Vojna analiza Igora Tabaka: Manjak ljudstva u ruskim snagama postaje kritičan, Putin prisiljen povući ove poteze

Sedamnaesti dan rata u Ukrajini, u subotu 12. ožujka, obilježava nova operativna stanka u većem dijelu ruskih kopnenih djelovanja na sjeveru Ukrajine, pokušaji nastavljanja zaokruživanja prostora Severodonjecka na istoku, te odmicanja ukrajinskih snaga što dalje od Mariupolja – luke na Azovskome moru koja je pod intenzivnom opsadom i stalnim napadima. Pri tome, dok ruske vojne tehnike na terenu ne manjka, prilično jasno dolazi na vidjelo koliko je ruska strana zapravo opterećena manjkom dodatnoga ljudstva – rezervi koje bi se moglo koncentrirati za proboje, a ako do proboja (ili barem otvaranja mogućnosti) i dođe, za eksploataciju ikakvih uspjeha.

Gledajući teškoće ruskih snaga na dnevnoj razini, prvo treba zapaziti da one imaju gubitke. Iako Moskva i dalje ne iznosi brojke veće od onih oko 500 ljudi od 2. ožujka, Ukrajina je duže imala običaj dnevno dodavati otprilike po 1.000 procijenjenih ruskih žrtava – sve do broja od 12.000 dostignutog 8. ožujka, kada je tu praksu prekinula objava procjene od oko 4.000 iz službenih američkih izvora. Iako od onda Ukrajina nastavlja govoriti tek o „više od 12.000“ ruskih žrtava, američke službene procjene jučer su dostigle do 6.000 za prva dva tjedna sukoba.

Uz to, čitava zavrzlama oko popune snaga za nastavak i jačanje ratovanja u Ukrajini na određen je način i problem za kojeg su si vlasti u Moskvi same krive. Naime, baš kao i u Afganistanu krajem 1979. godine, kada se krenulo u „limitiranu intervenciju“ koja se pokazala sve samo ne ograničena, sada se Ruska Federacija 24. veljače upustila u „sigurnosnu operaciju“ koja nipošto nije „rat“ - pod cijenu i do 15 godina zatvora za sve one koji bi ta dva pojma mogli pomiješati. Da bi podcrtao tu razliku, predsjednik Putin se izjasnio i da neće biti šireg mobiliziranja ruskih rezervista – čime je problem pribavljanja dodatnog ljudstva za sukob koji trenutno okupira čitav rasporedivi dio Oružanih snaga Ruske Federacije zapravo postao izuzetno teško rješiv.

Mjere kojima se Rusi snalaze vrlo su raznolike. Posljednjih smo dana već spominjali neka od kreativnih rješenja, od povlačenja djelatne vojske iz raznih „mirotvornih“ misija širom bivšeg prostora SSSR, do pojačanog dizanja pripadnika policije te raznih žandarmerijskih struktura – čije je ljudstvo dodano svemu onome što se prikupilo intenzivnim stiskanjem kadrovskog stanja vojnih postrojbi širom Ruske Federacije. To je posljednjih tjedan dana omogućilo barem donekle nastavak ofenziva, no nije bilo dovoljno – kao ni aktivno povlačenje ruskih snaga sa zauzetog dijela tzv. južnog bojišta Ukrajine (oko Energodara) da bi se njima ojačalo opsadu Mariupolja.

Dapače, u aktualnoj fazi sukoba taj manjak ljudstva postaje dodatno kritičan, tako da ne čude ni navodne vijesti o intenziviranju ruskog novačenja ljudstva po zatvorima, potom o provedbi opće mobilizacije na Krimu te u dvije tzv. „Narodne Republike“. Dapače, ne bi čudilo da ruske vlasti slično prikupljanje vojske provedu i po svim drugim jednostrano priznatim enklavama širom kriznih žarišta bivšeg SSSR-a, gdje ionako tek intenzivni napori Moskve često održavaju brojne „zamrznute“ lokalne sukobe. Konačno, u istome kontekstu treba gledati i ruske najave dolaska u Ukrajinu oko 16.000 navodnih dragovoljaca iz Sirije, koji bi trebali pomoći u savladavanju neposlušnih „neonacista“ u Ukrajini.

