VLADINA PRIJEVARA EPSKIH RAZMJERA Iskoristili tajkuna da kupi nosač aviona pa ga izigrali

Priča o prvom kineskom nosaču zrakoplova epska je saga dostojna Hollywooda. Čudna je to, i dugotrajna, odiseja o jednoj od najskupljih kineskih vojnih akvizicija: nosaču Liaoningu, odnosno Varyagu kako se isprva zvao, koji se od 1998. godine, kada je bio “tek” staro sovjetsko plovilo, pa do danas prometnuo u potpuno funkcionalni ratni brod koji patrolira azijskim morskim prostranstvima.

Liaoning, koji je ime dobio po jednoj od kineskih provincija, domaćoj je i svjetskoj javnosti predstavljen na sva zvona i uz veliko slavlje 2012. godine. Nije ništa neobično što je njegova izrada, kao i drugih brodova te vrste, potrajala godinama. No, ono što se razlikuje jest činjenica da je gorostasni ratni brod, koji danas predstavlja ponos kineske mornarice, kupila, kao prvo, privatna osoba, a zatim ga, kao drugo, donirala kineskim vlastima i na kraju, kao treće, bila prisiljena postrance gledati ponosno busanje pekinške vrhuške o prsa.

Sretan završetak

Na prvu, piše Foreign Policy, čini se kao priča sa sretnim završetkom. No, dojam vara. Pozadinsku priču uspješne akvizicije objavio je prošli mjesec u seriji članaka list South China Morning Post. Kupac sovjetskog, nedovršenog Varyaga bio je, piše list, prevaren.

Xu Zengping kupio je brod zbog domoljublja i odlučio ga pokloniti vladi.

No, Xu je imao svoju računicu - ono na što je računao bilo je to da će mu zahvalni Peking, nakon što taj brod uključi u svoju flotu, vratiti novac. Barem je oko jedne stvari bio u pravu: kineske vlasti su doista odlučile “preuzeti” skrbništvo nad brodom. No, on nije vidio ni dolara - odbili su mu platiti.

- Ja sam ga samo predao mornarici - tvrdi Xu.

Cijela priča, piše Foreign Policy, možda samo pokazuje da je Peking škrt. No, što je važnije, otkriva i njegove obrasce kojima pribjegava ostvarenju svog sna o tome da postane pomorska sila, što je još značajnije s obzirom na to da Kina upravo sada, navodno, radi na gradnji svoga drugog nosača zrakoplova.

Stremljenje Kine da se ostvari kao pomorska sila prožeto je nacionalizmom. Xu, koji je ljubav prema svojoj zemlji doveo do ekstrema, nije jedini koji gaji takvu strast. Službeni Peking neprestano koketira s pomisli o Kini kao velikoj pomorskoj sili, a dužnosnici pažljivo i redovito njeguju podršku javnosti za tu ideju.

Plan je prvi iznio prethodnik aktualnog kineskog predsjednika Hu Jintao. Njegove je ideje svesrdno prihvatio Xi Jinping kad je 2012. došao na vlast. Premoć na moru česta je tema njegovih govora.

Interes Kine

- Moramo učiniti više po pitanju interesa za pomorstvo, njegovo razumijevanje i strateško upravljanje te neprestano činiti više kako bismo promovirali interes Kine da postane pomorska sila - rekao je Xi čelnim kineskim dužnosnicima u srpnju 2013.

S takvim vjetrom u leđa i basnoslovnim budžetom kineska mornarica ozbiljno radi na tome da postane relevantna borbena sila. Lani je kineska potrošnja za obranu, odnosno vojsku, dosegnula, prema procjenama, 180 milijardi dolara. Koliki točno dio tog iznosa odlazi na poboljšanje mornaričkih kapaciteta, nije poznato, no smatra se da je znatan.

Zanimljiva je i usporedba sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kineski iznos za obranu samo je trećina onoga što je iste godine izdvojio SAD. No, iznos koji izdvaja Peking usmjeren je na dominaciju u njegovu neposrednom okruženju, dok je SAD “razbacan” diljem zemaljske kugle: od Rusije, Irana, Islamske države... Nadalje, jaz između SAD-a i Kine po pitanju izdvajanja za obranu svake se godine sve više smanjuje. Kineski budžet za obranu svake godine raste i uvijek se radi o dvoznamenkastom postotku, a SAD svoj smanjuje već petu godinu zaredom. Flota kineske mornarice trenutačno obuhvaća 190 velikih brodova. Ako nastavi rasti tim tempom, SAD će prestići 2020. godine.

Porinuće svoga prvog nosača zrakoplova Kina je shvatila vrlo ozbiljno - bio je to događaj nacionalnog ponosa. Diljem zemlje održavala su se slavlja, a kada je na njega sletio prvi zrakoplov, izdana je i posebna serija novčića u čast tog događaja. Neke, piše Foreign Policy, Peking sada, 2015. godine, podsjeća na Berlin 1900. kada se u Njemačkoj širila ista histerija o Njemačkoj kao pomorskoj sili. I tada se igralo na kartu podrške javnosti.

