjernije intenciji Boga, poglavito Isusa, nego što ga tumači magisterij Crkve. O tom fenomenu će još trebati razmisliti - ali se čini da vjernik sve više sam sebi tumači vjeru, a sve manje vjeruje svećeniku, osobito u aspektima života kojih se svećenik morao odreći, poput spolnih i bračnih odnosa.