Naravno, imajući u vidu razlike u klimi (koje je dobro osjetila i EU, kada je prije koju godinu u podsaharski Mali poslala Fince) – teško je sirijske iregularce zamisliti u snježnim šumama Ukrajine, ili do grla zaglavljene u tamošnjem blatu „rasputice“ kada hladnoća prođe - ako ti ljudi jednom i uspiju stvarno osvanuti na ukrajinskim bojištima. Ovih se dana u pojedinim dijelovima Sirije dnevne temperature penju između 15 pa i do 18 stupnjeva Celzijusa, dok u Ukrajini nisu više od 2-4 stupnja, ne računajući pritom i snježne, a ponegdje i ledene uvjete.

Do tog trenutka, koji bi ionako mogao biti samo još jedan proplamsaj ruske intenzivne ratne propagande, treba zaključiti da na taktičkoj razini i dalje traju borbena djelovanja širom Ukrajine. Na sitno se pokušavalo napredovati na zapadu i istoku Kijeva, izvodili su se napadi kopnenih postrojbi, a grad se intenzivno bombardiralo i iz zraka. No, sve to je više bilo održavanje pritiska nego pravi pokušaj proboja i napredovanja u taj veliki urbani prostor kojeg ukrajinske snage zadnjih dana intenzivno nastoje utvrđivati kako kopanjem rovova i izradom uporišnih točaka, tako i jačanjem postojećih skloništa te infrastrukture.

Iako je za tako nešto već bilo najava, ruske snage nikako ne uspijevaju barem temeljito opkoliti, ako već ne i osvojiti ukrajinske gradove Černihiv na sjeveru i Sumi na sjeveroistoku, koji im stoje u zaleđu logističkih smjerova i usporavaju kompletno napredovanje snaga prema Kijevu. Sva ta mjesta aktivno se bombardira raznim sredstvima, kao i istočni grad Harkiv, dok su zadnjih sati zabilježeni borbeni pomaci tek oko mjesta Izjuma, 115 km jugoistočno od Harkiva, gdje ruske snage sve intenzivnije prijete zaleđu ukrajinskog obrambenog pojasa na spoju Luhanske i Donjecke oblasti - oko mjesta Kremina, Rubižnje i Severodonjeck, pa sve do Slovjanska, Kramatorska i Konstantinovke. Upravo ova zadnje spomenuta mjesta su područje borbi u kojem bi samozvane vlasti „Donjecke Narodne Republike“ najviše voljele vidjeti borbeno angažiranje mase nekakvih sirijskih dragovoljaca.

Pod jednakim borbenim pritiskom nalaze se i ukrajinski prostori zapadno i jugozapadno od grada Donjecka, gdje snage Ruske Federacije i lokalnih saveznika nastoje kao prvo odmaknuti Ukrajince što dalje od obale i, kao drugo, ojačati napade na Mariupolj, ukrajinski grad pod intenzivnom opsadom. Iako su ondje imali određene uspjehe na zapadu, sjeveru i istoku grada, izgleda da ruska pojačanja tu nisu bila dostatna, te je njihov daljnji prodor u urbani prostor Mariupolja ipak zaustavljen, barem za sada. Naravno, za to se vrijeme nastavilo taj grad kontinuirano raketirati, granatirati i bombardirati, a iz njega nije dopuštena evakuacija civila kao ni dovoz ikakve humanitarne pomoći.

Kako izgleda, mimo ovog ruskog ulaska u urbane borbe, ostatak „južnog bojišta“ bio je mirniji – budući da su Ukrajinci uspješno, pa makar i privremeno, uspjeli suzbili ruske napade prema Mikolajevu i općenito ka Odesi, jednako kao i napredovanja u prostoru grada Krivi Rih, koja su bila bilježena ovoga tjedna.

(Autor teksta je analitičar portala Obris.org i svaki dan objavljuje na jutarnji.hr vojne analize dana)