Kao i Njemačka

To sada radi i Kina (iako će se tek vidjeti hoće li i ta priča imati gadan zaokret kao u slučaju Njemačke, koji je vodio prema utrci u naoružanju i kulminaciji u Prvom svjetskom ratu), a poruka koju šalje jest ona da ima veliku pomorsku sudbinu koju mora ispuniti. Pritom pribjegava i izvlačenju nekih simbola iz prošlosti, primjerice lika admirala Zheng Hea iz dinastije Ming - njegova pomorska putovanja iz 15. stoljeća, koja su ga odvela sve do Indijskog oceana, koristi kao metaforu za današnju kinesku pomorsku snagu. Bit njegovih pomorskih avantura, naglašava se, nisu bila teritorijalna osvajanja, nego ekonomsko povezivanje s resursima i tržištima. Slika je to koja bi trebala poslužiti kao svojevrsna pilula za smirenje za azijske države koje strepe od kineskog vojnog uspona.

Kina je, uz to, sklona i iznenađenjima. Njena mornarica, piše Foreign Policy, naginje inovativnosti, a to može dovesti do donošenja neuobičajenih odluka. I njeni zapovjednici i inženjeri znaju tko im je protivnik i da, ako žele izjednačiti snage, trebaju istraživati sve moguće opcije. Zato i igraju na kartu “eksperimentiranja s flotom”. Postojeći ratni brodovi u floti, među ostalim i nosač zrakoplova, a pogotovo kad sudjeluju u rutinskim plovidbama ili vojnim vježbama, savršena su “scenografija” za testiranje novih koncepata, mašinerije i taktika.

Primjerice, ako Peking želi razviti svoj novi razarač, dakle ratni brod koji je sposoban braniti nosač zrakoplova od podmorskih, zračnih ili kopnenih napada, naručuje nekoliko plovila tog tipa, ali različitog dizajna i šalje ih na pučinu, daleko od “laboratorijskih” uvjeta, te ih suočava s prirodnim elementima. Radi se o postupku “malo sagradite, malo testirajte i puno naučite”. Upravo je to napravila i Kina. Nakon desetljeća mučenja s dizajnom razarača vrhuška je naposljetku bila zadovoljna najnovijim razaračem tipa 052D te je 2012. naručena njegova masovna proizvodnja.

Isto je i s Liaoningom. I na njemu se “eksperimentira”, unatoč njegovu bizarnom porijeklu. A ono što su naučili i što se pokazalo dobrim već se sada koristi u izradi drugog nosača.

Zavaravanje protivnika

No, zašto Kina uspijeva iznenaditi? Ključ je u njenoj tajnovitosti i mogućnosti da zavara vanjske promatrače oko tempa, ali i razmjera svog pomorskog napretka. Kompaktni razarač ili, pak, podmornicu skromnije veličine, piše Foreign Policy, lako je prikriti, pogotovo u ranoj fazi gradnje i ako se komponente rade daleko od znatiželjnih pogleda, u zatvorenim pogonima. No, jedno je potajno sagraditi razarač od deset tisuća tona. S Liaoningom, koji ima oko 60 tisuća tona, to je nemoguća misija. A tu se onda savršeno korisnim pokazuje koncept obmane.

Kineske su vlasti, umjesto da pokušaju sakriti nosač, poticale različite glasine i priče koje su trebale zavarati protivnika. South China Morning Post navodi da je ukrajinsko brodogradilište prodalo brod Xuu pod uvjetom da ne bude korišten u vojne svrhe. Kako bi sklopio dogovor, Xu im je prodao priču da je Varyag namijenjen tome da ga se pretvori u kasino, svojevrsni plutajući Las Vegas u Macau.

Sljedećih je godina Peking mudro šutio. Promatrači su ipak stalno sumnjali je li kineski plan da taj stari sovjetski brod doista iskoristi kao odskočnu dasku za ulazak u biznis proizvodnje nosača zrakoplova. Vjerojatnost je bila mala - sumnjali su u njegovu borbenu sposobnost i doživljavali ga više kao simbol. Bila je tu još jedna dodatna, lažna, informacija koja ih je zbunjivala i koja je cirkulirala sve do 2013. godine. Spominjalo se da su radovi na Varyagu prestali prije nego što su u njega ugrađeni glavni motori. Da bi to napravili, kineski su inženjeri trebali rezati njegov trup i instalirati pogon. To se činilo kao težak posao koji je nemoguće sakriti. I uz to je potvrđivalo Xuovu lažnu priču o kasinu - kockarska palača privezana uz dok nije trebala turbine ili propelere kako bi se kretala.

No, Xu sada otkriva pravu istinu. On je, tvrdi, u unutrašnjosti Varyaga otkrio četiri netaknuta motora koji su bili perfektno zaštićeni za buduću upotrebu. Slično, objašnjava se, kako i američka mornarica konzervira svoju mašineriju specijalnim želeom koji sprečava hrđanje i omogućava normalnu upotrebu u budućnosti.

Kina, čini se, zna što želi. A vrlo dobro zna kako to i ostvariti - ponekad posve neobičnim metodama. No, ključ je u tome da ih se režira polako, strpljivo i pod krinkom tajnosti i obmane.